Rossinijeva 'Pepeljuga' u HNK-u

15.01.2009. Print | Pošalji link

Trebala su proći više od četiri mjeseca od početka sezone da HNK-ov operni ansambl izrodi svoju prvu ovosezonsku scensku produkciju.

Dogodila se u međuvremenu koncertna izvedba Puccinijeve "Turandot", no nju je možda ipak bolje prepustiti zaboravu. Ovih su dana u punom jeku posljednji pokusi za Rossinijevu "Pepeljugu", naslov koji je HNK pripremio u koprodukciji s Rumunjskom narodnom operom iz Bukurešta i austrijskom zakladom "CEE Musiktheater". Ta zaklada već nekoliko godina stipendira niz naših mladih pjevača, a ovo je prvi HNK-ov projekt u koji se i intenzivnije uključila. Ovom prilikom su sufinancirali čitavu koprodukciju i odabrali režisera, Petera Pawlika, koji je također njihov stipendist. Bukurešt i Zagreb pritom imaju svaki svoju pjevačku podjelu, ali dijele istu scenografiju, koju je osmislila Vesna Režić. Kostimi su, pak, posebno izrađeni za svaku opernu kuću, ali u oba slučaja kostimografkinja je Barbara Bourek.

Premda je Rossinijeva "Pepeljuga" temeljena na slobodnoj reinterpretaciji istoimene bajke, Pawlik smatra kako ovdje nipošto nije riječ o dječjoj predstavi. Prema njemu, "bajke nisu bitne samo za djecu, nego i za nas odrasle. 'Pepeljuga' nam priča napetu priču koja je upravo danas vrlo važna. Naime, danas po cijelom svijetu imamo financijsku i ekonomsku krizu, u kojoj milijuni ljudi gube svoje mirovine i slično. U takvoj situaciji, biti pohlepan nije pravi put, a Pepeljuga nam svojim dobrim srcem pokazuje ispravan put. Naravno, to se ne može doslovno prevesti u stvaran život, ali ideja da dobro srce na kraju pobjeđuje je vrlo lijepa i umirujuća."

Moda scenskog pozivanja na šezdesete godine prošloga stoljeća već je neko vrijeme prisutna i kod nas, osobito u opernim režijama Ozrena Prohića. Sličan temeljni vizualni kontekst odabrao je i Peter Pawlik, čiji je, vrlo uvjetno rečeno, historicizam moguće iščitati na nekoliko različitih razina. On tako, s jedne strane, smatra da je to bilo "čudesno, šareno i ludo vrijeme, vrijeme prodora u kojem se činilo da je mnogo toga moguće", dok, istovremeno, "te godine danas imaju i muzejski karakter, kojim se može zabavno poigravati".

Ipak, takav povratak u prošlost, i to s bajkovitim sižeom, opasno vuče na eskapizam. Jer, takav teatar, naravno, predstavlja svojevrsnu iluziju. Pawlik pritom ističe da je osobno "vrlo deziluzioniran glede mogućnosti kazališta da djeluje pedagoški ili politički". No, redatelj si je pri pripremi predstave ipak zadao određenu društvenu misiju, pa tako kaže: "Htio bih da ljudi, nakon što pogledaju predstavu, najprije kažu da su proveli ugodno i zabavno vrijeme, a potom da malo promisle što je u životu bitno. Svi mi danas živimo vrlo brzo i ne razmišljamo o sebi, nego samo reagiramo na e-mailove, rokove, redove letenja. Pritom nikad ne zastajemo i ne pitamo se što je stvarno bitno. Jesu li nam, recimo, naša djeca bitna? Naravno da su nam bitna, ali to zaboravljamo. Ili, je li bitno povremeno u miru pročitati neku knjigu? Jest, ali to ne činimo. U tom smislu, smatram da je ‘Pepeljuga’ vrlo važna priča".

Dodajmo još na kraju da će na premijeri nove zagrebačke "Pepeljuge", zakazanoj za 16. siječnja 2009. u 19:30, glavne uloge Angioline i Ramira tumačiti gosti iz Kine – mezzosopranistica Ning Liang i tenor Yang Yang. Ostatak postave čine domaći pjevači, a izvedbom će ravnati Gianluca Marcianò.

(T.M.)

Pročitajte i ...
'Prikriveni križ' na pozornici HNK
Crux dissimulata – opera koja nije pasionska baština
Pepeljuga - Peter Pawlik
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Turandot – Gianluca Marcianó
Puccinijeva Turandot bez tuđih dodataka
Puccinijeva Turandot u HNK-u se izvodi - koncertno
Turandot - Vasilij Senjin
Tri opere o smrti

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici