Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?

07.11.2008. Print | Pošalji link

Svako uvrštenje domaćeg filma na inozemni festival A, B, C ili D kategorije zasluži objavu u domaćim medijima.

Promocija hrvatske književnosti na sajmovima kao što su oni u Frankfurtu ili Leipzigu, tjednima su goruća i najvažnija tema onih glasila koja se još bave kulturom, no, o načinima i mogućnostima izvoza našeg kazališta gotovo se i ne govori. Domaći festivali ionako služe samo domaćoj publici, i ne događa se baš često da ih prati netko iz inozemstva kako bi se upoznao sa slikom hrvatskog glumišta.

U takvoj situaciji showcase, ili kazališni izlog koji od 6. do 11. studenog u Zagrebu i Rijeci organizira Hrvatski centar ITI hvalevrijedna je inicijativa, koja barem pokazuje kako je i dijelu hrvatskog kazališta jasno da nijedna nacionalna scena nije otok. Domaći ogranak Internacionalnog teatarskog instituta, jedne od organizacija u sklopu UNESCO-a, udruga je koja se bavi promocijom hrvatskog kazališta izvan nacionalnih granica, ali i uključivanjem domaćih kazalištaraca u globalnu kazališnu zajednicu. Upravo zato, potrebno je ne samo putovati, nego i ugostiti i pokazati se na domaćem terenu, a to je i bit showcasea, smatra predsjednica Hrvatskog centra ITI dramaturginja Željka Turčinović koja je zajedno s Tajanom Gašparović i birala ovu domaću reprezentaciju. Obje tvrde da nije riječ o revolucionarnoj ili novoj formi, nego o fenomenu koji je gotovo pravilo u manjim europskim državama  koje, između ostaloga, i jezik sputava u boljem kazališnom komuniciranju sa svijetom.

Početak ovakvog programa bio je dosta težak. Danas, međutim, tvrdi Željka Turčinović, Hrvatski centar ITI može biti zadovoljan i svojim programom i odazivom gostiju. Ovogodišnje, četvrto izdanje izloga hrvatske drame i kazališta okupit će tako pristojan broj, njih čak dvadeset i dvoje, inozemnih ravnatelja kazališnih kuća, predstavnika ili voditelja festivala, prevoditelja, istraživača i predstavnika nacionalnih ogranaka Internacionalnog teatarskog instituta. Među njima bit će, što je možda i najvažnije, predstavnici i savjetnici festivala kao što je Festival Passages u Nancyju,   Theaterformen u Hannoveru, Mittelfest u talijanskom Cividaleu ili Kontrapunkt u Szczecinu. Iako konačna odluka o mogućem pozivu leži isključivo na njima, ne može se reći da se domaće kazalište neće dostojno predstaviti. U pet dana trajanja showcasea oni će vidjeti niz titlovanih predstava koje, realno gledajući, čine bolju polovicu hrvatskog teatra: od „Pijanog procesa“ Scene Gorica, preko EXIT-ovih „Kauboja“ i „Odmora od povijesti“ Bacača Sjenki, do riječkog „Turbofolka“.

Hrvatski kazališni showcase nije uvijek imao formu kakvu ima danas. Iako jest riječ o postojećem modelu, neke je preinake s obzirom na domaće specifičnosti ipak trebalo napraviti, i to  osluškujući domaće mogućnosti i inozemne interese.
Pored toga, program ovakvog izloga ima i sasvim specifične zakonitosti. Na primjer, repertoarne predstave, koliko god značile odmak u poetici pojedine kazališne kuće ili čak i samog glumišta u cjelini, u principu nisu zanimljive inozemnim selektorima. Tako se, s vremenom, iskristaliziralo nekoliko kriterija koje pojedine produkcije trebaju zadovoljiti: prolaze najprije predstave takozvanog festivalskog tipa, zatim one autorskog kazališta te na kraju i one napravljene prema tekstu domaćeg autora.

Iako domaća kazališta shvaćaju važnost ovakve inicijative i izlaze u susret naporima Hrvatskog centra ITI, da u pet dana stisne četrnaest predstava, proboj domaće drame i kazališta na inozemne pozornice ipak nije tako lagan posao. Među domaćim kazališnim izvoznim proizvodima postoje ili brendovi, kao što su Bobo Jelčić i Nataša Rajković, čije predstave više ni ne treba nuditi, ili pak Bacači Sjenki koji imaju stare veze s inozemstvom. Među novijima su i BAD Co., kojih ove godine na showcaseu nema jer su ionako između miniturneja po Norveškoj i Velikoj Britaniji. Drugima ostaje tek nada da će upasti u poneko selektorsko oko, ili državno poticana gostovanja u sklopu kulturne razmjene. Međutim, showcase je ujedno i promocija hrvatske drame, s čime Hrvatski centar ITI ima puno bolje rezultate jer je organizirao nastup hrvatskih  dramatičara na Stückemarktu ili Sajmu dramskih tekstova u Heidelbergu gdje su na kraju od četiri moguće nagrade tri osvojili Tena Štivičić, Mate Matišić i Elvis Bošnjak.

U svrhu što bolje promocije hrvatskog kazališta, drame i plesa, domaći ogranak ITI-ja pripremio je i nekoliko publikacija. Pored uobičajene djelatnosti, objavljivanja časopisa Kazalište, održavanje teatrološke biblioteke Mansioni i časopisa za plesnu umjetnost Kretanja, tu su i posebne publikacije na engleskom. „Theatres in Croatia“ predstavlja domaće kazališne kuće dok brošura „Croatian Theatre“ nudi sezonsku sliku najzanimljivijih fenomena domaćeg glumišta. Iako za njegovu promociju više rade Platforma mladih koreografa, Tjedan suvremenog plesa i Festival plesa i neverbalnog kazališta, Hrvatski centar ITI ne zaboravlja ni ples, pa od ove godine umjesto dosadašnjeg vodiča izdaje publikaciju „Shortcut to Croatian Dance“. Riječ je, napominje urednica Iva Nerina Sibila, o katalogu svih domaćih plesnih kompanija i festivala oplemenjenog  esejističkim prikazima izuzetnih inicijativa, organizacija i autorskih osobnosti.

Iako je riječ o iz domaće perspektive gotovo nevidljivom radu, jer inozemni uspjeh domaćih umjetnika uvijek se pripisuje samo njima, ovi i slični napori u promociji hrvatskog kazališta, drame i plesa ne smiju ostati nezapaženi. U svakom slučaju, treba se nadati da će izdanja Hrvatskog centra ITI pronaći svoj put do međunarodnih čimbenika zainteresiranih za manje eksponirane ali ništa manje zanimljive plesne i kazališne sredine. Kao i da će neki poljski ili njemački selektor izabrati baš „Turbofolk“ kao prvi primjer hrvatskog kazališta.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Gavelline večeri po 22 put

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici