'Kralj Lear' kao monodrama na – turkmenskom

19.09.2007. Print | Pošalji link

Četvrta predstava u sklopu petog Festivala svjetskog kazališta sasvim je osobita produkcija – riječ je o turkmenskoj monodrami po Shakespeareovom «Kralju Learu».

Izvođač se zove Anna Mele i jedan je od najboljih glumaca u Turkenistanu, koji već jedanaest godina izvodi svojeg «Leara» gdje god ga pozovu. U međuvremenu postao je europska atrakcija, i dobiva pozive za festivale najrazličitijih profila. Ni zagrebački Festival svjetskog kazališta nije ostao imun na posebnu vrijednost ove predstave, pa je Mele, zajedno s redateljem Ovliakulijem Kođakulijevim, postao dio respektabilnog programa. Jedan od selektora, Ivica Buljan, smatra da je dolazak ove predstave u Zagreb i pred domaću publiku važan zbog toga što Festival svjetskog kazališta treba pokazati i produkcije koje nastaju malo izvan takozvanih centara kazališne moći. Pored toga, minimalizam ove produkcije govori o mogućem putu izlaska iz samodopadnosti današnjeg kazališta. 

Turkmenski «Kralj Lear» predstava je nastala iz potrebe za igrom jednog glumca i jednog redatelja. Kazalište u Turkmenistanu funkcionira uglavnom još po modelima naslijeđenim iz vremena kad je ta zemlja bila dio Sovjetskog Saveza, i u njemu je Anna Mele prisutan djelomično kao član najboljeg tamošnjeg ansambla, onog Kazališta mladih u Aškabatu, ali je još poznatiji upravo po ovoj monodramskoj verziji «Leara». Suradnja Anne Melea i Ovliakulija Kođakulijeva počela je u tom kazalištu prije više od deset godina, no u međuvremenu je jedan od najboljih turkmenskih redatelja bio prisiljen emigrirati u Uzbekistan. Međutim, prije nego što je otišao, njih dvojica su osnovali kazalište Awara, prvo nezavisno turkmensko kazalište. Ime nije izabrano slučajno jer Awara znači hodočasnik, a Anna Mele upravo tako hodočasti sa svojim «Kraljem Learom».

Kao što je i sam Turkmenistan nažalost malo poznata činjenica, slično je i s turkmenskim kazalištem. Anna Mele objašnjava kako izvedbena umjetnost funkcionira u zemlji koja je svijet, osim naftom, uglavnom zabavljala ispadima svog donedavnog doživotnog predsjednika, slikovitog Saparmurata Nijazova, koji se sam nazvao Turkmenbaši, što znači vođa svih Turkmena. On je na primjer, malo prije svoje smrti na Dan neovisnosti otvorio čak pet kazališta u Turkmenistanu, ali samo je jedno od njih zaista i moglo početi s radom jer je jedino imalo ansambl. Ipak, zaključuje Mele, bio je to veliki događaj u Središnjoj Aziji.

Iako po stanju ljudskih prava i medijskih sloboda u vrijeme Turkmenbašija Turkmenistan i nije bio na vrhu ljestvice najpoželjnijih mjesta za život, Anna Mele tvrdi da u tamošnjem kazalištu nema cenzure: “Za mene nema cenzure jer igram ono što želim, i tako radim cijelo vrijeme. I inače mislim da za glumca ne može postojati cenzura.» S obzirom na zaista osebujne državničke poteze Saparmurata Nijazova, čini se da se iz Shakespeareovog «Leara», kronike pada kralja koji gubi razum, može čitati i neka aktualna poveznica s turkmenskom zbiljom, ali Anna Mele odbija takvo kontekstualiziranje ove predstave i ne želi je opterećivati aktualnopolitičkim balastom. 

Monodrama «Kralj Lear» istodobno je i glumačka i pripovjedna struktura: glumac dolazi na pozornicu noseći doslovno na leđima sve što mu treba za izvedbu. Ritualni početak predstave je kad prostre svoj tepih, koji je pak u cijeloj stvari sasvim posebna priča: «Moj tepih nije leteći, ali ipak zaista ima neku tajanstvenu energiju. Turkmenistan je poznat po tepisima, a ovaj moj napravljen je od ovčje, a obrub mu je od jarčeve vune. Taj crni obrub je, prema starom vjerovanju, obrana od zmija koje ga ne mogu prijeći i doći do čovjeka koji na tepihu spava. Kako su Turkmeni bili nomadski narod, trebala im je takva zaštita kad su spavali na otvorenom. Zato i igram predstavu na njemu, jer tako mogu igrati bilo gdje - gdje god ga raširim imam pozornicu.”

«Kralj Lear» monodrama koju izvodi prvak turkmenistanskog kazališta Anna Mele, na programu je Festivala svjetskog kazališta 19. i 20. 09.2007.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Stojsavljević u 'Puli', o gradu i ljudima
Vladimir Stojsavljević Vaki objavio roman 'Pula'
Hrvatski P.E.N. o Drugom svjetskom ratu
Drugi svjetski rat, holokaust i književnost danas
Otkrivanje nebesa - Harry Mulisch
Objavljena knjiga 'Napulj i druga imaginarna mjesta' Nenada Ivića
Nenad Ivić: Volim razgovarati s mrtvima
Sarajevo Film Festival 2009.
Sarajevo Film Festival ponovo ugošćuje velike zvijezde
Recesiji usprkos, pokrenuta izdavačka kuća Novela

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici