'Bijeg od budućnosti' je bijeg od loše književnosti

01.09.2008. Print | Pošalji link

Stara izreka kaže kako su u životu neizbježni samo smrt i plaćanje poreza.

Za ovo potonje je i u Hrvatskoj dokazano da se može, uz malo korupcije, izbjeći, tako da možemo doista računati jedino na neizbježnost smrti. Uz nju na neki način neizbježna je i budućnost, pa čak i za one koji je nemaju. Od straha fokusiranog na sve što tek treba doći pati i osmero Zagrepčana koje je Darko Lukić uzeo za glavne likove svojeg romana «Bijeg od budućnosti» razvedene strukture.

Svi oni su pripadnici srednje ili više klase u društvu, tranzicijski uspješni ali većinom nesretni, inače racionalni ljudi koji bježeći od nezadovoljstva svojom svakodnevicom, u jednom trenutku potraže pomoć vidovnjakinje Rabije al Sallam. Lukić piše o miljeu koji osobno poznaje, ne zato jer je samo vidovit ili čest posjetitelj lažnih ili stvarnih proročica, nego jer je i on sam primjer tranzicijske uspješnosti. Ovaj dramaturg rođeni je Sarajlija, koji je rodni grad napustio u siječnju 1993. godine, tražeći vjerojatno bolju budućnost, a našao ju je djelomice i u Zagrebu, u kojem je danas profesor na Akademiji dramske umjetnosti. Također je autor kazališnih tekstova, eseja, a tu su i romani «Noći punog mjeseca» i «Uzaludnosti», dok je «Bijeg od budućnosti», u izdanju Profila, njegov najnoviji prozni rad.

Kako bi uspješno i logično isprepleo osam životnih priča Lukić se poslužio, kako sam kaže, starim scenarističkim trikom, odnosno uvođenjem lika koji povezuje sve ostale. Riječ je o već spomenutoj vidovnjakinji, koja, tvrdi Lukić, i nije pretjerano fantastičan lik, nego, dapače, realističan. «Pogledajte, čak i naše, takozvane ozbiljne tiskovine pune su oglasa za vidovnjakinje, i kako je tu konkurencija velika, pojavljuje se sve veći broj egzotičnih i orijentalnih imena, osoba koje nude posebna znanja bliskog i dalekog istoka. Jedna takva je i Kata Žilić, ali kao takva vjerojatno ne bi bila konkurentna na gusto natrpanom tržištu. I naravno, njen pseudonim Rabija al Sallam joj donosi veći broj sofisticiranije klijentele nego što bi jedna Kata Žilić mogla imati.»

S obzirom da je Lukić u «Bijegu od budućnosti» insistirao na realizmu, pomalo iznenađuje upozorenje na početku knjige, u kojem se može pročitati kako je svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama nenamjerna. Autor je svoje likove osmislio kroz stereotipne obrasce, u kojima bi se svatko mogao prepoznati. Ono što upada u uči, kada je riječ o oktetu likova čije sudbine pratimo, jest činjenica da je jedan on njih homoseksualac. Ivan, televizijski likovni kritičar, želi konačno živjeti odvojeno od svoje histerične majke, te razmišlja o traženju vlastitog stana, gdje bi se nesmetano mogao viđati sa svojim partnerom. U hrvatskoj književnosti gay likovi nisu česta pojava, no Lukić se poziva na statistiku: «Od osam likova, jedan je gay. To je statistički upravo prosjek populacije, ili nešto manje od toga. Ništa što bi posebno skretalo pozornost. To je statistička situacija koja je 500.000 godina u homo sapiensa postojeća. No neki ljudi se pitaju – zašto je sada on gay, a pravo pitanje je – zašto ne?»

Iako Darku Lukiću nije bila namjera napisati roman koji je i dnevnopolitički usmjeren, ipak nije mogao previdjeti ironiju da se «Bijeg od budućnosti» pojavio baš u vrijeme dok je Vlada u zavadi s Crkvom oko Zakona o suzbijanju diskriminacije. Kao naturalizirani Purger, Lukić je u prilici gledati na Zagreb - grad koji je zapravo također lik romana «Bijeg od budućnosti» - istovremeno s dozom distance, ali i s velikom količinom razumijevanja. «Zagreb je izuzetno lijep i ugodan grad za život. On naravno, ima svoje groteskne trenutke, u zadnje vrijeme prenaglašenu glamuroznost, neki fancy stil koji se uvozi iz svijeta neukusno i smiješno, ima naravno i svoju dubinu i ozbiljnost, koja je u vertikali tradicije. Volim Zagreb jer je ni prevelik ni premali grad.»

Jedna od loših stvari na koje u bližoj ili daljoj budućnosti možemo računati, barem ako je vjerovati onome što piše u «Bijegu od budućnosti», jest i terorizam. Uostalom, osim što znaju iznositi konkretne političke zahtjeve, islamski teroristi, danas najaktualniji, često odbacuju Zapad kao pokvaren, grešan i općenito dekadentan. Naravno, on vjerojatno i jest takav, ali je ipak bolji od svega što trenutno nudi druga strana, uključujući i stotine djevica koje u raju čekaju na poginule džihadlije. Za Darka Lukića sve to je zapravo neodvojiva cjelina, na koju obavezno treba obratiti pažnju, pa čak i upozoriti: «Uvozimo glamur, no ne može se selektivno uvoziti samo ono što je dobro, lijepo i cool. Uvoze se i razne opasnosti. U ovom romanu govori se o trgovini radioaktivnim materijalu za terorističke napade, što je vrlo realan biznis u svijetu, i ozbiljniji od narkodilanja, pa čak i od trgovine ljudima.»

Kao svoj primjer ove pojave, Lukić u priču u jednom trenutku uvodi i lik nepoznatog tamnoputog mladića Arifa Anwara, koji u Zagreb dolazi avionom iz New Yorka. Označen imenom koje kod paranoika budi asocijaciju na islamski terorizam, kao uostalom i svako muslimansko danas, Arif Anwar susreće se sa svim ostalim likovima ovoga romana na proslavi Nove godine. Ovaj specifični datum za kulminaciju svojeg romana Lukić nije izabrao slučajno. «Novogodišnja noć stvara veliku presiju. U isto vrijeme, svi moji likovi su na neki način usamljeni ili sami. Oni su uglavnom u vezama, ali su mentalno i emotivno usamljeni, a blagdansko vrijeme između Božića i Nove godine, je pakao za takve ljude. To je vrijeme kada su svi s nekim, kada se svi vesele darovima od nekoga, ili ih kupuju za nekoga, a za usamljene ljude to je težak period, jer u svakoj sekundi dobivaju signal da nemaju nikoga.»

«Bijeg od budućnosti» zanimljiv je roman i po tome što je namjerno aktualan, te se događa sada i ovdje, a u njemu su opisane pojave s kojima se svatko od nas susreće ili susresti može. Istovremeno je i pripovjedački razigran, pun  fusnota u kojima pisac ironično polemizira s čitateljem, primjerice o tome zašto je izabrao jedan od likova smjestiti u odvjetnički ured, a ne u marketinšku agenciju. No, gdje god bili, Lukićevi likovi nezadovoljni su sadašnjošću, s čim se čitatelju s ovih prostora nije teško identificirati. U sezoni godišnjih odmora, kada smo bili napadnuti novim Šalkovićevim romanom ili Glorijinim ljubićima kao idealnim ljetnim štivom, «Bijeg od budućnosti» predstavlja i bijeg od loše književnosti.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Radio Tesla - Mario Kovač
Kaligula - Tomaž Pandur
Tomaž Pandur 'Kaligulom' otvara novu sezonu Gavelle
'Bijeg od budućnosti' - novi roman Darka Lukića
Kazališna Revija Akademije dramske umjetnosti
Kradu na ADU!
Ana Lederer

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici