Sodabergov „The Book“ ili hrvatski suvremeni ples - osobno

02.03.2009. Print | Pošalji link

Domaće plesne kompanije dijele se na one iza kojih stoje cijeli ansambli pod više, ali uglavnom manje promjenjivim umjetničkim vodstvom, kolaboracijske udruge većeg ili manjeg broja istomišljenika te one man, ili češće one woman bendove.

U ove posljednje ubraja se i Sodaberg, istodobno i plesna kompanija i koreografski laboratorij i umjetnička organizacija koju vodi Marjana Krajač. Poznavatelji domaćeg plesa znaju je kao autoricu, a ponekad i izvođačicu, komada zanimljivih naziva kao što su „Seducing Pablo Escobar“ ili „Victoria Beckham ima migrenu“, zatim serije inspirirane dramskim i opernim likom „Lady Macbeth“, te konačno sasvim posebnog spoja opere i plesa u predstavi „Arijadna na Naxosu“. Svi ti naslovi bili su tematski poprilično zahtjevni, nikad bez barem neke vrste autoreferencijalnosti. Umjesto da nastavi nizom malih koraka, Marjana Krajač odlučila je u 2009. ući s projektom koji nije plesni, iako jest – o plesu. Naziv mu je „The Book“ i može ga se naći isključivo na internetu. Riječ je o seriji razgovora s uglavnom mlađim i prominentnijim koreografsko-izvođačkim osobnostima domaće scene, među kojima neki po prvi put javno istupaju, dok drugi svoje uobičajene istupe bitno modificiraju u skladu s namjerom projekta. Ona je pak bila osvijestiti i na koncu i objaviti te time prikazati misaone resurse mlađeg domaćeg plesa na način kako se oni ne mogu, ili ne žele, prezentirati.

Projekt „The Book“ osmislile su i realizirale Marjana Krajač i Iva Korenčić, uz suradnju intervjuiranih Selme Banich, Sandre Banić Naumovski, Željke Sančanin, Barbare Matijević, Ane Kreitmeyer, Zrinke Užbinec, Pravdana Devlahovića, Matije Ferlina, Mile Čuljak, Andreje Široki i Nikoline Pristaš, koja je neke od razgovara i sama odradila. Kao jedno od rijetkih mjesta posvećenih domaćem plesu, čak i na internetu, „The Book“ se može shvatiti i kao implicitnu kritiku domaće medijske politike i prakse, koja mišljenju o plesu daje malo ili ništa prostora. Marjana Krajač pak smatra da je njezin projekt tek velikodušna ponuda ali i potreba da se sama scena pobrine o vlastitom diskursu ili verbalizaciji i kontekstualizaciji vlastitog rada. Pritom pomaže i činjenica da materijal neće biti objavljen osim na webu, zbog čega već u nastanku nije bio ograničen ni prostorom niti vremenom.

Medijska politika ipak plesu ne posvećuje dovoljno pažnje, dok s druge strane specijalizirani časopisi ili ne izlaze dovoljno redovito ili imaju drukčije interese. Upravo zato „The Book“ u najbenevolentnijoj interpretaciji popunjava prazno mjesto koje eventualno zauzimaju tek najave ili pokoja recenzija plesnih produkcija. Pored toga, Marjana Krajač zna da u, barem u posljednjih nekoliko godina, svaki razgovor za medije s pripadnicima domaće plesne scene završi na urgentnim problemima kao što je nevidljivost plesa u kulturnoj politici, nedostatno financiranje ili vječno nedovršeni Zagrebački Plesni centar.

Zato u ovom projektu jedanaest izabranih autorica i autora, koji su ponekad i silom prilika i izvođačice ili izvođači vlastitih koreografija, po prvi put progovara o temeljima svojega rada. Time ga tekstualno pozicioniraju, otvarajući diskurs o metodama, vidljivosti konteksta u kojem bi taj rad trebao naći svoju primarnu percepciju, fenomenologijama tijela, strategijama umjetničkog opstanka te budućim težnjama i, na koncu ipak, sadašnjim okolnostima. Te okolnosti, ili vezu između poetike, ekonomije i politike u i oko plesa, čak ni „The Book“ nije mogao izbjeći. Međutim, okolnostima uvjetovane strategije umjetničkog opstanka mogu biti i motor novih kreativnih metodologija, i to je ono na čemu je većina sugovornika u ovom projektu i inzistirala.

Iako ga se može svesti tek na razgovore o plesu „The Book“ je ujedno i proširenje djelatnosti kompanije Sodaberg na, uvjetno rečeno, multimediju. Utoliko ga se može, i treba, shvatiti kao još jedan autorski rad Marjane Krajač, bez obzira što je realiziran isključivo u tekstualnom obliku. Čudno je, međutim, da među jedanaest najavljenih, a deset sugovornika s kojima su razgovori i objavljeni, nema i nje same, ali ona tvrdi da nije željela ponavljati ono što su ostali već tako jasno rekli. Izabrani umjetnici u ovom projektu usmjeravaju fokus na samu svrhe umjetničke proizvodnje koja se zbiva u okruženju turbulentnih društvenih i ekonomskih strukturalnih preslagivanja. Proces umjetničke proizvodnje time je i agilni motor u razvoju suvremenih izvedbenih umjetnosti - kako u kontekstu kulturalne proizvodnje tako i u kontekstu civilnog društva općenito.

S druge strane, ovi  razgovori otkrivaju i duboke unutarnje motivacije, čak i dvojbe, koje stoje iza onoga što publika vidi na pozornici. Utoliko su oni na trenutke i privatniji, ili osobniji, nego što bi bili u bilo kojem drugom mediju, ili autorstvu. Ovakva se prilika za razgovor s koreografima i plesačima rijetko pruža, osim iznimno u  časopisima kao što su Frakcija ili Kretanja, te publikacijama kao što je monografija Tjedna suvremenog plesa pod znakovitim naslovom „Korpografije“. Međutim, čak i tada, i upravo zato što je takvih prilika malo, kreće se od nule ili, drugim riječima, od zaslužnih veterana. Izbor sugovornika koji donosi „The Book“ u tom je smislu osvježavajuće ograničen na generaciju s kojom Marjana Krajač ima svakodnevnu vezu i čije radove i poetike najbolje poznaje.

Ipak, ne odbacuje mogućnost da njezina Knjiga dobije sljedeće godine novo, dopunjeno i prošireno izdanje. Ako ni zbog čega drugog, onda kao dokaz da mlađa, iako i ne više tako mlada hrvatska suvremenoplesna scena i te kako zna nešto reći o onome što radi. Samo je treba pitati.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Knjiga iskupljenja - Albert & Allen Hughes
Konceptualnije ženske snage na Tjednu suvremenog plesa
Istraživački komadi na Tjednu suvremenog plesa
Tekstualno pozicioniranje hrvatskog plesa

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici