Odjeci angažirane predstave 'Timbuktu'

30.10.2008. Print | Pošalji link

Evaluacija kulturnih projekata, izvedbenih, izložbenih ili nekih trećih, nerijetko se svodi na kritičku recepciju.

Ponekad se ipak govori i o brojkama, ali samo u onim slučajevima kad su one rekordne ili barem blizu tome. Međutim, kad kulturni projekt ima i socijalnu notu, točnije kad je riječ o takozvanoj angažiranoj umjetnosti koliko god taj pojam bio prostituiran i otrcan, zanimljivo je a posteriori promotriti i njegov učinak.

„Timbuktu“, predstava sa psima i beskućnicima koju je izvedbena kompanija Montažstroj producirala zajedno sa Zagrebačkim kazalište lutaka i odigrala seriju od dvanaest izvedbi na Sceni Travno, upravo je takav projekt. Inscenacija romana Paula Austera bila je samo prilika da se ciljanoj, adolescentskoj publici skrene pažnja na nekoliko problema društva u kojem žive. Pravi, iako kazališni, susret s beskućnicima možda je polučio neki nemjerljivi otklon u pokojoj od mladih glava koje su napunile novozagrebačko kazalište u broju koji će teško biti nadmašen.

Ipak, s obzirom da je „Timbuktu“ zamišljen, između ostalog, i kao živa reklama za udomljavanje pasa iz Skloništa za napuštene životinje u Dumovcu, realni se učinak tog dijela akcije čini nedovoljan. Od dvanaest četveronožnih protagonista predstave novi su dom, naime, našla tek dva. Govori li to o neučinkovitosti projekta, o bešćutnosti publike ili možda nijednom od ponuđenog? „Timbuktu“ je predstava o psima i ljudima, ali i o ljudima i ljudima, što znači da najprije stvara platformu za razmišljanje o drugom i njegovim potrebama, a ne bezglavo posvojenje koje će za par dana završiti ponovnim napuštanjem. S takvim se stavom slaže i Tatjana Zajec, voditeljica skloništa u Dumovcu čiji su volonteri također sudjelovali u predstavi vodeći tek dvanaest od otprilike sto i pedeset pasa koliko ih je tamo stalno.

„Timbuktu“ zato možda nije uspio udomiti pse, ali je po prvi put u povijesti hrvatskog glumišta u kazalište i među publiku doveo beskućnike, ne kao gledatelje nego kao dio predstave. Osim toga, treba se nadati i da je podigao svijest o pravima i potrebama kako ljudi tako i životinja, a ne treba zaboraviti ni to što je napokon na pravi način profunkcionirala prva kazališna dvorana s južne strane Save. Učinak je stoga sasvim dovoljan za jednu, ipak, kazališnu predstavu, čiji život, nadamo se, nije završio.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
Nogometna utakmica Hrvatska : Engleska iz 2007. na daskama HNK
Montažstrojev prvi sudar
Otkrij svoj T-faktor ili barem razmisli o njemu
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Timbuktu - Borut Šeparović
Psi i beskućnici u predstavi Boruta Šeparovića - 'Timbuktu'
'Timbuktu' - Montažstrojeva predstava o psima i ljudima

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici