Hrestomatija političkih poraza Andreje Zlatar

13.11.2008. Print | Pošalji link

Neke je autore lako svrstati u unaprijed definirane žanrovske i tematske ladice.

Drugi se, međutim, tim podjelama opiru, bilo spajanjem žanrova, bilo stalnim preskakanjem između više različitih područja. Takva je autorica i Andrea Zlatar, profesorica na Katedri za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta, ali istovremeno i novinarka, publicistkinja i političarka. Stoga i ne čudi ne samo heterogenost njenog ukoričenog opusa, nego i često pribjegavanje hibridnim knjiškim projektima.

Posljednji među njima u tom je smislu gotovo paradigmatičan. Naslov mu je "Prostor grada, prostor kulture", te donosi ono što je okvirno naznačeno kao "eseji iz kulturne politike". Riječ je, zapravo o kompendiju što novih, što više ili manje recikliranih starijih tekstova, okupljenih oko dvije velike, međusobno isprepletene teme – s jedne strane odnosa između kulture i politike, a s druge pitanja takozvanih "drugih prostora", ekspliciranih na zagrebačkim primjerima.

Nedoumice oko žanrovske odrednice ove knjige iz svoje je komparatističke perspektive Andrea Zlatar pokušala razriješiti, premda ih je možda, zapravo, dodatno zakomplicirala. Ona tako kaže kako je riječ o "heterogenoj knjizi, u kojoj se miješaju racionalno i emocionalno, doživljaj i iskustvo grada, te pokušaj konceptualizacije vremena u kojem živimo", što rezultira "osobnim podsjetnikom i sredstvom borbe protiv kulturne amnezije".

Ta borba protiv amnezije, između ostalog, podrazumijeva i potragu za uzrocima nekih vrlo aktualnih problema, poput situacije sa Cvjetnim trgom. Ta je tema posebno na duši i arhitektu Mladenu Škreblinu, koji "Prostor grada, prostor kulture" doživljava i kao svojevrstan apel protiv malodušnosti koja sve više zahvaća čitavo društvo. Jer, "zaboravili smo sve ono važno što bismo trebali činiti i čekamo da nam se promijeni vlast, a to se, izgleda, neće skoro dogoditi".

Režiser Hrvoje Hribar, srećom, nije sklon tako crnim tonovima. On je u novoj knjizi Andreje Zlatar odmah uočio njenu već spomenutu heterogenost, što, međutim, ne vidi nužno kao problem, nego kao potencijalnu kvalitetu. Prema njemu, u knjizi se "na krasno nesustavan način nižu epizode, koje tvore hrestomatiju političkih poraza, što treba shvatiti s vedrinom, s obzirom da ti porazi mogu biti jednako produktivni kao i pobjede".

Velik dio "Prostora grada, prostora politike" tematski je vezan uz vrijeme kada je Andrea Zlatar i sâma sudjelovala u gradskoj upravi, te tako na vlastitoj koži iskusila kako je to kad se iz kulturne, preže u političku sferu. Iako je u to doba na gradskoj, ali i državnoj razini došlo do pokušaja dubljeg promišljanja kulturne politike, oni ipak nisu doveli do dalekosežnijih rezultata. To je, naravno, samo jedan od političkih poraza koje spominje Hrvoje Hribar, no i iz tog se poraza uspjelo ponešto naučiti. Naime, "pokazalo se da teorija kulturne politike još uvijek nije kulturna politika, a kulturna politika još uvijek nije kvalitetna kulturna uprava ili kvalitetna kulturna proizvodnja, i to je proizvodni lanac kojeg je, u našim okolnostima, bilo teško povezati, što je u određenom trenutku bio prevelik zalogaj za nas".

Naposljetku, postavlja se i pitanje kome je, zapravo, namijenjena ova, kako je Hribar naziva, "hrestomatija političkih poraza". Odgovor je pokušala dati sâma autorica, ustvrdivši kako ova knjiga nije doprinos hrvatskoj znanosti, te neće biti uvršten u njenu stručnu bibliografiju, i to ne samo zato što nije opremeljena fusnotama, referencama i bibliografijom. Naime, Andrea Zlatar knjigu je pisala "iz refleksivne kulturnjačke potrebe, upućujući je ljudima koji se svakodnevno muče sa svojim životom kulturnjaka u ovom gradu i ovoj državi".

Hoće li upravo "Prostor grada, prostor kulture" biti melem na ranu frustriranim kulturnim pregaocima u njihovim srazovima s politikom, teško je odgovoriti. Jednako je tako, budimo realni, teško očekivati da će se tom knjigom išta promijeniti u promišljanju kulturne politike, barem u glavama onih koji tu politiku stvaraju i provode. No, ako nekom od njih da poticaj za razmišljanje, može se reći da je barem djelomično uspjela u svojoj nakani.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
'Emocionalna predanost i politika afekta' - nova knjiga Nataše Govedić
Kazalište kao kuća afektivnog neposluha
Stojsavljević u 'Puli', o gradu i ljudima
Održan okrugli stol u organizaciji Kulturpunkta
Kulturpunktov okrugli stol o nezavisnim medijima
Vladimir Stojsavljević Vaki objavio roman 'Pula'
Hrvatski P.E.N. o Drugom svjetskom ratu
Drugi svjetski rat, holokaust i književnost danas
'Eksplicitni sadržaji' bacača sjenki
Bacači sjenki skupili dovoljno problema za predstavu!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici