Transrodne vjeverice i lezbijske igračke

20.03.2009. Print | Pošalji link

Plišane igračke nikada nisu simbolizirale ništa revolucionarno.

Baš suprotno, one su većinom povezane s konvencionalnim, kao što je romantično izjavljivanje vječne ljubavi, potkrijepljeno odgovarajućim plišancem, recimo u obliku crvenog srca. Medvjedići, psići i sve ostale zoološki inspirirane igračke također su tu i za dječju utjehu, kao zaštita protiv mraka ili čudovišta iz ormara. No, u slučaju romana «Zvijeri plišane» riječkog autora Zorana Krušvara, otvaranje ormara rezultiralo je iskakanjem posebne pojave, koju se kolokvijalno naziva Andrija Hebrang. Dotični političar je Krušvarovu prozu ocijenio neprimjerenom za djecu, te nametanjem homoseksualnosti najmlađima. Ono što je uznemirilo Hebranga jest spominjanje dvije mame jednog od likova, kao i kornjača koja je odlučila pod svaku cijenu postati vjeverica, pa medijima i nije bilo važno koliko ti prigovori imaju smisla, ako su već nudili materijala za bombastične naslove.

Dotični, treba li uopće spominjati, knjigu nije ni pročitao. No, kako to u ovakvim situacijama često biva, dogodio se skandalčić iza kojeg se ipak krije jedna zanimljiva priča. Za nju je najviše zaslužan autor «Zvijeri plišanih», Zoran Krušvar, inače i diplomirani psiholog, koji je odlučio uvesti novu tematiku u hrvatsku dječju književnost: «Prije ovoga sam napisao knjigu 'Izvršitelji božjeg nauma', u kojoj ima mnogo scena nasilja. Neki je smatraju hororom. Moja djevojka mi je, nakon što sam završio, rekla da to ne može čitati, te da napišem tekst koji bi se njoj svidio. Dakle, jedan dan sam pisao krvoločno o vampirima i sjekirama, a drugi sam pisao za djecu.»

Krušvar se odlučio za inverziju u osnovnoj postavci zapleta, pretvarajući djecu u svojevrsne negativce, a igračke u njihove žrtve. Doduše, toga su se desetljeće prije sjetili čarobnjaci iz animacijskog studija Pixar, te na tome sagradili serijal «Priča o igračkama». Krušvarova proza je zato ponajviše kontroverzna ne u svojem tretmanu roda ili seksualnosti, nego nasilja, kako napominje i sam autor, nudeći i objašnjenje: «Ako netko nekome čini nešto nažao, većina ljudi u sebi ima poetsku pravdu koja nam govori da treba kazniti onoga što je učinio nešto loše. Znamo reći da će ljude kazniti Bog, ili sustav i država, a u ovom slučaju su životinje morale posegnuti za drastičnim mjerama kako bi preživjele.»

Stresna situacija koju Zoran Krušvar opisuje je selidba djevojčice Doris, zbog koje ona zaboravlja kutiju sa svojim plišanim igračkama. Sve one završavaju kod zlih rođaka male Doris i tamo se moraju boriti za goli odnosno plišani život. Pisati za djecu, iako kronično podcijenjeno zanimanje, zahtijeva predznanje pomoću kojeg se želi pedagoški utjecati na čitatelje, kaže Krušvar: «Ukoliko želimo prenijeti djeci poruku da je neka vrsta ponašanja loša, potrebno je likove koji se tako ponašaju kazniti.»

Primjeri koje u «Zvjerima plišanim» nudi Zoran Krušvar usmjereni su na promoviranje snošljivosti i razumijevanja, što je detalj koji bi mogao zasmetati dušebrižnike. Spisateljica Ana Đokić baš zato pomalo provokativno izvrće stvari naglavačke: «Potpuno je normalno kroz književnost djecu učiti toleranciji i to je najbolje na primjeru kornjače koja želi biti vjeverica. Tu se postavlja pitanje identiteta, i to što se ta kornjača osjeća kao vjeverica ukazuje da se svi možemo osjećati drukčije. A to treba prihvatiti.»

Životinje se, plišane ili ne, a također ni krive ni dužne, često nalaze usred rasprava o rodu i seksualnosti. Njihovo ponašanje se zna uzeti kao mjerilo prirodnog, pa onda mnogi čistunci bivaju iznenađeni otkrićima čime se sve životinje vole baviti u svoje slobodne vrijeme. Milena Benini podsjeća na sličnu priču iz Amerike, gdje se život također umiješao u fikciju, a slikovnica koja je izazvala bijes konzervativaca bavila se ljubavlju dva pingvina.

Uzimajući u obzir sve navedeno, Benini zaključuje kako su «Zvijeri plišane» vrijedno štivo za djecu, i to za uzrast od devet godina, za koji je knjiga i predviđena. Zoran Krušvar napominje da se povodom njegovog romana oglasilo i nekoliko stručnjaka. Svi oni smatraju kako teme poput homoseksualnosti i roda djeci treba otkrivati na odgovarajući način, što su u «Zvjerima plišanim» i čini. Ova knjiga i izdavač, vjerojatno bi mogli slaviti velike tržišne uspjehe, kada bismo bili na nekom zapadnijem tržištu. Kontroverze oko roda, seksualnosti i politike itekako prodaju  medije koji im posvećuju prostor, pa Zoran Krušvar može sada zadovoljno trljati ruke. Bez obzira na Hebranga, transrodne vjeverice i lezbijske igračke, «Zvjeri plišane» su i dalje kontroverzne samo onoliko koliko to odluče roditelji budućih čitatelja. Djeci je najvjerojatnije sve ionako jasno.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Zvijeri plišane - Zoran Krušvar
Zli plišanci u knjizi koja govori o toleranciji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici