Hari Kunzru – pisac koji je odbio nagradu Daily Maila

30.05.2007. Print | Pošalji link

Kada za svoj prvi i još nedovršeni roman dobijete predujam veći od milijun funti, onda je poželjno isporučiti visokokvalitetnu robu. Britanskom piscu Hariju Kunzruu to je itekako uspjelo.

Barem ako je suditi po laudama kritičara diljem svijeta, od New York do Hindustan Timesa, ali i po pozamašnom broju prodanih primjeraka njegovog prvijenca «Impresionist». Međutim, Kunzru je slično  ponovio sa svojim drugim romanom «Transmisija», koji još, za razliku od prvog, nije preveden na hrvatski, te tako postao jedna od globalnih književnih zvijezda. Autor je u Zagrebu boravio povodom promocije svoje knjige na Zagrebačkom sajmu knjiga, i pokazao se kao iznimno elokventan i zanimljiv sugovornik, koji bez problema može govoriti i o svojoj knjizi, francuskom poststrukturalizmu ili engleskom kolonijalizmu. Ne treba to čuditi, čovjek ima oksfordsko obrazovanje i magisterij iz filozofije i književnosti.

Skupina heterogenih autora na koju se Borivoj Radaković referirao pri predstavljanju Kunzrua uključivala je sve od takozvanih Novih puritanaca do Zadie Smith, s kojom Kunzru dijeli pomalo rasistički usmjerenu titulu nasljednice Salmana Rushidieja  i Hanifa Kureishija. Rasističku utoliko što se ove autore često zna promatrati samo kao zasebnu skupinu ljudi, čije porijeklo nije čisto britansko, te ih se, u analizi njihovih djela, upoređuje jedino međusobno. Kunzru pak britanski recept integracije manjina i imigranata u društvo smatra potpuno različitim od američkog pristupa 'melting pota': “Britanije je razvila multikulturalističku politiku. To je bio način premošćivanja vremena u kojem se smatralo da postoji samo britanska kultura, a svi ostali su divljaci, do prihvaćanja mnogih različitih kulturalnih formi i da postoji način dijeliti ih s ostalima, ali ne izgubiti svoj identitet. To je postalo skoro pa kliše. Postoji jelo koje se služi u indijskim restoranima u Britaniji, a zove se 'Tika masala piletina'. Ono ne postoji u Indiji, nego je adaptacija indijskog jela, i radi se o savršeno multikulturalnom jelu koje svi vole, a izmišljeno je u srednjoj Engleskoj.”

Kunzru je za «Impresionista» dobio John Llewellyn nagradu, inače drugu najstariju književnu nagradu u Velikoj Britaniji, no odbio ju je preuzeti, jer je sponzorira dnevnik The Daily Mail. Razlozi za to su, kako nam je rekao Kunzru, sljedeći: »Taj list ima pretenzije biti glasilo takozvane srednje Engleske, pristojnih Engleza i Engleskinja. Cijeli život čitao sam u njemu članke koji su govorili da su svi crnci kriminalci, a homoseksualci pervertiti. Također, podržavali su onu vrstu politike koja je činila da se osjećam nepoželjno u Velikoj Britaniji. Ideja da se rukujem s glavnim urednikom i postanem dio njihovog pokušaja da se etabiliraju kao kulturno respektabilna publikacija bilo je za mene nemoguće. Ni za pet ili deset tisuća funti. Jednostavno bi mi bilo odvratno.»

Bilo kako bilo, «Impresionist» je itekako ostavio utisak na publiku i kritiku, iako su mnogi kritičari bili zbunjeni Kunzruovim pristupom književnosti, a neki su neki kritičari razumjeli «Impresionista» kao puku avanturističku priču.
»Moj roman je, u jednom smislu, ona vrsta priče kakvu bi prije Prvog svjetskog rata našli u časopisima za dječake. Dakle, puno avanture, puno događaja. No, htio sam uzeti jedan od najkonzervativnijih načina pripovijedanja i okrenuti ga naglavce, te pokušati govoriti o imperijalizmu, kolonijalizmu i politici identiteta, ali zadržati na površini jednu pustolovnu priču» - kaže Kunzru.

Razlozi takvog čitanja leže u tome da se u Engleskoj postmoderna i kulturalna teorija nisu razvile na isti način kao kod njihovih susjeda preko La Manchea. Zato su književni podtekst ili dekonstrukcija za neke britanske književne kritičare nepoznati pojmovi. Za Kunzrua, koji je na tim temama magistrirao, takav odnos predstavlja dio većeg problema kada je u pitanju odnos prema intelektualcima i intelektualnom radu: «Postoji britanska tradicija zdravog razuma, što je antiintelektualno, intuintivno znanje, koje posjeduje svaki normalan Britanac, ali stranci, naravno, ne. To je ustvari sumnja prema posvećenom intelektualnom radu, posebno u odnosu na jezik. Britanci su sretni ako akademska zajednica piše djela tehničkim jezikom, s puno fusnota, te da se te knjige nalaze odvojeno od drugih u knjižarama, tako da ih se može lagano prepoznati. No, ako čitate roman, onda trebate moći očekivati neke uobičajene stvari, poput razvoda, preljuba i klasne borbe».

U svakom slučaju, Kunzru se odbija uklopiti u uvriježene stereotipe o britanskoj književnosti, nego ih najradije podriva, a isto tako ne pristaje biti tek još jedan poluemigrantski pisac koji, eto, piše na engleskom jeziku. Borivoj Radaković ga je identificirao novom riječju «Briton», koja ujedinjava raznolike identitete novih generacija Velike Britanije. Osim što je vrlo uspješan pisac, Hari Kunzru je također radio i kao glazbeni kritičar za časopise poput Wallpapera, te se u razgovoru otkrio kao veliki ljubitelj click & glitch techna, što su možda informacije koje bi vas mogle potaknuti da u ruke uzmete njegovog «Impresionista».

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici