Ivan Vidić: 'Tranzicija nije nesretna jer ljudi su je htjeli'

26.02.2008. Print | Pošalji link

Kazalište Virovitica, svojevrsni fenomen domaćeg glumišta, ovo je sezonu započelo ambicioznim projektom – međunarodnom koprodukcijom prema novom tekstu Ivana Vidića «Život u sjeni banane».

Litavski redatelj Cezaris Graužinis, kojeg domaća publika poznaje preko gostovanja na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, Vidićev je tekst istovremeno postavio u slovenskoj i hrvatskoj varijanti, pa su dvije iste, ali različite predstave zajedničku premijeru imale na ljubljanskom festivalu Ex Ponto u rujnu 2007., dok im je kasniji život uglavnom samostalan.

Tako i Kazalište Virovitica na repertoaru ima još jednu Vidićevu priču o tranzicijom poharanom društvu, raspadu obitelji pod ujecajem kapitala i društvenih promjena koje se ne mogu zaustaviti iako je jasno da ne nose ništa dobro. Iako ne i po formatu, drama «Život u sjeni banane», s kojom je Kazalište Virovitica 25. veljače 2008. gostovalo u Dramskom kazalištu Gavella, ima dosta sličnosti s jednom od prošlih Vidićevih uspješnica, komadom «Veliki bijeli zec» koji je svojedobno igrao u Zagrebačkom kazalištu mladih. Autor priznaje sličnost, ali tvrdi da je riječ o inverznim komadima, jer «Zec» govori o djevojci sa socijalnog dna, dok se «Banane» bave obitelji koja bi trebala biti iz viših slojeva društva. «Dvije različite sudbine različite su strukture dramskog teksta, ali ljudska sudbina se zapravo svodi na isto. U tom kontekstu, ne mislim da takozvani postkomunistički kazališni tekstovi, i naši i strani, tumače rasap građanskog društva. Oni tumače rasap rasapa.»

U virovitičkoj predstavi «Život u sjeni banane» igraju Blanka Bart, Jelena Perčin, Draško Zidar i Goran Koši. Riječ je o obitelji skorosteka koja je u stanju prijeći preko svega kako bi ostvarila svoj san o financijskom blagostanju, čak i kad to znači žrtvovanje njezinog najslabijeg člana. Kao i «Veliki bijeli zec», i «Život u sjeni banane» u središtu, naime, ima mladi ženski lik. «Lakše je opisati što se događa preko nekoga tko je nježniji i time finiji katalizator zbivanja», otkriva Vidić. Mračna priča o «rasapu rasapa», završava silovanjem što je za autora zločin koji, u dramskom smislu, ne zastarjeva. «Kod dramskih pisaca interni stilizam uglavnom nalaže da zaplet uvijek završava smrću ili ubojstvom. Silovanje, međutim, perpetuira zločin do u beskraj, a možemo ga shvatiti kao model poništenog ženstva, ali i model poništene ljudskosti u bitno univerzalnijem značenju.»

Naslov komada «Život u sjeni banane», pored naravno asocijacije na kolokvijalnu frazu o «životu u banani», nosi i podtekst razvidan tek iz zapleta. Drama, naime, počinje nerealnom željom domaćeg skorojevića, takozvanog tajkuna, da u potpuno neodgovarajućoj klimi osnuje farmu banana. Ivanu Vidiću taj je na nesupjeh osuđeni pothvat metafora i ne samo hrvatske zbilje: «Htio sam reći da su čak i tajkuni i nihova djeca jako kratkog trajanja u ovoj situaciji. Bogatstvo koje imaju nije stečeno dugotrajnim i mukotrpnim radom generacija nego preko noći, što znači da ga je i puno lakše izgubiti. Pored toga, u startu je pod hipotekarnim zajmom, koji se plaća čak i krvlju vlastite djece.» 

Ivan Vidić je tekst «U sjeni banane» napisao po narudžbi međunarodnog koprodukcijskog projekta u kojem sudjeluju Litva, Poljska, Slovenija i Hrvatska. Ideja je bila pokušati jednim komadom obuhvatiti različite vrste tranzicijskih problema s kojima se te četiri države i njihova društva susreću. No, kako se i ta društva razlikuju, tako se i njihova tranzicija kreće drukčijim koracima, pa je Vidić krenuo neočekivanim putem: «Ta nesretna tranzicijska sudbina uopće nije nesretna, jer su ljudi mahom htjeli to što im se sad događa, a protiv šoping centara bune se najviše oni koji najčešće idu na takva mjesta. Umjesto kritike konzumerizma, tražio sam neku drugu kulturološku poveznicu i pronašao je u estetici psihološkog realizma.» 

Za svoj tekst Vidić tvrdi da je napisan u maniri psihološkog realizma, koji je pak litavski redatelj prilagodio svojem senzibilitetu. Tako je i jedini lik koji ne pripada obitelji u središtu komada «Život u sjeni banane», američkog industrijalca koji u tranzicijsku zemlju dolazi uvjeren u svoju superiornost, postavio bitno drukčije – kao grotesknu verziju infantilnog karaktera iz animiranog filma. Mnogima se ta intervencija nije svidjela, ali Vidić nije jedan od njih: «On je redateljski komentar na neke društvene odnose koje ne moram prepoznati kao svoje, ali priznajem da postoje. Cezaris Graužinis ponekad odluči nešto odigrati grubo, i imao je hrabrosti u relativno maloj strukturi od četiri lika jednog postaviti  potpuno antirealistički. Na toj mu hrabrosti čestitam.»

«Život u sjeni banane», produkcija Kazališta Virovitica, tek će krenuti na gostovanja po festivalima u Hrvatskoj i u regiji, a dolazak u Zagreb bila je tek provjera pred nešto zahtjevnijom publikom. U očekivanju novih tekstova Ivana Vidića, i ovo je gostovanje bilo podsjetnik na jednog od najboljih domaćih dramskih autora, koji, kako i sam tvrdi, s inscenacijama baš i nema sreće. To, naravno, ne znači da će prestati pisati za kazališta, niti da ga domaća kazališta trebaju zaobilaziti u budućim nacrtima repertoara.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Crux dissimulata - Krešo Dolenčić
'Prikriveni križ' na pozornici HNK
Crux dissimulata – opera koja nije pasionska baština
Umjetnost (i) politika na Muzičkom Biennalu
Muzički Biennale Zagreb 2009.
Zagrebački pentagram - Paolo Magelli
Zagrebački pentagram u ZKM-u
Pet priča današnjeg Zagreba u ZKM-u
'Život u sjeni banane' u Virovitici

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici