Hrvatima za «Mein Kampf» nije potreban kontekst?

10.04.2008. Print | Pošalji link

«U Hrvatskoj nikada nije bilo istrebljenja Židova», izjavio je 1999. u razgovoru za Novi list Franjo Letić.

Iste godine kada je postao hrvatski izdavač Adolfa Hitlera, odnosno njegove programatske knjige «Mein Kampf». Naravno, ta izjava nije bila jedina indikacija kako su Letićevi motivi izdavanja bili ideološki uvjetovani, jer bilo je dovoljno pročitati predgovor koji je on kao urednik napisao da stvari budu jasne. Na tih dvanaest stranica, koje prethode Hitlerovih sedam stotina, Letić je, između ostaloga, ustvrdio i kako nacizam treba demistificirati, a objavljivanje «Mein Kampfa» je smatrao svojim doprinosom. Reakcije javnosti na pojavu Hitlerove knjige bile su podijeljene, jer nitko nije bio pretjerano oduševljen njenim pojavljivanjem, pa je čak i tadašnji, a i sadašnji, ministar kulture Božo Biškupić istupio protiv «Mein Kampfa».

Ipak, ono što je bilo najproblematičnije jest cijeli paket u kojem je «Mein Kampf» isporučen hrvatskim čitateljima, a uključivao je nakladnika s antisemitskim izjavama, koji je prethodno objavio «Protokole sionskih mudraca», poznati protužidovski falsifikat, prezentirajući ga kao važno publicističko djelo. Nadalje, Hitlerov je uradak popraćen neadekvatnim predgovorom, koji bi bio smiješan da nije priložen uz opravdano najzloglasniju knjigu u povijesti čovječanstva. Kada se uzme sve to u obzir, kao i nevoljkost ikoga iz Hrvatske da odgovarajuće reagira na takvo objavljivanje ove knjige, nije iznenađujuće kako se u cijelu stvar upetljala i bavarska vlada, inače formalni nositelj prava na «Mein Kampf», te tužila Letićev Croatiaprojekt zbog povrede autorskih prava. Hrvatsko sudstvo je u ovom slučaju reagiralo uobičajenim tempom, te je ove godine, dakle punih devet nakon prvog pojavljivanja knjige, presuđeno kako su povrijeđena autorska prava Bavaraca.

Sutkinja Trgovačkog suda Mirna Maržić naredila je u prvostupanjskoj presudi uništavanje svih piratskih primjeraka hrvatskog izdanja, čije bi moguće spaljivanje bila zanimljiva ironija sudbine. Kao gubitnička strana u ovoj parnici figurirao je Mladen Letić, nasljednik od 2004. godine pokojnog Franje Letića, koji je u međuvremenu preimenovao očevu tvrtku u Croatiaknjiga. Genezu cijele ideje o hrvatskom izdanju «Mein Kampfa» objašnjava željom da se javnost upozna s ovom knjigom, uz napomenu kako se uskoro pojavilo i jedno piratsko izdanje, u kojem je uklonjen predgovor Franje Letića, što je ogorčilo Croatiaknjigu.

Letić junior ne može ništa reći ni o nakladi njegova izdanja, jer to smatra poslovnom tajnom, iako na portalu svoje tvrtke tvrdi kako je «Mein Kampf» bio najčitanija knjiga godine. No, tajna ipak nije da je «Mein Kampf» Croatiaknjige imao svoje drugo izdanje 2003. godine, a apsurdnim se čini Letićeva žalopojka o piratskom izdanju, s obzirom da je i on sam osuđen zbog istovjetnog ponašanja u odnosu na vlasnika autorskih prava.

Samo štivo on i ne smatra pretjerano problematičnim: «Određene knjige imaju veliku važnost i obrazuju mišljenje nacije. «Mein Kampf» je praktični udžbenik političke propagande, a ako se još pogleda zajedno s «Protokolima sionskih mudraca», još jednim našim izdanjem, te dvije knjige ocrtavaju ono što se ovoga časa događa u Europi.» Letićevo naglašavanje navodnog proročanskog elementa notornih pisanija kao što su «Protokoli sionskih mudraca» ne treba iznenaditi, ako se zna da je on izdavač nekoliko knjiga Mladena Schwartza. Činjenicu da je riječ o prokazanom falsifikatu Mladen Letić ne smatra posebno važnom, jer «uopće nije važno od koga i zašto je ta knjiga napisana. Važno je to da stvari koje tamo pišu sada se nama događaju. Europska unija, Haški sud, sve je tamo!»

Zbog ove trakavice, koja se u Hrvatskoj događa skoro pa jedno cijelo desetljeće, zanimalo nas je kako ugledni izdavači gledaju na peripetije oko «Mein Kampfa» i njegove zabrane. Mišo Nejašmić, koji već dugi niz godina vodi izdavačku kuću Jesenski & Turk, započeo je sa nabrajanjem Letićevih propusta: «Nema autorskih prava, nije dobro urednički opremljena, može se tumačiti da ima tendenciozan i propagirajući efekt. Sve to je moglo natjerati bavarsku vladu na tužbu, što je njihovo pravo.» Nejašmić upozorava na činjenicu kako se «Mein Kampf» pojavio čak i u Izraelu, na hebrejskom jeziku, uz odobrenje bavarske vlade, koja nije a priori protiv objavljivanja ove knjige, nego inzistira na pravilnoj opremi i kontekstualizaciji.

Protiv politički ili ideološki motivirane zabrane «Mein Kampfa» je filozof Marijan Krivak. On ističe kako se u znanstvenim krugovima Hitlerova knjiga ne uvažava, smatrajući se političkim pamfletom, koji ima ponajviše kontekstualnu relevantnost, ali ne i filozofsku ili teorijsku. Kada je riječ o nemuštom predgovoru pokojnog Franje Letića, Krivak izdvaja jednu od prvih rečenica kao paradigmatski primjer ograničenosti esejista, te njegove ekstremno desne usmjerenosti, koja navodi «Bibliju», «Komunistički manifest» i «Mein Kampf» kao tri knjige koje treba pročitati svatko tko se uspješno želi baviti politikom: «S jedne strane imamo jednu emancipatorsku knjigu, koja nudi promjenu nesnošljivog svijeta, a to je «Komunistički manifest». Na drugoj je pak ideološki postament desne politike krvi i tla, nešto što državu uzdiže kao najveću vrijednost, a ukida sve individualne slobode. U toj hibridnoj postavci javlja se pak treći element, a to je «Biblija», koja bi kao trebala pomiriti prethodna dva.»

Bez obzira na konačnu sudsku zabranu «Mein Kampfa» u izdanju Croatiaknjige, Krivak hrvatski križni put s nacističkim «Načertanijem» prvenstveno gleda kao društveni fenomen. «Stvar je u tome da Hrvatska nije nikada raščistila sa svojom naci-ustaškom poviješću i da ona leži u temeljima hrvatske državnosti s početka devedesetih godina. Država koju su stvarali, lahka im zemljica, Tuđman i Šušak, oduvijek je koketirala, nekad manje a nekad više prikriveno, s takvom ideologijom», zaključuje Krivak. Vrijedi još primjetiti kako se glavni hrvatski mostograditelj i tadašnji HDZ-ov ministar Jure Radić također može pohvaliti činjenicom da u Hrvatskoj ima istog izdavača kao Adolf Hitler. Kada je riječ o «Mein Kampfu», paradoksalno, umjesto hrvatske vlade morala je intervenirati bavarska, što možda nešto i pokazuje o tome tko se nalazi na kojem stupnju kada su u pitanju mračne strane nacionalnih povijesti.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Objavljena 'Poetika glazbe' Igora Stravinskog
Stravinskijeva poetika u tragovima
Posjetitelj - Ljiljana Todorović
Austrijska avangarda u Zagrebu
Kaligula - Tomaž Pandur
I homoseksualci su bili žrtve nacizma
Otvorena izložba o nacističkom teroru nad homoseksualcima
Mein Kampf bez konteksta
All Right - Nemanja Cvijanović
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici