Uvjetovani emocionalni odnosi u 'Našem dečku'
12.04.2008. | Print | Pošalji link |

Kada je ne tako davno u Zagrebu postavljena drama "U posjeti kod gospodina Greenea", mnogi su smatrali kako je riječ o iskoraku našeg glumišta prema temeljitom razmatranju pitanja vezanih uz homoseksualnost.
No, u osnovi, bila je riječ tek o svojevrsnoj scenskoj početnici političke korektnosti, koja publiku nije prisiljavala na ozbiljnije promišljanje u njoj tek ovlaš naznačenih problema odnosa društva prema gay osobama.
Nešto sasvim drukčije nudi "Naš dečko", novi naslov na repertoaru Dramskog kazališta Gavella. Riječ je o komornoj drami suvremenog islandskog pisca Hávara Sigurjónssona, koja se bavi složenim međuljudskim odnosima u kvartetu kojeg čine otac, majka, njihov sin i njegov istospolni partner. Pritom je zanimljivo napomenuti kako je naslov ove hrvatske produkcije preuzet iz engleskog prijevoda djela, u kojem naslov glasi "Daddy's Boy". No, praizvedba drame prije pet godina u Islandskom nacionalnom kazalištu u Reykjavíku nosila je drugi naslov – "Pabbastrákur", što bi se na hrvatski doslovno moglo prevesti kao "tatin sin". Sâm autor, koji je i osobno nazočio premijeri svog djela u Gavelli, međutim, ističe da je do razlika među naslovima došlo zbog određenih razlika u značenjskim konotacijama koje bi se dogodile u slučaju doslovnog prevođenja. Naime, dok pojam "pabbastrákur" u islandskom implicira blizak odnos, u kojem otac podsjeća na sina, engleski pojam "daddy's son" više referira na feminiziranost, što autoru nipošto nije bila namjera.
![]() |
Ta su pitanja presudna za međusobne odnose svih likova u drami, koju nipošto ne treba svesti na konflikt oca i sina. Autor pritom istražuje i odnos između oca i majke, ali i onaj između dvije gay osobe, čija veza također nije bez svojih problema. Složena dramaturška konstrukcija "Našeg sina", koja ne slijedi temporalnu linearnost, nego, naprotiv, konstantno skače između raznih vremenskih i situacijskih točaka, ipak ostavlja priličan prostor za interpretaciju, i to ne samo kroz percepciju publike, nego i kroz režiju. Usprkos tome, Hávar Sigurjónsson nije bio posebno iznenađen rješenjima koja je ponudila redateljica Franka Perković, ali naglašava kako je režija ostala dosljedna duhu djela, kojem "nisu potrebna snažna dramatska skrivena značenja, nego najbolje funkcionira ako se izvodi vrlo suzdržano".
S obzirom na izrazito komornu narav "Našeg dečka", predstava je postavljena u Gavellinom atriju, pri čemu su izvođači smješteni u središte tog prostora, okruženi publikom sa svih strana. Uloge Pétura, Jone, Gardara i Kjartana, odnosno oca, majke, sina i sinovljevog partnera tumače Darko Milas, Marina Nemet, Franjo Dijak i Ozren Grabarić, a važnu ulogu u ovoj produkciji ima tečan prijevod Jagode Splivalo-Rusan i Gige Gračan, kojeg je dramaturški doradio Dubravko Mihanović. Nakon premijere 11. travnja, prve naredne reprize na rasporedu su 12., 14., 18. i 19. travnja 2008., svaki put u kasnom večernjem terminu od 22 sata.
(T.M.)
Pročitajte i ...
Naš dečko - Franka Perković
25.01.2010.
- Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
- Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
- 72 sata od ideje do nastanka filma u 'Kinu Z'
- Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
- Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
- Zagrebačka Garaža premijerno u New Yorku
- 'Drugo lice drugosti' Lea Rafolta sagledava hrvatsku književnost na novi način
- In Memoriam Ante Babaja (1927. – 2010.)
- 'Bjesovi' u HNK traju koliko trebaju trajati!
- Do Težišta putem tjelesnih meridijana
- Katarina Krpan svira vlastiti život
- Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
- Pokreće se Festival hrvatskog animiranog filma
- Nagrađena 'Alabama' na pozornici kazališta Gavella
- Frano Dulibić: 'Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.'
- Ivo Josipović: Istina nije jedna!
- Srđan Dragojević: 'Sveti Georgije ubiva aždahu' nije srpski herojski film!
- 'Ovo nije igra' – kultura, politika, ideologija i suradnja u Galeriji PM
- 'Kali Juga': povratak Borisa Gregorića na književnu scenu
- ‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'