Kome pripada Festival svjetskog kazališta?

08.02.2007. Print | Pošalji link

U rujnu 2006. u Zagrebu je održan četvrti Festival svjetskog kazališta, smotra zamišljena kako bi postavila našu malu metropolu na kazališnu mapu Europe i svijeta gostovanjima uglednih kazališnih majstora.

Iako je postao etablirana činjenica zagrebačke kulture, Festival svjetskog kazališta od početka je bio i problematičan, kako zbog svog programskog okvira tako i zbog činjenice da Zagreb već ima Eurokaz i Tjedan suvremenog plesa. No, on je sve to preživio, i od prošle je godine, kao dio plana stvaranja onoga što se ne smije nazvati kulturnim holdingom, pripojen Zagrebačkom kazalištu mladih, što je plan koji se namjerava provesti i s ostalim neovisnim zagrebačkim festivalima, i to s istim argumentom kojim su se ujedinjavale i knjižnice. Taj uglavnom glasi: ionako je sve to zagrebačko, i ionako gradski uredi sve to financiraju, pa je svejedno u kojem obliku djeluje, a bolje je, financijski i organizacijski, kad djeluje što kompaktnije.

Međutim, oko Festivala svjetskog kazališta nije baš sve tako čisto i jasno kako se na prvi pogled čini. Najprije zbog pomalo nezgodne, ili možda baš zgodne, podudarnosti da je ravnateljica ZKM-a Dubravka Vrgoč ujedno i ravnateljica ovog festivala, točnije suravnateljica s Ivicom Buljanom, a sredstva za njega sjedaju na račun ZKM-a. Baš je trag sredstava otvorio jednu sasvim drugu priču oko ovog festivala, koju su, kad je prije četiri godine osnovan, mnogi shvatili kao političku. Ova priča dokazat će, ako ništa drugo, onda barem tu tvrdnju.

Organizacija Festivala svjetskog kazališta prve je godine (2003.) bila povjerena Hrvatskom censtru ITI UNESCO, nakon toga dvije godine Udruzi Festival svjetskog kazališta, dok je 2006. taj posao odradilo Zagrebačko kazalište mladih kojem je Festival pripojen. Dubravka Vrgoč smatra to logičnim, a pokazalo se i isplativim jer infrastruktura kazališta tako odrađuje i festivalska događanja. Naime, Gradski ured ne može sam posjedovati festival, i sredstva za njegovu realizaciju mora dodijeliti nekoj pravnoj osobi. Udruga koju je Dubravka Vrgoč spomenula zove se isto kao i festival, i njome i danas predsjeda producentica Valentina Zeljak Božović, koja ju je uz Ivicu Buljan i Dubravku Vrgoč osnovala 2004. godine kao platformu za organiziranje festivala. U međuvremenu se struktura članstva promijenila, pa Buljan i Vrgoč od 2005. nisu članovi udruge, ali, napominje Valentina Zeljak Božović, «oni nikad nisu ni imali mogućnost zastupanja udruge zato što sam pravni zastupnik ja, a oni su s udrugom ostali u ugovornom odnosu».

Dvije godine Udruga Festival svjetskog kazališta funkcionirala je bez većih problema, festivalska izdanja su odrađena i sve je izgledalo normalno do proljeća 2006. Za tu je godinu udruga aplicirala na natječaju za sufinanciranje zagrebačkog Ureda za kulturu ali i Ministarstva kulture RH, od kojeg je u proljeće te godine na adresu udruge stigao dopis u kojem se traži vraćanje ugovora. Razlog, kako piše u dopisu, je taj da je gradski Ured odlučio Festival svjetskog kazališta pripojiti ZKM-u, što znači i da sredstva Ministarstva namijenjena Festivalu svjetskog kazališta sjedaju na račun ZKM-a. Udruga je ugovor i vratila, ali svjesna druge strane tog problema. Naime, iako je Festival premješten pod ingerenciju ZKM-a, ostalo je sporno – ime, tvrdi Valentina Zeljak Božović: «Novac je otišao u ZKM, ali ostala je udruga pod tim nazivom i tada je Dubravka Vrgoč shvatila da zapravo nema zadovoljenu pravnu formu za održavanje festivala jer je prebacivanje Festivala u ZKM vjerojatno nezakonito». Političkom odlukom, koja nije obznanjena, Festival je pripao ZKM-u, čime je, tvrdi Valentina Zeljak Božović, nanesena šteta i samom tom kazalištu jer ona mora tužiti kazalište, a ne Dubravku Vrgoč i Ivicu Buljana, s obzirom da kazalište, potpisano kao organizator festivala, koristi ime zaštićeno kod Državnog zavoda za patente.

Osnivanje udruge, kao i nastanak cijelog festivala nadzirao je tadašnji pročelnik Gradskog ureda za kulturu Vladimir Stojsavljević, koji je Festival i oformio, i oko njega se intenzivno angažirao. Danas, naprotiv, o njemu ne želi govoriti za medije, barem ne u ovom trenutku. Ipak, sigurni smo da će to ponovno željeti ali, vjerojatno, kad to samo njemu bude odgovaralo. Međutim, Stojsavljević nije bio član Udruge Festival svjetskog kazališta, a kasnije je iz nje istupio i Ivica Buljan. Tako se sukob sveo na dvije osobe – Valentinu Zeljak Božović i Dubravku Vrgoč. Ravnateljicu ZKM-a pak smeta kad se njezinu funkciju u priči oko Festivala svjetskog kazališta zove tek selektorskom jer tvrdi da su Ivica Buljan i ona osnovali festival kao zajednički projekt i vode ga kao umjetnički ravnatelji, te su kao takvi zaista i navedeni u programskim knjižicama: «Mi smo taj projekt ponudili Gradu i on ga je prihvatio».

Međutim, Festival svjetskog kazališta pri osnivanju je prikazan kao zajednički plan tadašnje zagrebačke koalicijske vlasti, HNS-a i SDP-a, ali ovog prvog malo više jer je sektor kulture bio u narodnjačkoj interesnoj zoni. Zato malo drukčiju priču o nastanku Festivala ima njegova nekadašnja producentica, a još uvijek vlasnica njegovog imena: «Dio inicijative nije potekao od Dubravke Vrgoč i Ivice Buljana, kako se oni reklamiraju, nego iz gradskog Ureda za kulturu koji su tada vodili Andrea Zlatar i Vladimir Stojsvljević. Vrgoč i Buljan dakle nisu osnivači, nego su izabrani samo kao selektori, i taj je njihov mandat trebao trajati dvije godine, s mogućnošću produljenja na četiri.».

Dvogodišnji mandati selektora, kao još jedna žuđena razlika između Festivala svjetskog kazališta i ostalih velikih zagrebačkih kazališnih smotri koje su u pravilu «osobne», jer se imena Mirne Žagar i Gordane Vnuk s njima već gotovo poistovjećuju, zaista jest bila jedna od osnivačkih postavki. Tih se postavki neki još uvijek sjećaju, a među njima je i sama Dubravka Vrgoč, iako danas o njima ima nešto drukčije mišljenje: «Na početku je bilo tako rečeno, ali mi smo utemeljili taj festival i mi smo njegovi umjetnički ravnatelji. Takvi festivali, po istom modelu i bez izbornika, postoje u Europi i svijetu. Ne postoji netko drugi tko ima patronat nad festivalom, postoji samo Grad Zagreb kao primarni financijer, te Ministarstvo kulture i Turistička zajednica grada».

Valentina Zeljak Božović smatra pak da se Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan ne mogu predstavljati kao umjetnički ravnatelji jer pravno nisu smjeli nikoga zastupati: «Oni su na temelju ugovornog odnosa s udrugom Festival svjetskog kazališta imali pravo te godine predstavljati i braniti svoj umjetnički odabir i to bi bilo sve. Zaista mi nije jasno po kojoj pravnoj osnovi se Dubravka Vrgoč danas zove ravnateljicom festivala. Voljela bih vidjeti tko je to potpisao i kad je donesena odluka o tome». S obzirom da oko papira Udruge Festival svjetskog kazališta trenutno traje pravi rat, koji će uskoro rezultirati ne samo užarenim telefonima i odvjetničkim dopisima nego i sudskim tužbama, čini se da o njima dosta ovisi i da nije baš tako lako baratati jednim međunarodnim festivalom kao ping-pong lopticom.

No, nije to jedini problem koji se pojavio u prve četiri godine Festivala svjetskog kazališta. Naime, pri osnivanju je najavljeno i kako će njegov rad i uspješnost u umjetničkom i svakom drugom smislu nadzirati Vijeće festivala, koje su činili ugledni kulturnjaci, ali i političari, što je pak izazvalo negodovanje ovih prvih. To se vijeće, međutim, sastalo samo jednom – i to 2003. Dubravka Vrgoč ne smatra dijelom svog posla sazivanje Vijeća, dok Valentina Zeljak Božović tvrdi da ga je pokušavala sazvati ali je pritom nailazila na razne opstrukcije zbog čega do druge sjednice nikad nije došlo. Ona pak ulogu Vijeća festivala tumači kao kontrolni mehanizam koji je zadužen za izbor selektora jer je i jedan od razloga osnivanja Udruge bio i raspisivanje natječaja za izbornike o kojima onda odlučuje to Vijeće.

Da je stvar zaista tako profunkcionirala, Zagreb bi danas imao Festival svjetskog kazališta koji bi, s različitim umjetničkim i selektorskim koncepcijama, mogao pratiti trendove i biti, barem svake dvije godine, drukčiji. Ovako on to nije, ili barem nije onoliko koliko bi mogao biti, i zato je bliži ostalim sličnim smotrama koje vode vječni čelnici, umjetnički ravnatelji ili programatori. O istoj problematici, kako birati one koji biraju predstave za Festival svjetskog kazališta, ima svoju ideju i nezaobilazni Duško Ljuština. On je za uobičajenu gradsku proceduru pa kaže da «ako su sada Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan izbornici festivala, oni će svoj program ponuditi Vijeću za kazališnu djelatnost pri gradskom Uredu za kulturu, i ono će odlučiti prihvaća li ga ili ne». «Politika u tome neće sudjelovati», tvrdi član zagrebačkog Poglavarstva zadužen za kulturu.

Iako se prijedlog Duška Ljuštine čini kao pomirljivo rješenje, u međuvremenu možemo očekivati i sudski rasplet ove priče, jer će Dubravka Vrgoč vjerojatno tužiti Valentinu Zeljak Božović za izbacivanje iz Udruge Festival svjetskog kazališta, ali će istodobno biti tužena zbog neovlaštenog korištenja zaštićenim imenom festivala. Hoće li se zaista Festival svjetskog kazališta ove godine zvati drukčije možda i nije najvažnije pitanje, ali i ovaj primjer pokazuje da je, kad se govori o proceduri pri odlučivanju, Grad Zagreb još uvijek daleko od svjetskih metropola. Upravo onih kojima bi htio parirati ne samo trgovačkim centrima nego i – kazališnim festivalom.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Festival svjetskog kazališta 2009. - završni komentar
Zvijezde na Festivalu svjetskog kazališta
Autorski projekti u fokusu Festivala svjetskog kazališta
Isabellina soba - Jan Lauwers
Festival svjetskog kazališta 2009. - izvještaj prvi
Muzički Biennale Zagreb 2009. – zaključak
Dodjela Europske kazališne nagrade u znaku jastoga
Kazalište - godišnji pregled 2008.
Pijani proces - Ivica Buljan
Festival svjetskog kazališta 2008. - završni komentar

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici