Oliver Frljić 'Bakhama' i 'Gulliverom' napada Zagreb

21.10.2008. Print | Pošalji link

Ime kazališnog redatelja Olivera Frljića i prije prošlog ljeta nije bilo nepoznato, ali nakon slučaja „Bakhe“ čuli su ga i oni kojima kazalište nije prva briga.

Međutim, ovaj više i ne toliko mladi redatelj zaslužio je pozornost projektima koje je sam pokretao i prije nego što je prešao prag Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, da bi kasnijima samo potvrdio tad već naslućeni status jedne od najzanimljivijih pojava u hrvatskom glumištu.

Aktivnost radikalne performerske grupe Le Cheval i produkcije tijekom studija među kojima je bila i „Dantonova smrt“, nakon diplome pretvorile su se u niz predstava u Teatru &TD. Naslovi kao što su „Sedmorica protiv Tebe“ i „Gospođice Rice, puno prije geopolitike bila je glazba“ bili su, kasnije se ispostavilo, samo uvod u bitno drukčije poimanje kazališne umjetnosti, kroz konceptualno razmišljanje ne samo o zakonitostima scene ili pojedinog žanra, nego i samog kazališta.

Spoj opere i drame u dvostrukoj predstavi „Didona i Eneja / Smrt u Veneciji“ bio je primjer tako izrazito konceptualnog igranja kazalištem, dok je „Turbofolk“ u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu pokazao kako populizam nije rezerviran samo za ulicu. Na koncu, došle su i Euripidove „Bakhe“ na ovogodišnjem Splitskom ljetu, predstava koju je uprava festivala pokušala zabraniti, i to samo zato što otvoreno govori o zločinima u ratu i oko njega, te načinima njihovog političkog opravdanja.  Istovremeno, Oliver Frljić postavlja i nešto manje vidljive, ali ništa manje kvalitetne predstave po kazalištima za djecu. „Blizanke“ u Dječjem kazalištu Dubrava postale su pravi hit, nagrađen čak i izvan granica Hrvatske, dok je prije nepunih mjesec dana u Kazalištu Žar ptica Frljić redateljski i dramaturški potpisao „Strah u Ulici lipa“.

Hiperprodukcija od gotovo jedne premijere mjesečno nastavlja se, pa je 21. listopada u Zagrebačkom kazalištu mladih na rasporedu premijera još jedne predstave s potpisom Olivera Frljića. Riječ je o legendarnim „Gulliverovim putovanjima“ jednog od najboljih satiričara engleske, ali i svjetske književnosti Jonathana Swifta. Priča koji svi misle da znaju ovdje je svedena samo na najpoznatiji dio, onaj kad je Gulliver među Liliputancima, ali Frljić tvrdi da predstava nije namijenjena samo djeci nego da «radi za publiku od sedam do sedamdeset sedam godina». Fantastični svijet Liliputa djeci će sigurno biti zanimljiv, dok odrasli u Swiftovoj satiri i karikaturi apsolutističke državice prepoznaju svijet u kojem žive. Zato je u tekst predstave ušla i prepoznatljiva rečenica Milana Bandića: «Neka pravna država čini svoje!». 
   
U režiji Olivera Frljića, na sceni koju potpisuju Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić, i u kostimima modnog studija Artiđana, „Gulliverova putovanja“ igra gotovo cijeli ZKM-ov ansambl – od Nine Violić i Milivoja Beadera do Jasmina Telalovića i Zdenke Marunčić. Naslovna uloga povjerena je Goranu Bogdanu, no kako on ipak nije toliko veći od ostalih, Frljić je morao pribjeći štosu kako bi na pozornici prikazao razliku u veličini između Liliputanaca i Gullivera: «Na početku predstave  imamo ogromne Gulliverove noge, velike kao cijela pozornica ZKM-a, ali kasnije je Gulliver jednako velik kao i Liliputanci jer nije bitna veličina nego način kako se Liliputanci i Gulliver ne razumiju iako govore istim jezikom.» Dosadašnje Frljićeve produkcije za djecu kao zajednički su nazivnik imale koreografiju Sandre Banić Naumovski i izvanrednu brzinu pokreta, pa čak i izgovaranja teksta. «Ovoga puta ritam je nešto sporiji, ali i dalje polazim od pretpostavke da je djeci jako važna dinamika i kinetika predstave.», priznaje redatelj.

I dok se Zagrebačko kazalište mladih sprema za premijeru i prve reprize «Gulliverovih putovanja», Oliver Frljić već razmišlja o sljedećem projektu, jer u Zagreb, točnije na festival Jesen u Zagrebu, dolaze splitske „Bakhe“ koje su ovoga ljeta postale prava medijska senzacija. Riječ je o radikalno skraćenoj Euripidovoj drami u kojoj je Frljić, u suradnji s dramaturgom Marinom Blaževićem, odlučio otvoreno progovoriti o ratnim i političkim zločinima u Splitu i Hrvatskoj. Predstava je gotovo zabranjena, i zbog toga se našla na naslovnicama svih dnevnih novina koncem srpnja, ali je na kraju ipak održana kako je i planirano, i to, nažalost, bez većeg političkog učinka. U Zagrebu će Zoja Odak, Tajana Jovanović, Vili Matula i Mislav Čavajda „Bakhe“ igrati 3. studenog, a sudeći po kapacitetu Tvornice i interesu za predstavu, možda će biti i dvije izvedbe za redom. Iako je predstava zamišljena za splitski ambijent, a i većina referenci, kao na primjer Sanaderov govor na Rivi, odnose se na Split, Oliver Frljić smatra da ju je moguće kvalitetno odigrati i u Zagrebu jer «metropola» i njezini stanovnici nisu imuni na zločin.

Zagrebačka izvedba, ili izvedbe, razlikovat će se od splitskih jer autorska ekipa planira predstavu osvježiti nekim «zagrebačkim specifičnostima». Bez obzira na uspjeh predstave i izuzetno zanimanje zagrebačke publike za najavljeno gostovanje, još od srpnja postavlja se pitanje koliko je uopće od «Bakhi» ostalo nakon medijskog cirkusa izazvanog pokušajem zabrane. Frljić smatra da je sve što se događala oko predstave kontraproduktivno za nju u obliku u kojem je na kraju igrana. Još u srpnju govorio je da se predstava zapravo preselila u druge medije i da je zato nije ni trebalo igrati, ali je popustio zahtjevu glumaca i ostataka autorskog tima koji nisu željeli da njihov trud propadne. Unatoč tome, redatelj i dalje autorski stoji iza svojeg rada, a preseljenje u zagrebački kontekst vidi kao pravu provjeru za «Bakhe» koje ionako najvjerojatnije neće igrati na sljedećem Splitskom ljetu.

Ako se zagrebačko gostovanje shvati kao još jedna premijera, stoji nategnuta tvrdnja da Oliver Frljić proizvodi po jednu predstavu mjesečno. Dobrih i loših strana hiperprodukcije je svjestan ali smatra da ništa ne rješava na razini jedne predstave: «Mislim da se treba djelovati strateški kroz više projekata, jer se jedino tako postiže određeni  institucionalni status kako bih, nadam se, u sljedećoj razvojnoj fazi mogao napraviti još više.»  Koja je to sljedeća etapa, Oliver Frljić nije otkrio, pa samo možemo nagađati u kojem smjeru idu njegove ambicije. Bilo kako bilo, i ove sezone bit će ga po hrvatskim kazalištima i više nego dovoljno.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Srce moje kuca za nju - Borut Šeparović
Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
Nogometna utakmica Hrvatska : Engleska iz 2007. na daskama HNK
Gavelline večeri sanjaju o promjenama
Gavelline večeri sanjaju postati regionalna smotra
Oliver Frljić
Ambijentalno kazalište - teatar u prostoru koji pobuđuje maštu
I Novi Zagreb može biti pozornica!
Škrtac - Oliver Frljić
Splitsko ljeto - 'Bakhe' se više ne mogu dogoditi!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici