Vladimir Arsenijević o kanibalima u 'Predatoru'

03.01.2009. Print | Pošalji link

«Predator» Johna McTiernana jedan je od najboljih predstavnika akcijskog filma kakav se osamdesetih godina prošlog stoljeća proizvodio u Hollywoodu.

Napeto režiran, smješten na egzotičnu lokaciju tropske prašume te beskrajno mačistički nastrojen, naročito kroz lik i tijelo Arnolda Schwarzeneggera, «Predator» je ostao zapamćen kao primjer jednostavnih, ali inteligentnih eskapističkih filmova kakve su danas uništili kompjuterski efekti i politička korektnost. Ništa manji dojam na gledatelje je ostavilo i naslovno čudovište, izvanzemaljac koji je došao na Zemlju kako bi uživao u ostvarenju drevnih tradicija svoje civilizacije, tako da ga se teško moglo smatrati standardno klišeiziranim negativcem.

Ono što se baš i nije moglo očekivati 1987. godine kada je film snimljen nije serija razočaravajućih nastavaka, jer oni su tipična pojava filmske industrije, nego da će McTiernanov film dvadeset godina kasnije postati inspiracija za roman. Mnogo toga se promijenilo u tom vremenskom periodu, Schwarzenegger se sada okušava u ulozi guvernera Californije, a «Predator» je naslov pete knjige beogradskog pisca Vladimira Arsenijevića, još uvijek najpoznatijeg po svojem prvijencu. Riječ je o romanu «U potpalublju» koji je 1994. godine dobio NIN-ovu nagradu, te tako od svog autora učinio najmlađeg dobitnika iste, što se za nastavak njegove karijere ispostavilo i kao blagoslov i kao prokletstvo. «U potpalublju» je opisivao Beograd na početku Miloševićeve vladavine, kao grad koji je izgubio dušu, a Arsenijevićev realistički stil predstavljao je preokret u odnosu na prevladavajući ukus. «Za mene je povratak stvarnosnoj prozi tada bio svjestan korak unazad, k pojednostavljenju, otprilike kao što je sredinom sedamdesetih punk-rock bio odgovor na apsurdnu kompleksnost simfo-rocka. Vratimo se bazičnom, pa krenimo dalje - to je bila ideja koja se teško prihvaćala», kaže Arsenijević.

Od tamo je Arsenijević krenuo na nekoliko različitih putovanja, objavljujući i svoj dnevnik iz Meksika, te surađujući s poznatim crtačem Aleksandrom Zografom na stripu «Išmael», ali i sam kaže kako ga je NIN-ova nagrada donekle kreativno paralizirala. Ako već nije mogao pisanjem postići sve što je u tom trenutku htio, Arsenijević je odlučio baviti se i drugim stvarima, od kojih je najvažnija bila izdavaštvo. Pokrenuo je Rende, jednu od ključnih nakladničkih kuća u Srbiji, koja je obnovila prekinute veze između hrvatske i srpske književnosti. Osim toga, Rende je sustavno objavljivao pisce s Kosova, kao i knjige queer tematike, namjerno se baveći onime što je službena srbijanska kultura, zadojena nacionalizmom, ignorirala. Naravno, takav pristup nije garantirao dugoročan profit, pa danas Vladimir Arsenijević radi kao urednik VBZ-a za Srbiju.

No, ne čude raznoliki interesi ovog pisca, koji je također i svirao u bendu Los Armstrings za vrijeme svojeg jednogodišnjeg boravka u Meksiku. Ako se obrati pažnja na njegove uzore, prvo mjesto, očekivano, zauzima Danilo Kiš: «Također volim i ranog Boru Ćosića, no najveća inspiracija su mi bili ljudi iz drugih umjetnosti, poput Dušana Makavejeva ili Marine Abramović.» Eklektičan ukus može se vidjeti i u «Predatoru», koji prati sudbine nekoliko likova razasutih diljem planete, među kojima su najvažniji Kurd Nihil Musa i američka TV-zvijezda Oahu Jim. Arsenijeviću nije bio problem baciti široki pogled na svijet iz svoje beogradske sobe, i to ponajprije zahvaljujući internetu, za koji kaže kako je «najveća revolucija koja se dogodila u prethodnih deset godina».

Iako je tijekom devedesetih Vladimir Arsenijević bio jedan od rijetkih srpskih pisaca koji su se beskompromisno obračunavali s Miloševićem i srpskim nacionalizmom, dolazak novog milenija, ali i političke promjene koje je uveo Đinđić, bile su mu signal da se ostavi balkanskih tema: «Poželio sam se izdići iz lokalnog svijeta i ograničenih vidika, te pogledati šire i dublje. Tematika je uvijek ista, ali mi je bio izazov birati likove iz Danske ili Amerike, miješajući ih s našim ljudima. Nisam htio opet pričati priču koja ima domet tri ulice dalje.»

«Predator» iz naslova Arsenijevićevog djela u ovom slučaju nije čudovište iz svemira ili, što bi bilo za očekivati, nekakav četnički mesar, nego lik koji je ujedno i simbol patnje Trećeg svijeta: «On je neznatan, mali, tamnoputi čovjek imena Nihil Musa. Pripadnik je kurdskog naroda, koji je podijeljen u pet država i potlačen. A unutar tog svijeta on je pripadnik sekte Jezida, koje sve monoteističke religije smatraju sotonistima, dakle on je manjina unutar manjine.» Osim što je utjelovljenje manjine, Nihil Musa ujedno je i kanibal, a prizori jedenja ljudskog mesa nisu nešto na čemu je Arsenijević štedio u tekstu, čak toliko da je lektorica romana bila zgrožena opisima procesa hranjenja, komentirajući ih na margini rukopisa s tri slova – fuj! Arsenijević to pak uzima kao kompliment.

Metaforički gledano, «Predator» je opis osvete potlačenih nad eksploatatorskim i degeneričnim Zapadom, koji predstavlja serija likova, od berlinskih anarhista pa do već spomenutog TV-voditelja. Njega Kurd proždire na obostrano zadovoljstvo, a povezivanje svih ovih likova u cjelinu rezultiralo je i time da se Arsenijevićevoj knjizi teško može odrediti forma: «Ovaj put govorim o knjizi. Moja namjera je bila jednostavna, ali se otela kontroli. Poželio sam pisati nešto kraće, i krenuo sa zbirkom priča, ali su one tražile međusobni kontakt. Dobio sam osjećaj pisanja romana.»

Ono što najviše osvježava u novom proznom djelu Vladimira Arsenijevića jest baš njegova formalna i tematska razbarušenost. Pokrivajući «Predatorom» cijeli svijet Arsenijević pokazuje kako naše nedavne tragedije iz prošlog desetljeća nisu ništa posebno ili neuobičajeno, a također i da postoje mnoge druge tužne priče koje nisu sami sebi priredili njihovi glavni akteri. «Predator» je istovremeno i globalni i lokalni roman, pa zato svakako treba pozdraviti odluku Algoritma da brzo predstavi i njegovo hrvatsko izdanje, jer sve što Vladimir Arsenijević piše tiče se i nas, 400 kilometara zapadno.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Stranac - Howard McCain
Predator – Vladimir Arsenijević

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici