24. TSP: Louise Lecavalier i Yasmeen Godder

06.06.2007. Print | Pošalji link

Ovogodišnji, 24. po redu Tjedan suvremenog plesa otvorila je u 03.06.2007. portugalska koreografkinja Vera Mantero.

Njezina je izvedba bila pomalo neuobičajena za tradicionalno spektakularna otvaranja najvažnije zagrebačke, ali i hrvatske, plesne manifestacije. Iznenađena, a pomalo i zatečena publika, frustracije je mogla liječiti dan kasnije gostovanjem proslavljene Kibbutz Contemporary Dance Company, ali su frustracije druge vrste na tom gostovanju u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog izazvale  pretjerane mjere sigurnosti. Razlog tome je bio državni protokol, jer je gostovanje kompanije Ramija Be'era ujedno bila i domaća proslava Dana državnosti Izraela.

Bilo kako bilo, Tjedan suvremenog plesa nastavlja se u manje političkom i sigurnosnom, ali i od Kibbutza i njegovih produkcija bitno vrednijem tonu. Tako je 05.06. i 06.06.2007. na rasporedu predstava također izraelske koreografkinje Yasmeen Godder naslova «I'm mean, I am». Yasmeen u Zagreb dolazi zapravo već treći put i svaka je od njezinih produkcija po sudu i publike i kritike ostala pri vrhu selekcije, pa ništa manje ne teba očekivati ni od večerašnje predstave, koliko god autoreferencijalna bila. Naime, koreografkinja se ovoga puta posvetila samoj sebi u potrazi za plesnom idejom: «Željela sam uhvatiti nešto od osjećaja i finoće trenutka u kojem se pokušava stvoriti nešto ni iz čega, i kako se to polako pretvara u, u ovom slučaju, gotovo zastrašujući proces. Te osjećaje i doživljaje htjela sam u ovoj predstavi pretočiti u njihovu nešto plastičniju i vizualniju reprezentaciju.»

Yasmeen Godder se u potrazi za inspiracijom služi i snažnim slikama, kostimima, čak i filmskim citatima, kako bi naglasila kreativni košmar koji joj se događa u procesu rada na predstavi. Nekom čudnom logikom, njezine se ponekad i sasvim slučajno složene slike, u gledateljskoj recepciji pretvaraju u priču, što nju uopće ne smeta: «U mojim radovima često se pojavljuje narativ, i to sam od sebe, jer nikad ne planiram imati priču u predstavi. Nemam čak ni jasnu ideju, znam samo kojim se pitanjima želim baviti, ali nekako se često dogodi, a u ovom slučaju je to posebno vidljivo, da se pojavi jedan sasvim drugi svijet koji nema veze s našim iskustvom ili onim što smo radili u dvorani.»

Ipak, najveća zvijezda 24. Tjedna suvremenog plesa, koja je zaslužila i naslovnicu kataloga festivala, jedna je od ikona kanadskog suvremenog plesa Louise Lecavalier, dugogodišnja članica kompanije La La La Human Steps, koja u Zagreb dolazi s programom sastavljenim od tri kraća komada. Njih potpisuju vrhunski kanadski koreografi, među kojima je i Benoit Lachambre. Njegov komad za Louise Lecavalier nosi naslov «I is Memory» i sama izvođačica tvrdi da je riječ o pokretu različitom od onog koji ju je proslavio: «Mislim da je ovaj solo postojao i ranije u meni, nešto kao neki stari ples koji sam nosila u sebi, ali s plesom često mislimo da je tako. Kad smo u prvim godinama rada u kompaniji La La La otkrivali ekstremni pokret po kojem je kasnije postala poznata, osjećala sam se slično jer sam trebala zaboraviti sve tehnike modernog plesa koje sam dotad znala i osloboditi se. Iako mi nije bilo lako postići sve to, kad sam počela raditi s Edouardom i kad sam upoznala njegovu lakoću i originalnost, slijedeći njegov pokret pronašla sam svoj. I tada sam pomislila kako je taj ples uvijek bio u meni, a sad mi se to ponovilo s Benoitom.».

U kanadskoj trojki koreografa koje je Louise Lecavalier izabrala za svoj cjelovečernji program koji će pokazati i zagrebačkoj publici, jedno je ime dobro poznato. Riječ je o koreografkinji Crystal Pite koju Louise prije nije poznavala: «Kao plesačica i koreografkinja ona je potpuno drukčija, studirala je muzičku komediju i dugo je radila s Williamom Forsytheom. Upoznala sam je jednom nakon moje predstave i svidjela mi se na sličan način kao i Benoit, gotovo vizualno. Odlučila sam je nazvati i ona je pristala napraviti koreografiju za mene. Iako smo dugo improvizirali i naporno radili, na kraju je ipak došla s gotovim komadom, koji je istodobno i vrlo zabavan i romantičan, ali ima i izražene kazališne elemente. To me iznenadilo, jer mi se prvi put u karijeri dogodilo da mi je koreograf došao s gotovom idejom, pa sam se pitala zašto onda uopće treba mene, ali svejedno sam odlučila pristati. Sad ono svoje u tom komadu pronalazim svaki put kad ga izvodim».

Iako je više od dva desteljeća bila gotovo zaštitni znak kompanije La La La Human Steps, i muza njezinog umjetničkog voditelja Edouarda Locka, Louise Lecavalier ne žali što ju je napustila. U današnjem svojem radu vidi neke sasvim druge vrijednosti: «Zadovoljna sam svojom odlukom da napustim veliku kompaniju. Jednostavno čovjek s godinama počne drukčije gledati na sve što velika kompanija nosi, velike turneje, uvijek nove mlade ljude koji se u njoj žele dokazati, pa sam osjetila da to više nije mjesto za mene. Sad radim s malom grupom ljudi koje zaista volim i koji su predani tome što rade, iako znaju da nije više riječ o velikoj i slavnoj kompaniji nego nekim mojim malim istraživanjima. Takvo okruženje izaziva posebnu vrstu osjećaja, koji se preslikava i na ono što radim. Sad se osjećam kao da sam se vratila na početak, ali ne početak istog nego malo drukčijeg kruga.»

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici