Jasna Šamić predstavila 'Carstvo sjenki'

18.12.2008. Print | Pošalji link

Na ratu koji se događao u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine mnogi su sagradili impresivne karijere.

Lokalni kriminalci su postajali heroji obrane, političari su primani u diplomatske urede od Ženeve do New Yorka, a bio je tu i popriličan broj pisaca i pjesnika koji su brže-bolje krenuli oplakivati svoj tamni vilajet. Sarajevu, kao globalnom simbolu bosanske patnje, prišiveni su u naslovima knjiga marke cigareta ili glazbeni pravci, dok su autori tih djela također postali svojevrsni heroji obrane, iako su neki od njih napustili taj isti grad čiju su mitologiju koristili.

S druge strane, bilo je i onih koji svoj odlazak nisu predstavljali kao umjetnički vrhunaravan čin, niti je rat u BiH za njih postao odskočna daska, a jedna od takvih je i sarajevska književnica i orijentalistica Jasna Šamić. Ona je također otišla iz svojeg rodnog grada za vrijeme srpske opsade, nalazeći utočište u Parizu. Bez obzira na impresivan znanstveni pedigre kada je riječ o sufizmu, povijesti Otomanskog carstva i orijentalnim jezicima Šamić zbog svojih specifičnih stavova nije bila omiljena u emigraciji. Srbi su je automatski smatrali fundamentalistkinjom, zbog toga što se u svom znanstvenom radu uopće odlučila posvetiti i islamu, dok Bošnjacima nije odgovaralo njezino tvrdoglavo zagovaranje multikulturalne Bosne i Hercegovine. No, sve to nije demotiviralo jednu radoholičarku kakva je Jasna Šamić, a iznimnu produktivnost ova autorica pripisuje svojem odgoju: «Moj otac je bio profesor nekoliko jezika, u Beogradu je diplomirao i violinu na Muzičkoj akademiji, pa smo brat i ja odrasli u prilično buržujskoj sredini, gdje se cijenio red i disciplina. Otac mi je rekao da inspiracija dolazi kada se u devet sati ujutro sjedne za radni stol. Kasnije sam shvatila da je zapravo citirao Flauberta.»

U međuvremenu je Šamić svoju akademsku karijeru nastavila u Strasbourgu, a spisateljsku na području bivše Jugoslavije, objavljujući ipak ponajviše u Bosni. Njen najnoviji roman zove se «Carstvo sjenki», i tematski predstavlja drugu stranu novčića svojeg prethodnika, u kojem je u centru zbivanja bio autoričin otac. Ovoga puta na red je došla njezina majka, inače turska plemkinja: «Živjela je u izobilju i nije znala što znači boriti se za život. Ona je cijeli život provela čitajući, a baš zbog toga ju je on izabrao. No, svojim autoritetom poklopio je i nju i nas djecu.»

Takav brak bio je izvor konstantne napetosti u obitelji Šamić, a «Carstvo sjenki» autorica koristi kako bi i za samu sebe revalorizirala majčin lik, koji joj je u mladosti bio nerazumljiv. Ono što ju je tada posebno zanimalo bilo je sve što se tiče Orijenta i islama, iako je odgojena u ateističkom duhu. Šamić je nakon diplome iz arapskog i turskog jezika ubrzo i magistrirala, no pravi znanstveni rad uslijedio je kada je 1984. godine otišla doktorirati na Sorboni, slijedeći očev životni put. Tamo se počela intenzivno baviti sufizmom, što je i postalo tema njezina doktorata.

Velika upućenost u povijest Bosne i Hercegovine tijekom devedesetih bila je dvosjekli mač, s obzirom da je svaka vlast imala i svoju službenu povijest. Ona koju je Jasna Šamić otkrivala u arhivima i koja se temeljila na činjenicama često nije bila dobrodošla iz dnevno-političkih razloga. Službena bošnjačka povijest danas tako naučava kako su muslimani već 600 godina prisutni u BiH, u obljetnicu čega se organiziraju kič-manifestacije na nogometnim stadionima, a bogumile se proglašava muslimanima koji, eto, jedino nisu znali za islam, no čim su saznali, odmah su ga prihvatili. Naravno, svako osvajanje je u srednjem vijeku značilo i pokrštavanje, odnosno islamizaciju, pa je apsurdno podržavati gore navedene floskule, objašnjava Šamić. Takav beskompromisan stav rezultirao je time da ova intelektualka nije baš omiljena u svojem rodnom gradu, niti previše prisutna u tamošnjim medijima, u kojima skoro pa svatko ima svoju kolumnu. U slučaju Jasne Šamić stvari su se odvijale drukčije: «Branila sam ideju šarenila i kulturnog bogatstva Bosne, gdje sam odrasla i gdje  ljudi nisu pitali koje si nacionalnosti.»

«Carstvo sjenki», u nakladi sarajevsko-zagrebačkog izdavača Zoro, još jedno je zanimljivo prozno djelo Jasne Šamić, nedovoljno poznate kod nas i nedovoljno cijenjene u rodnoj Bosni i Hercegovini. Šamić je gostovala na ovogodišnjem pulskom sajmu knjiga, i to pred popunjenom Koncertnom dvoranom Doma branitelja, gdje se održava ova manifestacija. Pulski literarni entuzijasti su je otkrili i prihvatili, pa sad slijedi mukotrpni put iz književne provincije u centar. Za Jasnu Šamić, koja se uz akademski i spisateljski rad još bavi prevođenjem, te snimanjem dokumentarnih filmova, to ne bi trebao biti problem.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
'Carstvo sjenki' Jasne Šamić
Sve u sajmu knjiga u Puli
Dobar sajam u sjeni 'Gole istine'

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici