Autorski projekti u fokusu Festivala svjetskog kazališta

12.09.2009. Print | Pošalji link

Dodin, Goebbels, Lauwers, Sframeli, Marthaler! Tako bi Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan, umjetnički voditelji i selektori Festivala svjetskog kazališta željeli da publika pamti najavu njegovog ovogodišnjeg izdanja.

No, za one koji malo manje dubinski poznaju ne baš svjetski ali barem europski teatar, potrebna su neka pojašnjenja.

Od 18. do 26. rujna, u Zagrebačkom kazalištu mladih i Kazalištu lutaka, te na Velesajmu i u Hrvatskom narodnom kazalištu, igrat će predstave koje su postavili neki od najzanimljivijih europskih kazališnih autora, kako to već i priliči festivalu tako znakovitog imena. Međutim, za razliku od prošle godine kad su imena također bila jaka, ali su predstave uglavnom bile bazirane na takozvanim klasičnim ili barem lektirnim predlošcima kao što su drame Čehova, Becketta i Shakespearea, ovoga puta, najavljuje Dubravka Vrgoč, riječ je gotovo isključivo o autorskim projektima – «hrabrim scenskim istraživanjima i osobnim ispovijestima samih autora koji ulaze u izravni dijalog s vremenom u kojem nastaju.»

Ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih, institucije koja produkcijski nosi Festival svjetskog kazališta, time je gotovo i najavila sasvim drukčiji smjer ovogodišnje smotre navodno najboljeg od najboljeg što se može skupiti po pozornicama, ili kupiti na festivalima, Europe. Autorski pečat pokazat će se već na otvaranju, koje je pripalo Levu Dodinu, ruskom majstoru tradicije kojeg je zagrebačka publika već upoznala preko gostovanja na istom festivalu. Kao i tada, Dodin je radio prema književnom predlošku, u ruskoj književnosti stožernom romanu Vasilija Grossmana «Život i sudbina» koji kroz sudbinu jednog Židova i znanstvenika govori o oscilacijama ruske povijesti u posljednjih stotinjak godina. Ova predstava-freska od tri pol sata igrat će u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Ostatak programa ovogodišnjeg Festivala svjetskog kazališta ipak neće tako monumentalno trajati, ali to ne znači da su manje vrijedne ili da njihovi autori nemaju dovoljnu težinu. Jedno od većih ovogodišnjih iznenađenja gostovanje je na tragu prošlogodišnjeg dolaska TG Stan. Riječ je o čuvenoj belgijskoj Needcompany i njezinom umjetničkom voditelju Janu Lawersu koji će u Zagrebu izvesti predstavu naslova «Isabellina soba». Iako je kazališni izraz tog dijela Europe u jednom trenutku u proteklih dvadesetak godina zahvatio virus pretjerane, samozadovoljne i samodostatne vizualizacije Lauwers, i sam pripadnik te struje, ovom predstavom izlazi u polje intimnog. Zato je riječ gotovo o instalaciji i performansu prije nego predstavi, tvrdi Ivica Buljan dok objašnjava zašto se prostor za ovu izvedbu nije mogao pronaći u zagrebačkim izvedbenim dvoranama nego na Velesajmu, točnije u njegovom 19. paviljonu.

Sljedeće veliko ime koje će na kraju ovoga ljeta posjetiti Zagreb, ili će to barem učiniti njegova predstava, jest kultni švicarski redatelj Christoph Marthaler. Njegov specifični teatar, koji glazbu tretira jednako slobodno kako ostali miješaju dramsko i fizičko, od početaka karijere vezao se uz berlinsko kazalište Volksbuehne, pa i predstava vrlo zanimljivog naslova i još zanimljivije teme, «Voćna mušica», dolazi u Zagreb kao produkcija tog čuvenog teatra. Marthalerova «Voćna mušica», grandiozne scenografije u retro-stilu nastala je iz jednostavnog pitanja: ukoliko obična buba već ima dovoljno genskog materijala da se na tom uzorku može pratiti struktura života uopće, ima li onda ona svijest, pamćenje, osjećaje i sve ostalo? U burlesknoj predstavi to će «istražiti» tim znanstvenika glumaca, uglavnom pjevajući.

Festival svjetskog kazališta još je u svojim počecima zagrebačku publiku naučio da pored kazališnih majstora razvikanih imena priliku treba dati i takozvanim šegrtima, točnije mlađim i još ne toliko afirmiranim autorima ili redateljima. U tu kategoriju, u odnosu na ostatak ovogodišnje selekcije ulazi talijanski redatelj Francesco Sframeli i njegova predstava «Kuverta» nastala prema tekstu koji je napisao Spiro Scimone. On je pak jedan od najizvođenijih talijanskih dramatičara posljednjeg desetljeća, možda baš zato što mu je tema, kao i u ovom komadu, sve «kafkijanskija» Italija pod Berlusconijem. Sasvim posebna stavka u svemu ovome je naslov «Stifterove stvari». To je predstava, ili prije tehnicistički performans za pet klavira, scenografiju i šumove, proslavljenog njemačkog skladatelja i redatelja Heinera Goebellsa koji je inspiraciju za ovaj «no-man show» pronašao u procesu pisanja danas možda i zaboravljenog devetnaestostoljetnog austrijskog književnika Adalberta Stiftera.

Dubravka Vrgoč, drugi dio umjetničkoravnateljskog dua, pohvalila se da recesija nije utjecala na program, jer ga Grad Zagreb financira jednakim, a Ministarstvo kulture RH tek nešto manjim sredstvima kao i prošle godine. Međutim, jasno joj je da kriza sve više utječe na novčanike kako stalne tako i nove publike ove manifestacije, zbog čega su ove godine uvedeni nešto povoljniji kompleti ulaznica koji predstave ovog festivala čine dostupnijima. Raspitati se treba na blagajni Zagrebačkog kazališta mladih i odgledati što više od ponuđenog, jer tko zna kako će biti sljedeće godine.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Festival svjetskog kazališta 2009. - završni komentar
Zvijezde na Festivalu svjetskog kazališta
Isabellina soba - Jan Lauwers
Festival svjetskog kazališta 2009. - izvještaj prvi
Muzički Biennale Zagreb 2009. – zaključak
Dodjela Europske kazališne nagrade u znaku jastoga
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Pijani proces - Ivica Buljan
Festival svjetskog kazališta 2008. - završni komentar
Hamlet - Thomas Ostermeier

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici