Gastarbajteri i 'Svijet u sjeni' Nenada Popovića

23.02.2009. Print | Pošalji link

O tome kako je težak život u tuđini pisali su mnogi pjesnici i prozaici.

Odlazak u nepoznato izazov je za svakoga, a još veći je u novom okruženju preživjeti, što znači uspješno se adaptirati i, ukoliko je potrebno, promijeniti. U izbjegličko-emigrantskim pričama danas se mogu naći čak i teorijski koncepti, pa se tako zna govoriti o literarnim nomadima ili egzilantskoj književnosti, no pioniri odlaska u svijet s prostora bivše Jugoslavije većinom su bili siromašni radnici. Na zapad se išlo trbuhom za kruhom, no među ekonomskim emigrantima bilo je i onih koji su se zamjerili komunističkom režimu. Jugoslavija je zato šezdesetih godina prošlog stoljeća postala jedna od država koje izvoze svoju radnu snagu, a većina ljudi je odlazila raditi u Njemačku, koja je tada proživljavala svoje gospodarsko čudo.

O malim ljudima manje ili više izgubljenim u velikom svijetu, dakle o gastarbajterima, ogled pod naslovom «Svijet u sjeni» napisao je ugledni izdavač Nenad Popović, a objavila Naklada Pelago. Popović je najpoznatiji kao vlasnik i dugogodišnji urednik nakladničke kuće Durieux, osnovane 1991. godine. Urednički je potpisao oko tri stotine knjiga, no kaže kako mu nije bio problem svoj tekst dati u druge uredničke ruke, one Dušanke Profete iz Pelaga.

Poticaj za bavljenje ovom tematikom Nenad Popović nalazi u svojoj biografiji. Naime, i on je nekoliko godina bio dio velikog emigrantskog vala iz tadašnje SFRJ: «Moji roditelji su oko deset godina radili u Njemačkoj, a ja sam tamo išao četiri godine u školu. Tamo sam naučio i njemački jezik, a tada sam prvi puta iskusio i dolazak u nepoznatu zemlju.» Rani boravak u Njemačkoj na neki je način odredio tijek Popovićevog života, koji je preveo na hrvatski brojne pisce njemačkog govornog područja, a i u tim državama ima ugled jednog od ključnih balkanskih izdavača. Neke priče i ljudi koji se spominju u «Svijetu u sjeni» Popović je prvi put čuo od svojih roditelja.

Na privremeni rad u inozemstvo, kako su komunisti opisivali pojavu gastarbajterske radničke klase, odlazili su većinom ljudi iz slabije razvijenih krajeva Europe, što je tada bio ponajviše jug kontinenta. Naravno, nije bilo divno ni na istoku, no iza željezne zavjese dolazili su tek rijetki politički disidenti. Ekonomska emigracija se odigravala u dvije faze: «U prvoj fazi su iz svih južnoeuropskih zemalja dolazili radnici u kontigentima, išli su ponajviše u Njemačku i Austriju. Bili su to Španjolci, Talijani i ostali bi oko tri-četiri godine. To je bila prva faza, a druga je započela s dolaskom Turaka. Naši ljudi su ostajali duže i nisu se vraćali u matične države, za razliku od mnogih drugih.»

Život i običaji gastarbajtera do sada su bili tema koja nije budila veliki interes, što je za Popovića bio razlog više za pisanje «Svijeta u sjeni». On smatra kako su svi ti ljudi na neki način prevareni, i to od strane država iz kojih su došli: «Glavni eksploatator tih ljudi je bila Jugoslavija, koja bi, primjerice, dogovorila izvoz radnika u Njemačku. Okupili bi ljude, pregledali ih i vlakom poslali u njemačke tvorničke pogone. Tako se rješavalo i pitanje nezaposlenosti u Jugoslaviji.»

Još jedna stvar koja je karakteristična za fenomen gastarbajtera jest društveno očekivanje koje takav radni status podrazumijeva. Od njih se tako očekuje da šalju novac u domovinu, po mogućnosti izgrade kuću u rodnom selu, a s druge strane se trebaju integrirati u novo društvu i tamo biti uspješni. Ta svojevrsna razapetost između zemlje porijekla i življenja nije se razriješila ni nakon raspada Jugoslavije. Gastarbajteri su nestali, a pojavila se riječ «dijaspora» koja je počela opisivati tu populaciju. No, Nenad Popović smatra kako se ni nova hrvatska država nije pretjerano dobro odnosila prema ljudima o kojima piše, uz napomenu kako bosanske Hrvate ne smatra dijasporom.

Sa zavidnim esejističkim žarom i velikom erudicijom, te čak i faksimilima raznih dokumenata, Nenad Popović pristupa svojoj izabranoj temi, pokušavajući rasvijetliti element našeg društva koji smatra nepravedno zanemarenim. Osvježavajući dodatak tekstu svakako su fotografije Mladena Tudora i crteži Dragutina Trumbetaša, kojima je «Svijet u sjeni» ilustriran.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Mali ljudi izgubljeni u velikom svijetu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici