'Gospođica Julija' - i glumce ubijaju, zar ne?

16.04.2009. Print | Pošalji link

Da je glumački kruh težak, znalo se oduvijek. Čak i danas, kad se sapunicama spašavaju kućni proračuni, ili kad je moguće biti na plaći u ansamblu, a na pozornicu izaći tek nekoliko puta godišnje.

No, posebna hrabrost i izdržljivost potrebna je za ono što od 20 sati 16. travnja, pa do dugo, dugo u noć, u Dvorani Polanec Zagrebačkog kazališta mladih čeka Natašu Dangubić, Ivanu Roščić i Mislava Čavajdu.

Riječ je o «Gospođici Juliji», posebnom projektu nastalom u koprodukciji Centra za dramsku umjetnost, točnije Autocesta znanja, kako glasi službeni naziv jedne od njegovih programskih struja, te ZKM-a. Glumci će, naime, cijelu noć ponavljati jedan od najpoznatijih i najpopularnijih komada Augusta Strindberga, i to u dvije pomalo jednake ali ipak različite inačice. Jednu je režirala Anica Tomić, a dramaturšku joj je pomoć kao i uvijek dala Jelena Kovačić, dok su za drugu odgovorni dramaturg Marin Blažević i redatelj Oliver Frljić. Dva tima radila su s istim glumcima u istim uvjetima, ali bez međusobnih doticaja, a namjera je bila vidjeti što će se s izborom teksta, već djelomično određenim modelom psihološkog realizma, dogoditi nakon višestrukog uzastopnog ponavljanja tih dviju predstava. Ukoliko sve bude po planu, «Gospođica Julija» trebala bi u jednoj noći igrati osam puta, ukoliko to glumci izdrže.

Možda i zato što bi ovakvu «Gospođicu Juliju» bilo lako nazvati «I glumce ubijaju, zar ne?», Oliver Frljić kao jedan od voditelja projekta smatra da će gledanje osam uzastopnih, a gotovo istih predstava biti zanimljivo i za gledatelje. Njemu će pak posebno veselje biti pratiti kako će glumci sve to izdržati: « Bavimo se dezintegracijom glumačkog subjekta. Psihološki realizam okuplja glumca unutar dramskog i scenskog lika, ali nadam se da će se zbog toliko ponavljanja dogoditi neka vrsta glumačkog raspada.»   

Iako je najavljena samo jedna integralna izvedba ove «Gospođice Julije», projekt će se nastaviti, ali drugim sredstvima. Ono što od izvođača i od dramskog materijala ostane, u drugoj fazi bit će skupljeno na bitno drukčiji način. Tad bi, naime, glumci trebali biti potpuno nepomični, pa će taj isti model psihološkog realizma i pripadajuće glume morati rekreirati ograničenim sredstvima. Nakon toga, u trećoj fazi, materijali nastali u prve dvije povezat će se u još jednu jedinstvenu izvedbu, koja bi onda trebala dati i poneki zaključak o glumi, a pogotovo takozvanoj realističnoj glumi koja na našim prostorima još uvijek ima reprezentativnost i prednost.

Ovakav projekt uopće ne čudi kad je riječ o Oliveru Frljiću ili Anici Tomić, pripadnicima još uvijek navodno mlađe generacije domaće kazališne režije, kojima je jedna od osnovnih postavki rada u kazalištu upravo ispitivanje njegovih mogućnosti. Tako slični interesi i pogledi na ono čime se bave, već su ih spojili, ne samo kad je «Kuga» Anice Tomić parazitirala na Frljićevoj dvostrukoj &TD-ovoj produkciji «Didona i Eneja / Smrt u Veneciji», nego i ranije, još u vrijeme studija na Akademiji dramske umjetnosti. No, tamo im je takav rad, što nimalo ne iznenađuje ukoliko se zna koliko je sloboda izraza tamo relativna, bio zabranjen. Zato će se eksperiment dogoditi izvan zidova Akademije, u koprodukciji nevladine udruge i gradskog kazališta. Barem negdje!

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Srce moje kuca za nju - Borut Šeparović
Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
Nogometna utakmica Hrvatska : Engleska iz 2007. na daskama HNK
Gavelline večeri sanjaju o promjenama
Gavelline večeri sanjaju postati regionalna smotra
Oliver Frljić
Ambijentalno kazalište - teatar u prostoru koji pobuđuje maštu
I Novi Zagreb može biti pozornica!
Škrtac - Oliver Frljić
Splitsko ljeto - 'Bakhe' se više ne mogu dogoditi!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici