Eurokaz 'projektom Tito' odgovara na potrebu za sintezom povijesti

26.06.2007. Print | Pošalji link

Ovogodišnji Eurokaz, 21. po redu, u potpunosti je koprodukcijski, i posvećen je jednoj temi koju je najjednostavnije nazvati Tito, ali takva definicija ostavlja dosta nedoumica i nepoznanica.

Iako je najavljen kao «Eurokaz posvećen Titu», «projekt Tito» kojim će Festival novog kazališta od 27.06.2006. do 04.07.2006. proslaviti svoju punu punoljetnost ipak nije samo niska bisera najvećeg sina bivših naroda i narodnosti. Naprotiv, to je kompleksna koprodukcijska tvorevina koja se sastoji od osam predstava stvorenih uz suradnju umjetnika iz velikog broja zemalja: od Egipta, Indije i Rusije, preko Italije i Crne Gore do Njemačke i Hrvatske.

Najveći partner zagrebačkom festivalu u «projektu Tito» je kazališna tvornica Kampnagel iz Hamburga, gdje je većina predstava premijerno i odigrana prije dva tjedna. To ne čudi ako se zna da je Gordana Vnuk istodobno umjetnička ravnateljica Eurokaza i intendantica te velike kuće neovisnog kazališta, ali čudi kako je njemačkoj publici uspjela prodati temu kao što Josip Broz Tito, s obzirom da je čak i Kampnagelu bilo dosta prigovora u tom smjeru. No, s gomilom popratnog programa, okruglih stolova o utopiji, politici, povijesti i sadašnjosti, uspjelo se, tvrdi, vidjeti koliko je Titova politika prema Staljinu i put između blokova utjecao, na primjer, na politiku Willyja Brandta.

Niz predstava koje tematiziraju Tita i njegovo političko nasljeđe u Njemačkoj je prihvaćen kao punopravni kazališni projekt koji o političkim problemima progovara umjetničkim jezikom. Zgodna je podudarnost da je istovremeno u Heiligendamu, nedaleko od Hamburga, trajao susret G8, pa se kazališna publika pomiješala s antiglobaliostima koji se pitaju isto ono što se Tito pitao prije više od pola stoljeća - «je li moguć drukčiji svijet?» Gordana Vnuk smatra da se utopijski naboj Titovog izbora na vanjskopolitičkom planu ponovno postaje aktualan, ali ne na način Trećeg puta Tonyja Blaira, koji s tim, kako se vidjelo, i nema baš previše veze.

S druge strane, jedna od epizoda «projekta Tito» već je naišla na političke probleme, pa se Eurokaz može pohvaliti, što često i čini, činjenicom da je zbog jednog kazališnog projekta jedan ministar morao odstupiti s položaja. Riječ je o makedonskom ministru kulture koji je pao zbog predstave naslova «Tito, stanoviti dijagrami čežnje» koju je pokušao zabraniti. Gordana Vnuk i u Zagrebu očekuje cijeli raspon reakcija, iako tvrdi da je riječ o isključivo umjetničkom projektu koji ne zauzima strane ili ideologije: «Mi samo pokušavamo s različitih strana sagledati kontroverze jedne ličnosti, jedne političke opcije i jednog vremena.»

Dramaturg Eurokaza, i ne samo ovog posvećenog Titu, je Branko Brezovec, koji se s Gordanom Vnuk slaže – tek djelomično: «Ovo doista jest umjetnička transformacija same teme, ali nije nimalo bezazlena. U temeljnom aspektu ona želi prije svega izbjeći nepodnošljivi lirizam koji se sve više stvara oko tog vremena, a koji se političkim rječnikom zove nostalgija.» Bez takozvanog «optimizma pamćenja», bez prisjećanja na divne prošle dane i način života za vrijeme Titove vlasti, Brezovec najavljuje «ozbiljan pristup temi, samom vremenu i njegovim idejama, kroz dramski i predstavljački materijal».

Eurokazov «projekt Tito» tako nije nostalgičarska početnica, niti vrednuje vrijeme koje tematizira, a pogotovo ne u odnosu na današnje. Ali, jednako tako, «projekt Tito» ne ulazi u trivijalnosti jer od osam predstava od kojh se sastoji tek jedna, na makedonska, govori baš o Josipu Brozu, dok ostale problematiziraju cijeli niz tema koje je otvorilo takozvano «Titovo vrijeme». Među njima je jedan od važnijih i onaj Pokreta nesvrstanih, ili srednjeg puta između blokova, koji je i danas aktualan. Aktualnost te teme Brezovec čita kao potrebu današnjeg vremena za sintezom, ne samo povijesnih mijena nego i povijesnih činjenica, koje u velikoj većini to još uvijek nisu. Potreba za sintezom, trećim putom ili kako god željeli zvati pokušaj pronalaženja srednjeg rješenja između ekstrema ne samo 20. stoljeća, rezultirat će i grandioznim spektaklom kojim će i završiti 21. Eurokaz. Branko Brezovec spojit će osam predstava u montažu trajanja od nekoliko sati i taj jedinstveni kazališni spektakl dogodit će se u Hrvatskom narodnom kazalištu, na Trgu maršala Tita i Mažuranićevom trgu,  samo jednom - 4. srpnja, na nekadašnji Dan borca.

Kao i u Njemačkoj, i zagrebački će dio «projekta Tito» imati svoj popratni program kako bi stvorio kontekst za kazališni razgovor o Titu i njegovim idejama, pa će se istog dana održati i okrugli stol o tim temama na kojem će, pored Iva Banca, inače stručnog suradnika cijelog projekta, sudjelovati i Ivan Lovrenović, Tvrtko Jakovina, Dušan Bilandžić i Žarko Puhovski. Prije same završne montaže, na temu «Kako je staljinizam spasio čovječanstvo» govorit će i  najpoznatiji i medijski najistaknutiji filozof ovog dijela Europe, Slavoj Žižek.

U svakom slučaju, 21. Eurokaz, zamišljen ozbiljnije i ambicioznije od bilo kojeg domaćeg festivala, ali i od mnogih svojih prijašnjih izdanja, održat će se na poznatim zagrebačkim kazališnim lokacijama: ZKM-u, HNK-u, Gavelli i prostorima Studentskog centra. Hoće li nosioci partizanske spomenice, pionirski voditelji i antiglobalisti imati popust na blagajni ZKM-a, gdje se prodaju ulaznice za sva festivalska događanja, nismo uspjeli saznati.

Pročitajte i ...
Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti
Ljetni festivali - da ili ne?
Jan ili Milo, pitanje je sad!
Eurokaz 2009. - Summa summarum
Eurokaz: Smrt kazališta ili kazalište smrti?
Još malo o smrti na Eurokazu 2009.
Eurokaz 2009. - prvi izvještaj
Knjiga mrtvih - Zlatko Burić Kićo
Eurokaz zbog kojeg će se na Mirogoju tražiti mjesto više
Eurokaz pleše (i) na Tuđmanovom grobu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici