Festival plesa i neverbalnog kazališta – 10. put

23.07.2009. Print | Pošalji link

Po deseti put, istarski gradić Svetvinčenat tijekom nekoliko ljetnih dana postaje oaza plesa za publiku koja ples voli i onu koja o njemu nema pojma.

Velik je ulog u toj igri koja istarskim nonicama pokušava prezentirati ponekad i znalcima previše komplicirani odnos između misli i pokreta, ali nemogući se koktel pokazao i te kako mogućim. Naime, publici koja ples poznaje eventualno preko „Plesa sa zvijezdama“, a češće preko kola kojim završavaju lokalne fešte, ili uobičajenom štalom koju su u stanju proizvesti Gustafi, moguće je prodati suvremeni ples koji ponekad i odustaje od plesa. Čak i lakše nego u Zagrebu, koji ipak jest prijestolnica suvremenog plesa u Hrvatskoj.

Boškarini i takozvani think-dance rijetko idu zajedno, ali idu u Istri tijekom uobičajenih pet dana Festivala plesa i neverbalnog kazališta koji je prije deset godina osmislila Snježana Abramović, tada i sada šefica Zagrebačkog plesnog ansambla. Pokoji namjerno preglasni komentar izgleda izvođača, ili pak poneki šišmiš u kosi ili skakavac u košulji, publiku su samo privukli ovom jedinstvenom dijelu ljetne kulturne ponude i jednom od neuobičajenijih ljetnih festivala. Svetvinčenat je, naime, tek sporadično podilazio publici, ali nikada tako da je išao ispod kriterija koje imaju i svjetske smotre takvog tipa. Naravno, pitanje selekcije uvijek je i pitanje sredstava, pa kako je riječ o malom i nažalost lokalno shvaćenom festivalu, čini se uspjehom da se uopće održao i došao do svoje desete obljetnice. Festival plesa i neverbalnog kazališta, koji će se ove godine održati od 24. do 28. srpnja, zato je u svojoj biti, kao i u pojavnosti, poseban izdanak domaće kulture, nalik iskoracima koje su prije otprilike četvrt stoljeća napravile novokazališne i plesne snage u Zagrebu.

Ponosna na okruglu obljetnicu i s gorčinom zbog i dalje nedostatno brižnog odnosa domaće kulturne politike prema plesu kao umjetnosti koja govori sve jezike, Snježana Abramović i prije desetog izdanja Festivala plesa i neverbalnog kazališta podjednako je sretna i rezignirana. Sretna je zato što je festival preživio, a rezignirana jer je još uvijek jedini takve vrste na ovom području. Festival plesa i neverbalnog kazališta ima svoj stariji uzor, to je naravno Tjedan suvremenog plesa u Zagrebu. Međutim, on se koristi već uhodanim mehanizmom zagrebačkih kazališta dok se u Svetvinčentu sve ili gotovo sve događa na otvorenom. Pozornica u kaštelu Grimani, povijesnom spomeniku koji je čak i laiku sasvim impozantna građevina, na udaru je bure jednako kao i pozornica na gradskom trgu. Na tim glavnim lokacijama održava se već cijelo desetljeće festival koji svoja temeljna programska načela ne mijenja. U osnovi mu je pokazivanje suvremenog plesa u svim njegovim formama - od konceptuale pa sve do cirkuserije. Zamišljen je kao smotra, bez ceremonijalnih uvoda i bez nagrada. Njegova je funkcija približiti ples i njegove rubne forme takozvanoj običnoj publici i turistima koji od Istre poslovično žele nešto više.

Deseto izdaje Festivala plesa i neverbalnog kazališta započinje 24. srpnja ne doduše ceremonijom otvaranja, jer si taj luksuz manji festivali ovakvog tipa ne mogu priuštiti, nego afričkim gostovanjem – predstavom naslova „Waxtaan“ iz Senegala. Riječ je o specifičnoj suvremenoj inačici tradicionalnog afričkog plesnog izraza, koja je u stanju i nešto reći, pa čak i tematizirati političke odnose na još uvijek najturbulentnijem kontinentu. Pored gostovanja iz Belgije i Španjolske, Festival plesa i neverbalnog kazališta ne bi mogao pokazati sva lica europskog suvremenog plesa i svih njegovih kretanja, te poetičkih pravaca i rukavaca bez gostiju iz Njemačke. Snježana Abramović zato ističe jedan od pet festivalskih dana koji je posvećen upravo tom dijelu svijeta – program 26. srpnja može se nazvati i mini prezentacijom njemačke plesan scene, koju će predstaviti Felix Landerer i Isabelle Schad. Nakon toga slijedi i prava domaća premijera - najnovija produkcija Zagrebačkog plesnog ansambla, koju pod naslovom „Simple life“ kao autorica koncepta potpisuje Marjana Krajač, zapravo je niz sola koji su osmislili i koje će za samo jednog gledatelja po solu izvesti Pavle Heidler, Zrinka Lukčec, Martina Nevistić i Maja Marjančić. „Jednostavan život“ je zapravo svojevrstan repertoar plesnih minijatura koje se izvode samo jednom i to po principu „jedan ples po gledatelju“, koji tako dobiva svojevrsnu plesnu ekskluzivu. Projekt neće imati reprize i na samom festivalu će biti izveden samo jednom, za one koji budu dovoljno brzi i spretni te one koje zanima što Marjana Krajač ovoga puta prodaje.  

Gosti iz Slovenije, Gregor Luštek i Rosana Hribar, posebnom će predstavom naslova „10 godina“ obilježiti jubilej Savičente i njezinog festivala, koji ove godine dovodi još jednog starog znanca ovdašnje plesne publike. Riječ je o Kubancu koji danas radi u Sjedinjenim Državama Alexeyu Taranu, koji će ujedno tijekom festivala održavati i radionicu urbanih improvizacija u eksterijeru, što je samo jedan u nizu popratnih programa ovogodišnje Savičente. Među njima je i likovna radionica pod vodstvom Jadranke Krušlin-Korda i Dragice Pehar-Krmpotić, kao i izložba o deset festivalskih godina koje su svojim objektivima pratili lokalni fotografi Andi Bančić i Emil Živolić. Obljetnički program desetog izdanja Festivala plesa i neverbalnog kazališta, iako nije onako bogat kako ga je Snježana Abramović zamislila, ipak jest pomalo slavljenički, pa čak i, po priznanju umjetničke ravnateljice, i osoban. 

U osnovi ideje koja je stajala iza Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu bio je san o osnivanju Mediteranskog plesnog centra, svojevrsne institucije plesa izvan kulturnih središta koja bi domaćim i inozemnim umjetnicima omogućavala nesmetan rad. Nakon deset godina festivala, i taj se san bliži potpunoj realizaciji, koju s ponosom, kao krunu svojih uspjeha u izmještanju plesa iz samo Zagreba, Rijeke i Splita, objavljuje Snježana Abramović. Tijekom ovogodišnjeg izdanja festivala, naime, bit će djelomično otvoren i još nedovršeni Kulturni centar u Svetvinčentu, koji bi se uskoro trebao početi puniti, kako plesom tako i glazbom s obzirom da je Snježana Abramović zamolila Tamaru Obrovac da svojim glazbenim vezama također sudjeluje u osmišljavanju cjelogodišnjeg programa te kuće.

Svetvinčenat je tako ipak nešto naučio od Zagreba, pa i on otvara, ili inaugurira, plesni centar koji još nije dovršen. No, bilo kako bilo, lijepo je znati da i izvan okvira metropole postoje takve inicijative, a srce Istre čini se savršenim mjestom za rezidencijalne programe, točnije za duži boravak i koncentrirani rad plesnih, ali i svih drugih umjetnika.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Svetvinčenat 2009.
Boškarini i think-dance u Savičenti
Ljetni festivali - da ili ne?
Jan ili Milo, pitanje je sad!
Iza kulisa uspjeha domaćih umjetnika
Zanima li svijet hrvatsko kazalište, drama i ples?
Počinje deveta Platforma mladih koreografa
Savičenta pleše deveti put
Ples i cirkuserija u Savičenti
Čestitamo! Plesači dobili svoj plesni centar!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici