Kazališne srijede - nove zagrebačke tribine

21.01.2009. Print | Pošalji link

Kazališna umjetnost navodno je jedna od najprolaznijih. Iako je predstavu ili bilo koji drugi izvedbeni čin lako snimiti, dokumentiranje ipak ne može prenijeti, kako se to lijepo kaže, svu puninu kazališnog iskustva.

Zato se o kazalištu može razgovarati, jer na koncu konca samo je mentalna slika, ili sjećanje, ono što ostaje kad se napusti izvedbeni prostor. Nakon nekoliko godina šutnje, u gradu se od večeras ponovno javno razgovara o kazalištu. Mjesto radnje je Kulturno informativni centar, Preradovićeva 5, a vrijeme svaka treća srijeda, počevši od 21. siječnja u 19 sati. Međutim, s problematiziranjem kazališnih tema počinje i Eurokaz, koji je još u proljeće prošle godine, nakon što se skrasio u novom prostoru u Dežmanovom prolazu, najavio cjelogodišnji program, dio kojeg će također biti i tribine.

Voditeljica tribine u KIC-u, nazvane Kazališna srijeda, kazališna je kritičarka i teatrologinja Lidija Zozoli, koja smatra da je sazrelo vrijeme da se ponovno osmisli jedna «ozbiljna, profesionalna ali ne i dosadna tribina koja bi bila mjesto moguće diskusije o problemima koji muče hrvatski teatar danas». Na prvoj u nizu tribina Kazališna srijeda u KIC-u, koja će se baviti domaćom dramskom književnošću, sudjelovat će Boris B. Hrovat, član komisije za dodjelu nagrade Marin Držić, te dramski pisci Marijana Nola i Tomislav Zajec. Ni teme sljedećih tribina, sve do kraja ove sezone, nisu ništa manje zanimljive – od alternativnog kazališta, kazališne kritike, do redateljskog kazališta, Akademije dramske umjetnosti, ili zaboravljenih kazališnih zanimanja.

Problemi hrvatskog glumišta nisu samo oni koji se vide na pozornicama, nego sežu i u ekonomske pa i političke sfere. Namjera ove tribine je da se bavi prije estetikom nego politikom, ali Lidiji Zozoli je jasno da se bez politike neće moći. Zato poziva i gradske kulturne vladare da se ponekad pojave u KIC-u, jer možda saznaju što struka o njima zaista misli. Iako je sličnih pokušaja bilo i prije, domaće tribine uvijek imaju jedan zajednički problem, a to je takozvana zakopčanost, i ne samo domaćih kulturnih djelatnika, koji vrlo često javno ne žele izreći ono o čemu po kuloarima govore. Lidija Zozoli smatra da se i to može promijeniti, ali polako.

Kazališne tribine u Kulturno-informativnom centru održavat će se svake treće srijede i zato bi se ponekad mogle i poklopiti sa sličnim razgovorima koje će, kao dio cjelogodišnjeg programa, organizirati i Eurokaz u svojim novim prostorijama u Dežmanovom prolazu. Dugogodišnju želju Gordane Vnuk i njezinog tima da se festival polako počne pretvarati u instituciju, ne samo virtualnu što odavno jest, nego i zbiljsku koja će utjecati na kazališni život Zagreba i Hrvatske, ispunio je Saša Božić. Diskusije o kazališnoj situaciji pod nazivom „Eurokaz Saloon“, što priziva susjedni klub, samo su segment programa kojim Eurokaz planira ispuniti informacijske, produkcijske i dijaloške manjkavosti trenutne hrvatske kazališne situacije.

Prva od diskusija najavljena je za 28. siječnja 2009., kad će se razgovarati o legitimaciji hrvatskog kazališta kroz prizmu Nagrada hrvatskog glumišta. Moderator rasprave bit će kazališni kritičar Želimir Ciglar koji je smislio i zgodan naslov „Od Kauboja do Indijanca“, aludirajući vjerojatno time na nagrađenu predstavu Teatra EXIT, ali i na davni nadimak Damira Bartola Indoša. Sljedećih mjeseci u Eurokazu će se razgovarati o poplavi inozemnih redatelja na domaćim pozornicama, učincima zagrebačke kulturne politike i o problematici ljetnih festivala.

Cjelogodišnji program Eurokaza Saša Božić zamislio je kao specifični oblik trajnog, a ne samo na festivalske dane ograničenog utjecaja novokazališne poetike na strujanja u domaćem kazalištu. Takve programe, tvrdi, nema niti jedna manifestacija takvog tipa, u Hrvatskoj i u regiji, od BITEF-a do MESS-a. Umjesto da bude tek reprezentacijski  festival, koji ne radi na dubljoj ili trajnijoj refleksiji o fenomenima koje dovodi, Eurokaz se planira baviti trajnožarećim učinkom poetika koje predstavlja. Zato je Božić najponosniji na mogućnosti koje nudi sljedeći segment cjelogodišnjeg Eurokazovog programa nazvan jednostavno „Pogon“, iza čega se krije mogućnost za mlade redatelje, dramaturge i izvedbene umjetnike da prostor za probe ili izvedbe manjih projekata pronađu upravo u Dežmanovom prolazu. U tom smislu već je dogovorena suradnja s umjetničkom organizacijom 'de facto' na novoj predstavi Barbare Matijević «Povijest nasilja» koja bi premijeru trebala imati ove jeseni na otvorenju zagrebačkog Muzeja suvremen umjetnosti, dok će kasnije igrati i u pariškom Centre Georges Pompidou.

Eurokazov podrum od sljedeće godine trebao bi ugostiti i ugledne predavače iz inozemstva, te manje seminare i radionice, i time pridonijeti edukaciji domaćih umjetnika ali i publike. Do ljeta, međutim, ta će edukacija uglavnom biti informativnog karaktera, jer Božić priprema nekoliko zanimljivih projekcija među kojima su radovi američke skupine Nature Theater of Oklahoma, te njemačkog redatelja Christopha Schlingensiefa i južnoameričkog Bretta Baileya.

Kako se čini, srijeda bi od ovog siječnja mogla postati dan rezerviran za kazalište, ili barem razgovor o njemu. Koliko će diskusije o hrvatskom glumištu pomoći njemu samom, teško je unaprijed reći, ali činjenica je da nakon godina šutnje postoji potreba da se neke stvari javno i kažu. Možda nam slijedi neka kazališna redefinicija davnog, očekivanog, a nedočekanog - „bobu bob a popu pop“.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Kazališne srijede u KIC-u

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici