'Labuđe jezero' – psihologija i drama na prvom mjestu

29.05.2007. Print | Pošalji link

Kad je prije godinu i pol Irena Pasarić preuzela vodstvo Baleta zagrebačkog HNK, jedan od prvih zadataka, premda ne eksplicitno iskazanih, bio joj je pokazati kako taj ansambl može dobro funkcionirati i bez svog prijašnjeg ravnatelja Dinka Bogdanića.

Kao prvi "as iz rukava" već je na početku njenog mandata izvučen britanski koreograf Derek Deane. Njegova je spektakularna postava Čajkovskijeve "Trnoružice" dokazala da zagrebački Balet hoće i može raditi predstave koje su bitno drukčije od Bogdanićevih, ali i dalje na istom tragu tehničkog perfekcionizma.

Zadovoljstvo suradnjom očito je bilo obostrano, s obzirom da Deane ponovno boravi u Zagrebu, ovaj put pripremajući još jedan Čajkovskijev balet – "Labuđe jezero". Kako neslužbeno doznajemo, isti će umjetnik već početkom sljedeće sezone u Zagrebu postaviti i svoj posve novi autorski projekt – "Damu s kamelijama", prema istoimenom romanu Alexandra Dumasa.

S obzirom da je "Labuđe jezero" kamen temeljac baletnog repertoara, na zagrebačkoj je pozornici bio postavljen više puta, a posljednji put prije četiri godine, kad je već spomenuti Dinko Bogdanić radnju prenio u zagrebački Maksimir i usredotočio na mladog Maksimilijana Vrhovca. Derek Deane vratio je priču u njen izvorni oblik, bez obzira što je, posebno u posljednjih dvadesetak godina, na svjetskim pozornicama postalo popularno istraživati nove mogućnosti njenih različitih iščitavanja. A kako Deanu ovo nije prvi susret s "Labuđim jezerom", otvoreno je priznao kako niti ovom prilikom nije bitno odstupao od svojih ranijih uprizorenja tog djela, iako su scenografija i kostimi posve novi. Svoju koreografiju, pak, smatra vrlo tradicionalnom, ističući kako je pokušao Zagrebu donijeti što je više moguće od onoga što je naučio kao plesač u Kraljevskom baletu Londonu.

Zagrebačka je publika već u "Trnoružici" primijetila kako Derek Dean iznimno veliku pozornost pridaje ne samo tehničkoj strani baleta, nego i psihološkoj razradi likova. Pritom on ne pristaje na ideju koju, premda ne izričito, zastupaju mnogi koreografi, a prema kojoj je plesni virtuozitet najvažniji aspekt klasičnog baleta. Naime, on smatra upravo suprotno – da publika dolazi u kazalište kako bi joj se ispričala priča, te da stoga posao plesača nije samo izvoditi korake, nego i prenijeti priču kroz glazbu i ples. U tom smislu, dodaje kako mu je psihološki segment plesa jednako važan kao i onaj koreografski.

Osnovni ugođaj Deanove ranije zagrebačke koreografije "Trnoružice" bio je izrazito bajkovit, ponajprije zahvaljujući raskošnoj, gotovo diznijevskoj scenografiji Reoberte Guidi di Bagno. S njom Deane surađuje i u "Labuđem jezeru", no, fantastika ovaj put ne bi trebala biti u prvom planu. Jer, prema Deanu, ovo je djelo puno realnije, što mu pomaže i dinamički i dramaturški, pa bi stoga trebalo biti dramski snažnije od "Trnoružice".

Iako se nova zagrebačka postava Čajkovskijevog remek-djela pridržava izvornog sižea, Derek Deane odlučio je predstavu započeti prologom, koji inače ne postoji u ovom baletu. Takvu odluku tumači činjenicom da početak priče o mladoj princezi koju zao čarobnjak pretvara u labuda obično nije ispričana na pozornici, a smatrao je kako je bitno da bude prikazana kao neizostavan početak kasnijih zbivanja u ovom baletu.

Najveće dramaturške intervencije "Labuđe jezero" obično trpi na svom koncu, čak i u najtradicionalnijim interpretacijama. Tako se neki koreografi odlučuju balet završiti "happy endom", dok drugi preferiraju tragični finale. Derek Dean odlučio se za drugu opciju, za koju, međutim, kaže kako je i tužna i sretna. Naime, protagonisti umiru za ljubav i zajedno odlaze u vječnu nebesku sreću, što je, prema Deanu, "emocionalniji, romantičniji, poetičniji i dramski snažniji završetak".

Još jedna točka razmimoilaženja u pristupu "Labuđem jezeru" su i likovi dobre princeze Odette, odnosno Bijelog labuda i njoj po svemu, osim naravi slične zle princeze Odile, to jest Crnog labuda. Naime, u nekim koreografijama te uloge plešu dvije plesačice, no nije rijedak slučaj niti da ih se povjeri istoj balerini. Derek Deane, međutim, ne želi odbaciti niti jednu od te dvije mogućnosti, pa je u dosadašnjim koreografijama koristio obje. U Zagrebu će obje uloge tumačiti Edina Pličanić, s obzirom da koreograf smatra kako ona ima kvalitete za interpretaciju i Bijelog i Crnog labuda.

Edini Pličanić će se kao partner u prvim izvedbama novog novog "Labuđeg jezera" pridružiti albanski plesač Eris Nezha. U predstavi sudjeluje i čitav ansambl HNK-ovog Baleta, a glazbeno vodstvo preuzeo je Mihail Sinkevič, inače stalni dirigent petrogradskog Marijinskog teatra.

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici