Pisati mlijekom - knjiga Darije Žilić o ženskom pjesništvu

10.02.2009. Print | Pošalji link

Hrvatska pjesnička scena danas je u sličnoj situaciji kao punk glazba.

Još samo nedostaju grafiti na kojima anonimni entuzijasti poručuju javnosti kako poezija nije još mrtva, kao što uostalom nije ni punk, jer ga ljudi još i sviraju i slušaju. No, promijenio se kontekst, promijenili su se mediji i društveni interesi, pa i vrednovanje poezije unutar same književnosti.

Poezija je danas drukčija, kao i njezin položaj u javnosti, te srcima i umovima običnih ljudi. Takvoj situaciji se treba prilagoditi kako bi se izborilo za svoj dio prostora na književnoj sceni, a «Pisati mlijekom», knjiga ogleda Darije Žilić, pokazuje kolika gužva vlada i u, uvjetno rečeno, supkulturama naše književnosti. Jedna od njih su pjesnikinje, mlađe i srednje generacije, koje iako ne djeluju poput organizirane skupine, pa ni unutar iste poetike, imaju nekoliko značajnih poveznica. Jedna od njih jest i marginalan položaj u odnosu na svoje muške kolege, a «Pisati mlijekom» predstavlja i svojevrstan pokušaj da se odgovori na to, okupljajući što više pjesnikinja na jednom mjestu. Darija Žilić kao književna kritičarka, ali i feministica, prati nove pojave u ovom dijelu književne scene: «Branko Maleš mi je zamjerio što obraćam pažnju i na te, kako on kaže, efemerne autorice. No, tu su autorice o kojima nitko ne bi ništa napisao, a i bazirala sam se na mlađe generacije.»

Žilić se nije trudila umjetnički procijeniti vrijednost svake od pjesnikinja, iako se iz njezinih tekstova može iščitati tko su joj miljenice, nego osvijetliti kontekst u kojem autorice djeluju. Također, Žilić zanimaju unutarnji svjetovi svake od pjesnikinja kao i njihove tematske preokupacije. Takav pristup ona definira antropološko-psihoanalitičkim. «Pisati mlijekom» sastoji se od tridesetak tekstova, svaki posvećen jednoj pjesnikinji. Mnoga imena o kojima Darija Žilić piše poznata su svima, no ima i onih koje ona otkriva. Do najnovijih zbirki poezije nije najjednostavnije doći, otkriva Žilić, jer ih nema niti u knjižarama niti u knjižnicama, koje ih više ne otkupljuju.

Jedan od razloga zbog kojih je Darija Žilić odlučila na jednom mjestu okupiti toliki broj suvremenih hrvatskih pjesnikinja jest i potreba za ukazivanjem na lošiji položaj žena: «I dalje se na žene gleda s podcjenjivanjem. Mnogo je teže ženi ući u antologiju. Naziva nas se babama, feminizam se smatra kokodakanjem i agresivnim ponašanjem. No, najviše mi je žao što autorice ne podržavaju jedna drugu, te će uvijek izabrati promovirati muškarce.» S druge strane, ova kritičarka se ne ustručava istaknuti i koje pjesnikinje najviše cijeni. Na prvom mjestu je Dorta Jagić, jedna od najnagrađivanijih mlađih pjesnikinja u Hrvatskoj, ali ih ima još, poput Olje Savičević, Gordane Benić, Ana Brnardić i Jagode Zamode.

Paradigmatski primjer odnosa kulturne javnosti prema pjesnikinjama i danas je, nažalost, Vesna Parun. Dok je njezin malo stariji vršnjak Dragutin Tadijanović godinama proglašavan nacionalnim bardom, ona je dovedena u vrlo nezavidnu situaciju. Za naciju je Tadija bio dragi djedica, dok je Vesna Parun stara vještica, objašnjava Žilić: «Žene šute, to je najveći problem. Žena se uvijek mora izboriti, dočekuju nas podsmjesi i omalovažavanja, a ako na to ukažemo, stigmatizirane smo. Zato sam i odlučila prilagoditi svoj diskurs tome.»

Određena doza rezignacije može se primijetiti u najavi Darije Žilić da će se pokušati uspješnije prilagoditi stanju stvari. Već duži niz godina ona je prisutna kao pjesnikinja, kritičarka, organizatorica tribina i svojevrsni spiritus movens mladih pjesnikinja. «Pisati mlijekom» zato se može čitati i kao posljednji trenutak otpora koji najviše slama tijek vremena.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Darija Žilić o ženskoj poeziji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici