Gavelline večeri po 22 put

12.10.2007. Print | Pošalji link

Prije dvije godine revitalizirane su Gavelline večeri, festival najboljih dramskih produkcija svekolikog hvatskog glumišta, koji je od svojeg početka 1973. do ratnog gašenja 1991. bio jedno od važnijih teatarskih okupljanja u tadašnjoj državi.

Nakon četrnaestogodišnje stanke, Dramsko kazalište Gavella zaključilo je kako je takva smotra ipak potrebna, ali s nešto promijenjenim parametrima.
Naime, umjesto uobičajene festivalske prakse “koliko natjecatelja – toliko nagrada”, na Gavellinim večerima nagrađuje se samo jedna predstava i to, nije nevažno napomenuti, i novčanim iznosom i siboličnim zlatnikom. Sve je to, međutim, manje važno jer ovaj festival je prije svega prilika da zagrebačka publika vidi najbolje dramske produkcije iz cijele Hrvatske, što se nažalost - iako nismo baš prevelika zemlja - i ne može tako često. Decentralizacija se i na tom polju isplatila, jer gostujuće su predstave u Frankopanskoj 8 uglavnom izvrsno posjećene, pa nema sumnje da će tako biti i na 22. Gavellinim večerima koje se uglavnom u matičnom kazalištu održavaju od 12. do 27.10.2007.
 
Iako Gavelline večeri jesu najprije festival hrvatskog kazališta, Darko Stazić, ravnatelj  Dramskog kazališta Gavella, u sklopu festivala nudi i čak tri predstave izvan kategorije ali iz regije. Pored Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, koje dolazi s komadom “Ja ili netko drugi” jedne od važnijih mlađi srbijanskih autorica Maje Pelević, čija je “Narančina kora” gostovala i na ovogodišnjim Danima satire s nemalim uspjehom, tu su još i Moliereov ”Tartuffe” ljubljanskog Slovenskog narodnog gledlišča u režiji Dušana Jovanovića te “Liliom” Ferenca Molnara kojeg je u Mađarskom narodnom kazalištu u Pečuhu postavio Attila Béres. Darko Stazić ovu nadopunu 22. Gavellinih večeri objašnjava jednostavnom željom da zagrebačka publika vidi što više kvalitetnih predstava.

Izbornica 22. Gavellinih večeri predsjednica je Hrvatskog centra ITI, domaće podružnice UNESCO-vog međunarodnog kazališnog instituta, dramaturginja Željka Turčinović. Iako se hrvatsku kulturu nerijetko naziva festivalskom, ona smatra da su  hrvatskom kazalištu potrebni festivali, ali pod uvjetom da su profilirani, s jakim razlogom i jakom koncepcijom. Njezinu selekciju može se podijeliti u tri grupe: inscenacije klasika su u prvoj,  predstave napravljene po djelima domaćih i inozemnih suvremenih autora u drugoj, treću grupu čine autorski radovi i takozvane domaće off produkcije. Ta treća kategorija ujedno je i najzanimljivija, jer osim što donosi i najbolje i najživlje predstave, prekida i u prošle dvije godine uspostavljenu praksu pozivanja isključivo institucionalnih uradaka. U uvjetno rečeno izvaninstitucionalne produkcije ulaze "Smisao života gospodina Lojtrice" kojeg je Saša Anočić režirao u KNAP-u, te predstava naslova “Gospođice Rice, puno prije geopolitike bila je glazba”, autorski rad Olivera Frljića u produkciji Teatra &TD. U autorske, ali ne i izvaninstitucionalne, Željka Turčinović ubrojila je i ZKM-ovu predstavu “S druge strane” te EXIT-ovu “Kako misliš mene nema”.

Pravila selekcije za Gavelline večeri takva su da kazališta sama ponude po dvije predstave iz prošle sezone, ali selektor ima pravo ne uvrstiti nijednu od njih nego izabrati i nešto treće, po svom ukusu. Ukus žirija, koji čine Helena Braut, Lada Martinac Kralj, Neva Rošić, Tanja Lacko i Mario Kovač, presudit će pak koja od dvanest odabranih predstava zaslužuje titulu najbolje. Kako su Gavelline večeri ujedno i jedinstvena prilika da se okupi najbolje od domaćeg dramskog kazališta, Hrvatski centar ITI u isto vrijeme organizira i takozvani showcase za inozozemne selektore, kritičare, novinare i sve koji žele nešto znati hrvatskom glumištu. Željka Turčinović smatra to ne samo potrebnim nego i neophodnim jer hravbtska kazališta su, nažalost, još uvijek rijetki gosti inozemnih festivala.

Zagrebačku publiku vjerojatno će najprije zanimati gostovanja. Od njih treba izdvojiti Čehovljevog “Ujaka Vanju” u režiji Mateje Koležnik u produkciji splitskog HNK, te Matišićevog “Ničijeg sina” kojeg je Vinko Brešan postavio u sklopu Riječkih ljetnih noći. Pored njih tu su i osječko “Sjećanje vode” suvremene britanske dramatičarke Shelagh Stephenson  i pulski “Orkestar Titanik” bugarskog autora Hrista Bojčeva.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Slučajevi običnog ludila - Dora Ruždjak Podolski
'Radio Tesla' nova drama Filipa Šovagovića
Radio Tesla – predstava o genijalcu s vizijama za sve uzraste
'Slučajevi običnog ludila' - uvrnuta ljubavna priča
'Slučajevi običnog ludila', začudo, u Gavelli
'Vodoinstalater' i 'Nadilazeći vrijeme' na Muzičkom Biennalu Zagreb
Život je san - Rene Medvešek
'Nadilazeći vrijeme' i 'Vodoinstalater' – praizvedbe na MBZ-u
Rene Medvešek sanja Calderóna
'Život je san' - novi eksperiment Renea Medvešeka

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici