Legendarni The Wooster Group otvara 22. Eurokaz

20.06.2008. Print | Pošalji link

Festival mora imati i festivalsko otvorenje, a Eurokaz se potrudio ove godine da zaista bude tako.

U subotu, 21. lipnja 2008., u Zagrebačko kazalište mladih dolazi, i ostaje čak četiri uzastopna dana, legendarna američka kompanija The Wooster Group, jedna od onih koje su tehnološkim, dramaturškim i izvedbenim inovacijama pisale povijest suvremenog kazališta. Ono što su Woosteri radili prije trideset i više godina u istom prostoru u kojem su i danas, takozvanoj Performing Garage u njujorškoj ulici čije su ime uzeli, u međuvremenu je pretočeno u uobičajenu praksu ne samo novog kazališta. No, oni su i dalje kategorija za sebe i skupina koju bi poželio svaki festivalski program.

The Wooster Group osnovana je 1975. pod vodstvom redateljice i autorice Elizabeth LeCompte, koja ju je vodila kroz razne faze od početnih performansa, preko reinterpretacije klasika, do današnjeg možda smirenijeg ali introspektivnijeg i autoreferencijalnog pristupa mediju kazališta. Izvedbeni jezik kompanije složen je od upotrebe visoke tehnologije, raznih a ponekad i revolucionarnih načina prijenosa slike i zvuka, klasičnih i avangardnih tretmana izvođača i izvođačkog tijela, do proizvodnje novog teksta ili dekonstrukcije i kolažiranja postojećih. Četrdesetak produkcija koje su plod dugovječnosti Woostera hrvatska publika nije imala prilike vidjeti sve do ovogodišnjeg Eurokaza, koji otvaraju predstavom „Poor Theatre“ ili „Siromašno kazalište“.

Naslov je referenca na rad poljskog redatelja i kazališnog inovatora Jerzyja Grotowskog, iza kojeg je, pored legende, ostala i jedna od najvažnijih dvadesetostoljetnih teatarskih početnica – knjiga „Ka siromašnom kazalištu“. Riječ je o metodi koja pažnju usmjerava isključivo na izvođača, maksimalno spremnog u svakom smislu, dok se ostalih kazališnih oruđa lako odriče. Ipak, Grotowski nije bio početna inspiracija za nastanak ove predstave, tvrdi Elizabeth LeCompte: „Ova je predstava neka vrsta eseja, ili jednostavno dokumentarac o tome kako se stvara umjetnost. Ne znam kako ostali u grupi razmišljaju o tome, ali čini mi se da se meni nekoliko stvari poklopilo. Najprije, događaji 11. rujna 2001., ali i činjenica da sam nakon naše predstave „To you, the Birdie!“ imala osjećaj da je pljesak bio mlak. Pitala sam se što mi se događa i što radim jer sam u komad uložila toliko truda. Zatim sam pomislila  da se zaista moram početi baviti pitanjem zašto se bavim kazalištem. Jer ako radim za takav aplauz, onda nešto nije u redu.“

Rekapitulirajući svoje iskustvo kazališta voditeljica The Wooster Group sjetila se svojih prvih bitnih susreta s kazalištem, i tada se sjetila da je vidjela poljskog takozvanog gurua novog kazališta u akciji: „Kad sam počela raditi na ovoj predstavi, sjetila sam se Jerzyja Grotowskog koji je došao u Sjedinjene Države 1969. Tada sam se bavila vizualnim umjetnostima, nisam još radila u kazalištu, ali sam bila povezana s kazališnom grupom koja je bila potpuno oduševljena njime. Zanimao je i mene, ali nisam još znala da ću završiti u kazalištu, tada sam bila fotografkinja. Ipak, ostala mi je slika te predstave, naslov joj je bio „Akropolis“, koju sam vidjela u malom crkvenom kazalištu te davne godine, i iako nije bilo prijevoda, ostala sam zapanjena, jer nikad prije nisam vidjela ništa slično.“

Predstava „Siromašno kazalište“ sastavljena je od nekoliko dijelova posvećenih raznim ne samo izvedbenim umjetnicima. Tako, nakon prvog dijela posvećenog Grotowskom, slijedi koda inspirirana radom njemačkog nadrealističkog i dadaističkog slikara Maxa Ernsta. Završni, treći dio bavi se pak europskim koreografom američkih korijena, Williamom Forsytheom, koji je u Frankfurtskom baletu imao problema jer su mu ukinute donacije. „Osjetila sam da ta činjenica utječe na moju samosvijest, ali i da se kazalište kao činjenica našlo u nevolji. Uvijek sam to mislila, ali ovoga puta je bilo zaista ozbiljno, ili je barem bilo izuzetno ozbiljno za mene i moju predodžbu mene same u kazalištu. Zato je drugi dio ove predstave neka vrsta mog susreta s Williamom Forsytheom i njegovom kompanijom, dio u kojem zamišljam sebe na njegovom mjestu“, nastavlja Elizabeth LeCompte.

Kao i gotovo svaki novokazališni rad, i onaj Woostera dugotrajan je i nedovršen, točnije trajno zapitan nad samim sobom, pa redateljica ni samoj sebi ne može odgovoriti što je zapravo tema predstave „Siromašno kazalište“. Ostaje tek pri tvrdni da je riječ o posveti izvanrednim kompanijama i kolegama, u kojoj se ujedno ruga sama sa svojom umjetničkom osobnošću. Pored posvete velikim uzorima i kolegama, predstava „Siromašno kazalište“ bavi se i doživljavanjem, razumijevanjem i tumačenjem tuđeg rada, tvrdi Elizabeth LeCompte: „Predstava Grotowskog bila je bez prijevoda i bez programske knjižice, tako da nisam ništa znala o njoj, ali ono što sam doživjela prevela sam si na svoj način i taj prijevod nisam zaboravila. Slično je i s Forsytheom, on ima poseban plesni vokabular koji prenosi svojim plesačima, ali mi izvana ga ne možemo razumjeti. U ovoj našoj predstavi pokušavamo njegovu tehniku pokreta prevesti za sebe i vidjeti kako bi to bilo kad bismo pokušali biti William Forsythe.“

Nakon premijere „Siromašnog kazališta“, ali i prije nje, mnogi su susret Grotowskog i Woostera smatrali pomalo ironičnim, s obzirom da se njegovo siromašno i njihovo tehnološki sofisticirano kazalište mogu samo međusobno cijeniti, ali, činilo se, ne i surađivati. Voditeljica Woostera, međutim, ima drukčije mišljenje: „Mislim da bi se Grotowski prepoznao u ovome što radimo. Čini mi se da on nije u potpunosti odbijao tehnologiju, on samo tada kad je radio nije znao što sve tehnologija može. Ona je danas dio nas, a ponekad i nudi mogućnost oslobođenja.“ Kako izgleda taj susret siromašnog i kazališta koje je reputaciju izgradilo na upotrebi suvremene tehnologije, vidjet će se u predstavi „Siromašno kazalište“ kojom legendarna njujorška The Wooster Group otvara ovogodišnji Eurokaz.

Svima koji žele znati više o kompaniji iz koje je, usput rečeno, potekao Willem Dafoe, kojem je navodno upravo veza s Elizabeth LeCompte pomogla da iskoristi sve svoje glumačke potencijale, bit će korisna informacija da se Woosterima bavi i popratni program festivala. Tako će se u novim prostorima Eurokaza u Dežmanovom prolazu 3 u 22. lipnja 2008. u 17 sati održati video prezentacija najvažnijih radova iz povijesti kompanije, dok će se razgovor s Elizabeth LeCompte i ostalima dogoditi na istom mjestu 23. lipnja 2008. s početkom u 15 sati.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti
Ljetni festivali - da ili ne?
Jan ili Milo, pitanje je sad!
Eurokaz 2009. - Summa summarum
Eurokaz: Smrt kazališta ili kazalište smrti?
Još malo o smrti na Eurokazu 2009.
Eurokaz 2009. - prvi izvještaj
Knjiga mrtvih - Zlatko Burić Kićo
Eurokaz zbog kojeg će se na Mirogoju tražiti mjesto više
Eurokaz pleše (i) na Tuđmanovom grobu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici