'Gospodar Karlovca' - ritmizirani feljtoni Tomislava Čadeža

15.04.2009. Print | Pošalji link

Kada se prije dvije godine Tomislav Čadež oglasio svojom drugom zbirkom pjesama, hrvatska je lirika dobila nov, ako već ne i sasvim mlad, te jedinstven pjesnički glas.

«lijecenikatolik.hr» je samim naslovom zazivao modernost internetskog doba u kojem živimo, a zadovoljštinu autoru je svakako predstavljala i činjenica da je tom zbirkom podsjetio i na svoj rijetko čitani prvijenac «Put u Hollywood». Još jedna promjena koju je Čadežu donio «lijecenikatolik.hr» jest bio i novi izdavač, ugledni Durieux, u čijoj nakladi se pojavljuje i «Gospodar Karlovca», treća knjiga pjesama ovog kazališnog kritičara.

Listajući «Gospodara Karlovca» odmah se primijeti dužina brojnih pjesama, koje se znaju protezati i na nekoliko stranica. Čadež je u njima ponekad na rubu proze, mnogo više nego u svojoj prethodnoj zbirci, što se može tumačiti i kao autorova najava upuštanja u druge, nelirske književne forme. Ipak, Tomislav Čadež kaže da nema namjeru pisati pripovijetke ili roman, prvenstveno zbog toga što takav pothvat zahtijeva previše vremena, a za svoje duge, moglo bi se reći publicistički intonirane pjesme definiciju nalazi kod znanog književnog autoriteta: «Moram se pohvaliti: došao mi je profesor Aleksandar Flaker na promociju i rekao da njega to podsjeća na ritmizirani feljton. Također me je pitao i moj urednik Nenad Popović hoću li početi pisati prozu, no neću. Nastavljam pisati ritmizirani feljton i u sljedeće dvije knjige.»

Ambiciozno planiranje svoje književne budućnosti Čadež zahvaljuje i već spomenutom Duriexu, u kojem je našao odgovarajući dom: «Ide mi sada lakše i bolje, jer sam okružen piscima koje čitam i imam urednika kojeg poštujem. Samo još da se pojavi neko tržište, no danas više ni knjižare ne naručuju poeziju. A zašto bi, kad je većinom jadna?» Oštra, možda i pretjerana kritičnost prema domaćoj poeziji standard je Čadežovih javnih istupa, no na književnoj sceni gdje većina ima običaj međusobno se tapšati po ramenu pravo je osvježenje čuti nekoga tko bez dlake na jeziku izriče svoje stavove. Tomislav Čadež tako izdvaja poeziju Tomice Bajsića, Tatjane Gromače i Damira Šodana kao vrijednu čitanja, s time da treba primijetiti da su svi navedeni njegova generacija, dok mu je, recimo, mladi i hvaljeni Marko Pogačar mlak.

Taj epitet pak nije nešto što se može pripisati Čadežovim pjesmama, koje su u ovoj zbirci podijeljene u šest ciklusa s jednim skoro pa epskim epilogom. Svoj manifest slatkog, ili barem podnošljivog života, ovaj pjesnik ispisuje, dakle, na samom kraju knjige, u sedmostraničnoj pjesmi «Zajednica», u kojoj opisuje svoj ljetni boravak u Splitu u društvu Damira Karakaša i Filipa Šovagovića.

Što se naslova tiče, Tomislav Čadež je rođeni Karlovčanin, te se, kaže, držao poznate spisateljske maksime piši o onome što poznaješ. «U svakom slučaju, to je nezauzeta domena, a i nisam se mogao prozvati gospodarom valova ili gospodarom prstena.» Kao i mnogi književni autori danas, Tomislav Čadež odustao je od pisanja uz svijeću rukom na papiru, te najviše voli sjesti za kompjuter: «Pišem kao što u slikarstvu nastaju freske, dakle u svježoj žbuki, jednim potezom i što prije. Tako bi trebale nastajati i lirske pjesme, a to vrijedi i za one duge. Naravno, to je mnogo jednostavnije od svoda Sikstinske kapele, a možeš naknadno uvoditi i neku logiku u tekst. Zna mi se dogoditi da pišem osam sati u komadu.»

Tematski gledano, «Gospodar Karlovca» ne donosi puno novosti, jer pjesnika još uvijek opsjedaju mali hrvatski gradovi, ratne traume i odnos sa sinom. Iskustvu roditeljstva posvećene su najzabavnije i ujedno najdirljivije stranice ove zbirke, naslovljene «Scarov kompleks». Spomenuti Scar je, inače, glavni negativac iz poznatog Disneyevog crtića «Kralj lavova», kojeg je Tomislavu Čadežu otkrio njegov sin: «To je kao grčka tragedija. Brat ubija brata, obitelj se formira na prevari, sve su to problemi koji su za dijete strašni i nesavladivi. Zato su u tom ciklusu uglavnom pjesme, i basne, koje se bave prvim susretom djeteta sa smrću.»

Intimi odnosa roditelja i djeteta Čadež suprotstavlja hrvatsku mračnu realnost. «Domovinski blok», primjerice, započinje programatskom pjesmom «Ne volim putovati Hrvatskom», krvnički secirajući domaći primitivizam i malograđanštinu, dok mu je oko Domovinskog rata najvažniji, kako piše, «dignitet domovinskog Cige». Pjesnikova naglašena kritičnost na čudan se način odlično uklapa u ciklus ôda, a među njima se neupitno izdvaja ona posvećena Stipi Šuvaru, pokojnom političaru s kojim se danas više nitko ne slaže, ali ga mnogi poštuju: «Pjesma se temelji na stvarnim, malim događajima. Možda djeluje terapijski, jer smiruje priču oko naših sudbina i političara, te je svodi na pravu mjeru. Također, promijenila se paradigma, pa je Šuvar odjednom specifičan po tome što je bio na vlasti, a nije ništa ukrao! Naravno, ta perspektiva je čudna, jer bi trebalo biti normalno da ništa ne ukradeš.»

Osim već najavljenih dviju zbirki pjesama, Tomislav Čadež uređuje i antologiju poezije koju trenutno prevodi s engleskog, no još nije spreman otkriti o čemu je konkretno riječ. Ipak, ne propušta napomenuti kako bi svaki pjesnik trebao prevoditi stranu poeziju, naročito ako piše domaću. Kombinirajući javno i privatno, političko i umjetničko, Čadež u «Gospodaru Karlovca» otkriva hrvatsku sadašnjost na vrlo pristupačan i čitljiv način. Riječ je o poeziji koja opisuje stvari i pojave koje svi poznajemo, ali nam je ipak potreban pjesnik, u ovom slučaju Tomislav Čadež, kako bismo ih doista primijetili i otkrili.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Tomislav Čadež - Gospodar Karlovca
Gordana Vnuk
Je li Histrionski dom privatno kazalište?
Histrionski dom – privatno ili 'paravojno' kazalište?
Književnost - godišnji pregled 2007.
Ivo Sanader - pjesnik!
Muško nabijanje u poeziji Ive Sanadera
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici