Goran Matović i Tonko Maroević ogledaju se u Borgesu

25.07.2007. Print | Pošalji link

Festivali su, po definiciji, mjesta susreta - kako doslovnih, tako i metaforičkih.

Jednom osebujnom susretu tako je katalizator bilo ovogodišnje Splitsko ljeto, koje je bilo točka na kojoj su se, i to u dramskom okviru, našli jedan živući glumac, jedan jednako živ povjesničar umjetnosti i jedan već pokojni prozaik. Živahni dio tog trojstva čine Goran Matović i Tonko Maroević, a Duh Sveti koji ih povezuje kultni je pisac Jorge Luis Borges. Projekt na kojem su se susreli, što realno, što virtualno, predstava je pod nazivom "Ogledala", koju je, nadahnut Borgesom, priredio Matović, dok se kao uz njega jedini sudionik, pojavljuje Maroević.

S obzirom na dosadašnje Matovićeve afinitete prema izvankazališnom kazivanju poezije, ne čudi što se sâm latio adaptacije Borgesa. Isto tako, ne iznenađuje niti odabir Tonka Maroevića, koji ne samo da je i sâm književnik, nego je dosad već u više navrata Borgesa uspješno prevodio, ali i komentirao. Pa ipak, na prvi bi se pogled moglo učiniti kako složena prozna meta- i intertekstualnost ovog pisca nije osobito pogodna za scenski medij. No, cilj, u ovom slučaju prezentacija omiljenog autora, opravdava sredstvo, ovdje kazališnu predstavu, što je Goranu Matoviću i omogućilo da iznađe zadovoljavajuće rješenje ovog prividno nerazmrsivog gordijskog čvora. Pritom je kanio "stati pred Borgesova ogledala i progovoriti ga iz svog mraka i svoje svjetlosti", a, kako svaka tema traži sugovornika, u Tonku Maroeviću pronađen je logičan i idealan sugovornik. Maroević u tom kontekstu "nije glumac nego tumač Borgesova djela".
 
Dosljedno iskazujući poštovanje prema odabranom autoru, Matović je "Ogledala" gotovo u cijelosti utemeljio na izvornim tekstovima, sastavivši od raznih citata "Borgesovu intimnu ispovijest, koja je istovremeno i ispovijest Gorana Matovića i Tonka Maroevića". Naravno, kako naglašava Maroević, simbolika ogledala, u svjetlu potencijalnih psihoanalitičkih interpretacija, u ovoj predstavi nije nimalo zanemariva. No, njega je ipak više zaintrigirao jedan drugi aspekt Matovićeve adaptacije. Jer, prema Maroeviću, Matović je "preskočio mnoge eruditsko-povijesne komponente, zbog kojih mnogi ne žele čitati Borgesa, te izabrao liniju sljeđenja autorefleksije i svjedočenja starca koji je utonuo u sljepoću".

Općenito uzevši, namjera je bila doći u prividnu kontradikciju s Borgesom, odnosno, preciznije rečeno, uobičajenom predodžbom o njemu. Naime, Matovićeva "Ogledala" ne prenose složen, često teško prohodan sustav međusobno isprepletenih simbola i značenja, karakterističnan za jedan dio, ali ne i cjelokupan Borgesov opus. Autor predstave tvrdi kako "ne inzistira na jakim znakovima, nego na prirodnom živom govoru, kojim je sve rečeno", a upravo zbog takve namjere većina je odabranih citata izvučena iz kasnog Borgesovog opusa, koji je daleko manje metaliteraran od njegovih ranijih i, uglavnom, poznatijih djela. Stoga u "Ogledalima", tvrdi Tonko Maroević, intertekstualnosti gotovo da i nema, odnosno ima je samo onoliko koliko je to jednostavno neizbježno u komentatorskim odsjecima, iako je i dalje riječ o čitanju koje pokazuje "drugog i drukčijeg Borgesa".
 
No, ako se borhesovski ipak poželimo zaplesti u mrežu značenja i konotacija, onda nam za takvo iščitavanje "Ogledala" dodatan materijal daju, između ostalog, i tri različita prostora u kojima će se ova predstava izvoditi, koji, smatra Matović, "kao da su pisani Borgesovo djelo". Tako su podrumi Dioklecijanove palače u Splitu dio labirinta, dok je dvorac Vitturi u Kaštel Lukšiću otvoren prema moru, što omogućava da izvođači u njega "ušetaju s pučine". Premijera je zakazana za 26.07.2007. u 21 sat u podrumima Dioklecijanove palače, a prva repriza slijedi na istom mjestu istog dana u 22:30. Nakon toga, na red dolaze i izvedbe u Trogiru 28. srpnja, te dan kasnije u Kaštel Lukšiću.

(T.M.)

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici