Bora Ćosić putuje po prodanim zemljama

13.05.2008. Print | Pošalji link

Jugoslavija je, i nakon skoro dva desetljeća smrti, za neke još uvijek neprežaljena država.

Na to vrijeme se gleda kao na doba blagostanja, u kojem je svatko imao posao i mogao otići ljetovati, a kakvo-takvo bratstvo i jedinstvo postojalo je među narodima i narodnostima SFRJ. Ipak, najjača je ona nostalgija koja se ne veže za službenu ideologiju ili državne granice, nego za određeni duhovni prostor, što je Jugoslavija također bila, i to možda širi i veći nego što je ovaj u kojem danas živimo.

Tu vrstu nostalgije svakako osjeća i pisac Bora Ćosić, koji je rođen u Zagrebu, ali je veliki dio života proveo u Beogradu, dok se od početka devedesetih skrasio na berlinskoj adresi. Život u Miloševićevoj Srbiji za njega je bio nezamisliv, jer Ćosić se kao kod kuće osjećao podjednako i u Beogradu i u Rovinju, gdje ima kuću, pa je odbio izabrati stranu, iako je svojim odlaskom u Njemačku to zapravo i učinio.

Naravno, njegova vezanost za prostor bivše Jugoslavije time nije prestala. Naprotiv, ona je za Boru Ćosića postala još snažnija, a time se bavi i «Put na Aljasku», svojevrsna postmodernistička mješavina žanrova, od putopisa kao glavnog okvira pripovijedanja, pa sve do raznovrsnih esejističkih vinjeta koje taj okvir ispunjavaju. Svoje višemjesečno putovanje po razvalinama Jugoslavije Ćosića je asociralo na probijanje ledenjacima Aljaske, iako je, kako kaže autor, prvobitna ideja bila utemeljena na drukčijoj asocijaciji, a ta je kako je Aljaska prodana zemlja. Jugoslavija kao prodana zemlja, iako vjerojatno ponajviše od vlastitih građana, danas je pak pomalo opsesivna tema za Ćosića, koja se odražava i na aktualno, kao što su nedavni parlamentarni izbori u Srbiji.

«Put na Aljasku» izašao je u Profilovom izdanju i to u okviru biblioteke «Velimir Visković bira za vas», koji je, uz Nenada Popovića, sekundirao piscu na promociji knjige. Visković je prvo poželio pozicionirati ovaj tekst unutar cijeloga Ćosićeva opusa, koji se naizmjenično sastoji od dužih i kraćih djela, s time da «Put na Aljasku» pripada potonjim.

Visković izdvaja kraće Ćosićeve prozne ili esejističke radove kao one koji su usmjereni na pojedine ideje, u ovom slučaju ideju zajedničke povijesti koju sadašnjost razdvaja. S takvim životnim stavom Bora Ćosić predstavlja jedan od izuzetaka među književnicima iz bivše zajedničke države, od kojih su mnogi bili prvoborci mržnje. Sa svim tim se u «Putu na Aljasku» autor obračunava. Ključni topos cijele priče jest Beograd, grad u kojem je Ćosić proveo najveći dio svojega života, te ostvario i zavidnu književnu karijeru. S druge strane, Beograd je i mjesto, kako tumači Ćosićev prijatelj Nenad Popović, koje je ovoga pisca, ali ne samo njega, na neki način izdalo.

Popović «Put na Aljasku» definira kao vrlo mračnu knjigu, koja ipak završava sretno. Ipak, ostaje pitanje je li idilični kraj, smješten u Rovinj, odnosno Istru kao područje tolerancije, otvorenosti i suživota, opis stvarnih događaja i scena, ili pak izmaštana fikcija za utjehu.

Usmjerenost na prošlo vrijeme nije iznenađujuće za autora koji je napunio 76 godina, pa se tako u «Putu na Aljasku» mogu naći uklopljene i uspomene na djetinjstvo, kao i na druženje i razgovore s pokojnim prijateljima, poput Kreše Golika ili Ede Murtića, a neizbježan je i politički kontekst cijele priče. No, koliko god gusti tekst ovog, u osnovi, putopisa bio prožet raznolikim asocijacijama, u «Putu na Aljasku» Bore Ćosića najviše se ipak osjeća starost.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Bora Ćosić i "Put na Aljasku"

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici