Staklenac - dokument skrivene povijesti

17.05.2007. Print | Pošalji link

Uz organiziranje festivala i filmskih večeri, Queer Zagreb sustavno skrbi i za ostavljanje traga u hrvatskom kulturnom prostoru i inicijativama čije je tragove moguće konzumirati izvan okvira jednokratnih događaja.

Primjerice, već četiri godine stara "Queer Zebra" na Starčevićevom trgom jest doduše već pomalo izblijedila, ali se još uvijek koliko-toliko dobro drži. Nedavno postavljena spomen-ploča koja podsjeća na prijateljevanje Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića također je još jedan pokušaj ubilježavanja queer identiteta u urbani prostor. Posebno pak mjesto zauzima izdavačka djelatnost Queer Zagreba, kojom su, kao rezultat natječaja raspisanih na razini čitave regije, iznjedrene zbirke "Queer priče" i "Queer bajke".

Novi je, i kulturološki iznimno značajan pothvat ove udruge, objavljivanje prvog hrvatskog izdanja romana "Staklenac" beogradskog autora koji se potpisuje pseudonimom Uroš Filipović. Taj roman, u Beogradu objavljen još prije pet godina, postigao je već gotovo kultni status unutar queer zajednice u Srbiji, ali i izvan nje. Tako ga je kao jedno od nadahnuća spominjao i Dražen Ilinčić govoreći o svojem "Berlinskom ručniku", inače prvim hrvatskim gay romanom. Gordan Bosanac iz Queer Zagreba objašnjava kako je izbor pao na “Staklenac” zbog toga što je riječ o jednom od najboljih primjera gay književnosti na Balkanu, a namjera je bila roman objaviti u Hrvatskoj prije izlaska prvog domaćeg naslova te vrste, s čim se, kao što je poznato, ipak zakasnilo. No, ipak im je drago da se takav autor pojavio i kod nas, iako, kaže, možda nije tako žestok i snažan kao Uroš Filipović.

Filipović zbog često izrazito homofobne situacije u srpskom društvu, krije svoj identitet i ne istupa u javnosti, pa se nije pojavio niti na promociji, a roman je predstavio beogradski queer teoretičar Dušan Maljković. On se, kako sâm kaže, sa "Staklencem" prvi put susreo još u vrijeme kad je roman postojao samo u obliku požutjelih listova pisanih na pisaćem stroju. Iako autor romana nije imao nikakvih književnih ambicija, nego je, zapravo, samo na jedno mjesto okupio dnevničke zabilješke o vlastitim seksualnim iskustvima, Maljković je već tada u "Staklencu" prepoznao iznimno zanimljiv materijal, jer ga je fasciniralo da netko vodi dnevnik seksualnih susreta, i to “ne zato da bi pisao nešto u ozbiljnom smislu, nego da bi pazio s kim ima spolne odnose”. Naime, zbivanja u romanu počinju 1985. u doba pojave epidemije AIDS-a, “o kojem se tada vrlo malo zna, o kojem ne postoje relevantna istraživanja, za koji nema lijeka, a u društvenom smislu postoji jeziva presija, jer se doživljava kao bolest homoseksualaca”.

I premda "Staklenac", zapravo, nije prvi srpski gay roman, s obzirom da je već 1997. objavljena knjiga "Paris – New York" u međuvremenu ubijenog aktivista Dejana Nebrigića, ovaj Filipovićev privukao je daleko veću pozornost, vjerojatno i zbog svoje eksplicitnije, a samim time i provokativnije naravi. Nju, međutim, treba shvatiti tek uvjetno, u regionalnom kontekstu. Jer, "Staklenac" se bavi toposima koji su već desetljećima opća mjesta gay književnosti u zapadnoj Europi i Sjedinjenim Državama. U krajnjoj liniji, opisivanje seksualnih iskustava u dnevničkoj formi dosad je već obilježilo i neke kultne gej romane, kao što su "Tricks" Renauda Camusa i "Numbers" Johna Rechyja.

Ipak, u Srbiji nije sve išlo glatko s objavljivanjem "Staklenca", s obzirom da se u ukoričenom obliko pojavio 2002., u vrijeme vrlo dramatičnih trenutaka u toj zemlji. Naime, upravo se tada dogodio u krvi okončan prvi Gay Pride u Beogradu, zbog čega se i autor uplašio da bi ga tiskanje njegovog djela moglo kompromitirati. Knjiga je ipak objavljena, ali pod pseudonimom, te je rezultirala posve oprečnim reakcijama. Tako su pravoslavno-desničarski krugovi bili skandalizirani, ali je, s druge strane, čitava tiraža bila rasprodana, a knjiga je postala, između ostalog, omiljeni rođendanski poklon unutar gay zajednice.

Za razliku od Nebrigićevog romana "Paris – New York", djela koje i ima i realizira svoje umjetničke pretenzije, "Staklenac" takvih ambicija nema, no to ne umanjuje njegov kulturološki značaj. Tako i sâm autor kaže kako je riječ o “shit literaturi”, no Dušan Maljković to smatra sporednim, ističući kako u knjizi “nisu toliko zanimljivi seksualni susreti, nego ono što se događa prije i poslije njih”, a što “Staklenac” čini fenomenalnim svjedočanstvom vremena.

Ovo ipak nije svjedočanstvo samo vremena u kojem su nastajali autorovi dnevnički zapisi, a to je razdoblje od 1985. do 1993. godine. Naime, kroz prikaze nekih likova dobiva se i dokument o duljem periodu dosad uglavnom skrivene povijesti homoseksualnih osoba sa području bivše Jugoslavije. U "Staklencu" je tako čitavo jedno poglavlje posvećeno osamdesetogodišnjem liku koji se zove Milija, i koji je, između ostalog, bio muška prostitutka u doba njemačke okupacije tijekom Drugog svjetskog rata, a kasnije je u Zagrebu imao i seksualne odnose s visoko pozicioniranim pripadnikom hrvatske policije. Sve su to, prema Maljkoviću, “iznimno zanimljive reference za nešto što danas gay pokret gradi, a to je potraga za paralelnom poviješću gay osoba na našim prostorima”.

"Staklenac", dakle, vrijedi pročitati, i to ne samo ako ste ga dobili kao rođendanski poklon. Autor koji se potpisuje kao Uroš Filipović u svom djelu slika panoramu čitavog jednog inače slabo poznatog paralelnog svijeta, koji, usprkos svojoj prividnoj nevidljivosti, zapravo, cijelo vrijeme postoji pred našim očima. Knjigu je moguće nabaviti u Booksi, Profil Megastore-u, te knjižari Vuković-Runjić.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Brüno - Larry Charles
Zagreb Pride 2009. - bogat program i slavljenje različitosti
Zagreb Pride za otvoreni grad
Zvijeri plišane - Zoran Krušvar
'Nauči psa trikovima' - knjiga priča inspiriranih Big Brotherom
'Nauči psa trikovima' - knjiga koja nije o psima
Čovječe, volim te - John Hamburg
U romanu Kristijana Vujičića, Isus Krist za svoj drugi dolazak odabrao Zagreb
'Udruženje za mravlje igre' - roman o Kristovom drugom dolasku
Objavljene nagrade 43. Zagrebačkog salona

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici