Umro Dragutin Tadijanović

28.06.2007. Print | Pošalji link

Jutros su se gradom i medijima brzinom munje proširile tri riječi: «Umro je bard».

Kako u svjetskoj književnosti postoje smo dvojica koja se mogu pohvaliti tom titulom, a jedan od njih je mrtav već pola milenija, svatko je mogao shvatiti kako je umro najdugovječniji hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović.

Tadijanović je rođen u Rastušju kraj Slavonskog Broda 04.11.1905. a u Zagreb je došao studirati šumarstvo, no s vremenom se prebacio na studij književnosti i filozofije, koji je završio 1937. godine. Prvu pjesmu objavio je već kao sedamnaestogodišnjak, a za svojeg stoljetnog života napisao je više od 500 pjesama, objavljenih u dvadeset zbirki.

Mladi pjesnik Dinko Telećan, povodom Tadijanovićeve smrti, izjavio je kako je ostavio iza sebe izniman opus po obimu i trajnosti. "Utjecaj mu je također velik, prvenstveno po svom tom trajanju, jer je on od vremena između dva svjetska rata pa sve danas radio i objavljivao, te ulazio u školske udžbenike. Također je bio prisutan svuda, što zbog promocije, što zbog samopromocije."

Tadijanović je za života doživio mnoge počasti, bio je i član HAZU, te je smatran «pjesnikom-institucijom», te se postavlja pitanje koliki je udio u toj i takvoj reputaciji imala Tadijanovićeva poetska kvaliteta, a koliko njegov iznimno dug i produktivan život. «Dobrohotno bi se moglo reći da su oba motiva bili u igri. Sasvim sigurno da je izvanredno dugo trajao, kako svojim djelom, tako i životom, te je potkraj istog zasužio i dobio veću pažnju od one koju bi inače dobio. Književni i poetski razlozi tako su pali u drugi plan» - kaže Telećan. Također se nada kako će se sada moći pristupiti objektivnijoj revalorizaciji Tadijanovićeva djela, te ističe riječi jednog drugog velikana hrvatske književnosti po tom pitanju: «Najradije bih citirao Miroslava Krležu. On je svojedobno uspoređivao Dobrišu Cesarića i Tadijanovića, pa je rekao za Cesarića kako je to pjesnik koji zvuči kao gitara, a Dragutina Tadijanovića usporedio je s tamburicom.  Mislim da je to vrlo umjesna poredba. Što se Tadijanovićeva pjesničkog razvoja tiče, nije ga bilo, no to ne mora nužno biti mana. On sigurno nije bio pjesnik eksperimenta ili avangarde, nego je hodao utabanom lirskom stazom, dosta daleko od razvoja pjesničkih pravaca i urbanih tokova.»

Prva tamburica hrvatskog pjesničkog orkestra zauvijek je utihnula, ali će zato, u pučkoškolskim čitankama, njegovo djelo zacijelo živjeti vječno.

Pročitajte i ...
Darija Žilić o ženskoj poeziji
Pisati mlijekom - knjiga Darije Žilić o ženskom pjesništvu
Ima li krize među pjesnicima?
Grički dijalog: Sve je u krizi, ali ne i poezija?
Književnost - godišnji pregled 2007.
Od lakoglazbenih hitova do Blata

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici