Deseta obljetnica TRAFIK-u donijela i monografiju

01.06.2009. Print | Pošalji link

Iako ne treba padati na foru točnih obljetnica, za priču o riječkom TRAFIK-u, ili Tranzicijskom fikcijskom kazalištu nije nevažna činjenica da baš 1. lipnja 2009. pada jedanaesta godišnjica premijere «Hodača».

Riječ je o njihovom prvom projektu, koji je obilježio i ostatak djelovanja ove skupine čiji je osnovni interes  negdje između kazališta, plesa, vizualnih umjetnosti i urbanih intervencija. Dovoljno je reći i samo «Hodač» pa će mnogi znati da je riječ o predstavi na specifičnoj lokaciji koja je gostovala po dobrom dijelu Europe, te po kojoj je TRAFIK i danas prepoznatljiv.

Međutim, u jedanaest godina ostvareno je sveukupno osam izvedbenih projekata, uz ostale aktivnosti zbog kojih je Rijeka jedan od, nakon naravno Zagreba, najpropulzivnijih hrvatskih gradova u smislu prepoznavanja i prihvaćanja novih umjetničkih tendencija, smjerova i trendova. Naravno, nije TRAFIK u Rijeci ni sam niti jedini, ali trudi se oko vlastite promocije pa je i na zagrebačkom Tjednu suvremenog plesa organizirano predstavljanje izdanja koje bi se moglo nazvati njihovom radnom autobiografijom. Knjiga se zove «Destinacija TRAFIK: Mapa», i to nije slučajno, jer je nomadski, kolaboracijski i dehijerarhizirani karakter ove kompanije oprimjeren upotrebom fotografija skinutih s Google Maps, dok je i sam popis i opis dosadašnjeg rada svojevrsno mapiranje zajedničkog stvaralačkog procesa. On pak zaista jest zajednički, jer TRAFIK čine suosnivači i autori, koreografi, plesači, dramski glumci, vizualni umjetnici i glazbenici. Imenima to su, ili su u određenom trenutku bili, Žak Branko Valenta, Iva Nerina Sibila, Edvin Liverić, Alex Đaković, Lara Badurina, Ivan Šarar, Boba Bundalo, Selma Banich, Daria Lorenci, Barbara Matijević i Dijana Bolanča. Ne treba zaboraviti niti, na primjer, Milu Čuljak, Silviju Marchig i Marina Alvira. Riječ je o ljudima koji su profilirali Tranzicijsko fikcijsko kazalište ne samo kao jedan od kulturnih brendova grada Rijeke, nego i šire, s obzirom na brojna zapažena gostovanja i izvan Hrvatske. Rezultat je to možda nešto sporijeg, ali konstantnog rada. 

S obzirom da je na rad TRAFIK-a teško primijeniti neku od uobičajenih jednoznačnih odrednica, žanrovska opredjeljenja bolje je prepustiti jednoj od osnivačica ovog kazališta, dramaturginji Magdaleni Lupi: «Za naš rad je značajno da se od svoje prve predstave tematski određujemo za istraživanja pitanja tijela i identiteta, odnosno identiteta i pojedinca koji je ionako uvijek izgubljen na margini vremena i prostora. S druge strane, zanima nas i istraživanje rubova izvedbenih umjetnosti i njihovih suvremenih oblika.»
 
Dvojezično izdanje «Destinacija TRAFIK: Mapa» vizualni je presjek deset godina rada Tranzicijskog fikcijskog kazališta, ali i mapa realnih, žanrovskih i tematskih putovanja ove grupe. Osim kao putopis, ova knjiga je i katalog predstava koje još igraju i onih koje ostaju zapisane u bolju prošlost hrvatskog glumišta. Urednica mape, Iva Nerina Sibila tvrdi da se pri tom poslu držala dva kriterija, ili dvije linije priče. Prvi je zadatak bio pokušati pratiti, objasniti i kontekstualizirati razvoj poetike, ali i izbor tema i njihove obrade u radu ove grupe. Istodobno, i sama je mapa morala postati jedan od TRAFIK-ovih projekata.

Iako je tekstualni materijal dobiven iz iscrpnih razgovora s osnivačima i najvažnijim suradnicima TRAFIK-a, glavni autor u monografiji je teatrolog Andrej Mirčev, koji rad kompanije dijeli u tri faze. Prva je literarno-srednjoeuropska faza s predstavama «Hodač» i «Europa pleše», za koje su izravna inspiracija bila dvojica rođenih Riječana: Janko Polić Kamov i Ödön von Horvat. Drugu i treću fazu TRAFIK-a obilježava otklon od teksta te rad s vizualnim elementima i glazbom, najvidljiviji u naslovu «Beaufortova ljestvica». Radikalniji pristup fizikalnosti primaran je u trećoj fazi koju čini solo «Utjelovljenje» Žaka Valente, i najnovija produkcija naslova «Destinacija TRAFIK: Divljač». Zbog trajnih prelazaka granica, Mirčev TRAFIK naziva ne samo tranzicijskim nego i medijski tranzitivnim kazalištem, pa zaključuje da ova kompanija predstavlja «jednu maštovitu i hibridnu tvorevinu koja igra na marginama teksta i zato je jedna od najsuvremenijih kazališnih tendencija u Hrvatskoj i u regiji».

Riječkom Tranzicijskom fikcijskom kazalištu monografija o prvih deset godina rada tek je dokumentirana prošlost, dok budućnost, unatoč stanju neovisne kulture u nas, garantira stalni priljev novih suradnika kao i tranzicijska zbilja koja nudi potentan materijal kako za dramsko tako i za plesno istraživanje. Što samo znači da TRAFIK neće stati.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Ambijentalno kazalište - teatar u prostoru koji pobuđuje maštu
I Novi Zagreb može biti pozornica!
TRAFIK dobio monografiju

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici