U agoniji – novo Brezovčevo čitanje Krleže

06.06.2008. Print | Pošalji link

Iako je već lipanj, Teatar &TD još nije ni blizu kraja sezone, barem sudeći po naslovima koje planira izbaciti prije ljetne stanke.

Pored dvije koprodukcije s Eurokazom projekta Nika Đurića  «Toranj loše glazbe» i postprodukcije «Lutkine kuće – zmije mladoženje» u režiji Anje Maksić, najveći i najzahtjevniji projekt drugi je dio takozvanog Glembajevskog ciklusa koji po Krleži radi Branko Brezovec. «U agoniji» je srednja drama te velike trilogije, i svojevrsni je nastavak «Gospode Glembajevih» kojima je prošle godine uzbunio duhove ne samo u Rijeci i tamošnjem HNK. Zbog Severine, navodnog izostanka sućuti prema činjenici da su sudbine Ene Begović i barunice Castelli bile toliko slične, te na koncu i prepoznatljivih likova s političke i društvene scene koje je Brezovec u Rijeci prispodobio Glembajevima koji su, kako legenda kaže ubojice i varalice, riječka se predstava pretvorila u glavnu vijest. A trebala je to biti iz drugih razloga, smatra Brezovec, jer je takozvani kvalitativni dio Krležinog dramskog opusa odigran na način kako se obično igra onaj kvantitativni. Drugim riječima, pokušao je blasfemično, barem iz očišta tradicionalista, spojiti model rane, takozvane ekspresionističke faze Krležine dramaturgije s kasnijim nagnućem skandinavskom psihološkom realizmu, najvidljivijem upravo u trilogiji o Glembajevima, i dokazati svoju tezu da se Krležine građanske drame može igrati na način «Legendi».

«U agoniji», zbog specifične brezovecovštine, ako ne i brezovecluka, izvedbu u ukupnom trajanju od dva i pol sata može pratiti odjednom samo pedesetak gledatelja. To je bitno manje u usporedbi s kapacitetom gledališta riječkog HNK, ali ova  predstava, smatra Brezovec, ionako neće unaprijed zainteresirati širu publiku na način kao su to uspjeli «Glembajevi» jer nema Severine, a činjenica da je svojoj supruzi Suzani Brezovec dao glavnu ulogu ipak nije dovoljno tabloidno iskoristiva.
Ipak, ideja s kojom je Branko Brezovec krenuo u realizaciju Krležine drame «U agoniji» nije zapravo ništa manje zanimljiva od spominjane Severine u ulozi Barunice Castelli. Naime, predstava je kodirana na specifični način, jer se umjesto u zagrebačkom građanskom salonu događa u Sinju. «Sinj je alternativni glavni grad ove države, jer alkari i njihovo mišljenje o bitnim pitanjima hrvatske politike i društva imaju gotovo jednaku težinu kao i Sabor», tvrdi Brezovec i nastavlja: «Sinj je za nekoliko predgrađa manji Zagreb ili je Zagreb za nekoliko predgrađa veći Sinj, ali duhovna im je konzistencija ista.»

«U agoniji» je često percipirana tek kao drama unutar i izvanbračnih odnosa, pa je tako uglavnom i postavljana. Branko Brezovec u njoj je pak pročitao i bitne suvremenopolitičke elemente: «Krležina drama se izvorno zapravo događa u Jugoslaviji, i likovi su prisiljeni snalaziti se u novim društveno-političkim odnosima koji se razlikuju od onih austro-ugarskih u kojima su formirani. Zato je «U agoniji» između ostaloga, i drama tranzicije». 

Uz Branka Brezovca, čije su predstave uvijek i redateljski, pa i dramaturški koncepti, autorski tim predstave u Teatru &TD njegovi su stalni suradnici. Najvažniji je Marjan Nečak, skladatelj koji je već raspjevao Krležu u Rijeci i koji je zaslužan i za fantastične obrade domaćih šlagera u ZKM-ovom «Kamovu». Nečak je u međuvremenu postao i  ne uvijek samo Brezovčev suradnik, jer je nedavno njegovu glazbu koristio i Staša Zurovac u baletnoj produkciji Hrvatskog narodnog kazališta. Scenografiju «Agonije» pak potpisuje Željko Zorica, koji je ponovno oslobodio maštu do krajnjih granica, a posebnu vizualnost predstavi daju i etno kostimi Petre Mine, modne kreatorice čije je zaštitni znak spajanje suvremenih modnih kretanja s autohtonim motivima narodnih nošnji. Pored spomenutih, u radu je dramaturški sudjelovala Irena Čurik, koreografski Selma Banich te video projekcijama Jadran Boban.

Ipak, za razliku od riječkih «Glembajevih», ovoga puta kvantitativni pristup kasnijoj Krležinoj fazi ne uključuje i cijeli ansambl, nego je broj likova ostavljen kao u izvorniku. Pored Deana Krivačića, Katarine Bistrović Darvaš i &TD-ovog inspicijenta Vedrana Hleba u manjim ulogama, osnovni trokut drame «U agoniji» čine Mislav Čavajda kao Ivan plemeniti Križovec, Suzana Brezovec kao Laura Lenbachova te pripadnik nekadašnjeg Kugla glumišta, a danas danska kazališna i filmska zvijezda Zlatko Burić Kićo kao barun Lenbach. S obzirom da njega zagrebačka publika poznaje tek kao «kuglaša» i tek odnedavno ponovno redovitog sudionika predstava Damira Bartola Indoša, uloga Lenbacha predstavit će ga u drukčijem, donekle realističnijem svjetlu. Iako su u zlatno doba hrvatske kazališne alternative bili na uvjetno rečeno suprotnim stranama, jer Brezovec je vodio skupinu Coccolemocco dok je Burić bio u Kugli, danas tvrde da mogu surađivati pa je «U agoniji» ujedno i svojevrsna povijesna i estetska pomirba.

Krležina drama «U agoniji», koja pokazuje što znači danas «Zagreb iz Sinja gledat'», premijerno igra u velikoj dvorani Teatra &TD u nedjelju, 8. lipnja 2008. s početkom u 21 sat. Potvrda o dolasku visokog izaslanstva Viteškog alkarskog društva još se očekuje, dok se Mirko Norac ispričao ranije preuzetim obavezama.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Krleža na Brezovčev način
Eurokaz u milosti Bože Biškupića
Eurokaz živnuo u novom uredu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici