'Udruženje za mravlje igre' - roman o Kristovom drugom dolasku

20.04.2009. Print | Pošalji link

Osim što je «Riječ Božja», Biblija je oduvijek bila izvor inspiracija za brojne umjetnike.

U podjednakoj mjeri ona je inspirirala pobožne, ali i nevjernike, te nikako ne treba zaboraviti da je ta knjiga ne samo kršćanski proglas nego i književno postignuće. Među najnovijim primjerima umjetničke upotrebe Biblije i njezinog ključnog lika Isusa Krista jest i roman «Udruženje za mravlje igre» Kristijana Vujičića, u izdanju Naklade Ljevak. Za razliku od tematski srodne knjige o Mariji Magdaleni slikara Dimitrija Popovića, koja se pojavila u nakladi istog izdavača, Vujičićev roman nije ni eksploatatorski nastrojen, a ni bezobrazno kičast. Naravno, to ne znači ni kako je «Udruženje za mravlje igre» još jedan uobičajeni roman hrvatske književnosti, stvarnosan i pravocrtan, nego baš suprotno. Ovaj tekst je poprilično neuobičajen za domaće književne prilike, po svojoj temi, ali i formalnoj izvedbi, kombinirajući religiozno sa svakodnevnim, fantastiku sa satirom, te kršćansku ljubav u srazu sa stvarnošću u kojoj ljubavi itekako manjka.

Kristijan Vujičić, kojem je ovo treći roman, objašnjava kako je jedan od izazova pri pisanju «Udruženja za mravlje igre» bilo baš spajanje transcendentnog i profanog: «U romanu se mogu naći vozači autobusa ili svojevremeno poznati zagrebački lik, sada pokojni Brankec, te mnogi drugi ljudi s ulice. Svi oni imaju spoznaje i znanja, možda u ograničenim količinama, no ti razgovori su zanimljivi i u njima se događa spajanje s biblijskom tematikom. Ona je daleka, ukoliko se ne doživljava, te sam zato htio spojiti današnji Zagreb s Jeruzalemom od prije dvije tisuće godina.»

Izabravši Zagreb za lokaciju Kristova drugog dolaska, Kristijan Vujičić je usput ispisao i posvetu svojem rodnom gradu, pretvarajući njegov centar u mitsko mjesto, zamišljajući, primjerice, park Ribnjak kao novomilenijsku Golgotu. Što se samog zapleta tiče, on ovisi o susretu dva lika, sumnjivog i egzotičnog Anotosa, te slikara-amatera Ladislava Nemeta, koji već godinu dana pati od nesanice i slika veliku fresku u svojem stanu. Stvari se još više zakompliciraju kada se naslikani likovi počinju ukazivati u stvarnosti, a s druge strane se u cijelu priču upliće zagonetno udruženje iz naslova.

Vujičić kao inspiraciju, osim Biblije naravno, spominje i dva romana slične tematike, «Majstora i Margaritu» Mihaila Bulgakova, koji je opisivao Sotonine avanture u Staljinovoj Moskvi, i «Famu o biciklistima», satiru o tajnim društvima i teorijama zavjere srbijanskog pisca Svetislava Basare. Ipak, najveći utjecaj, pa i zaslugu za započinjanje ovoga teksta, imaju pojave izvan područja racionalnog: «Prve rečenice romana sam napisao prije osam godina, a tada sam ih sanjao. U snu sam ušao u jednu crkvu i započeo slikati fresku, koju nisam nikako uspijevao dovršiti.»

«Udruženje za mravlje igre» u Vujičićevom je tekstu oslikano namjernim miješanjem činjenica i izmišljenog, pa ne bi čudilo ukoliko neki čitatelji pomisle da je riječ o stvarnoj masonskoj loži. Autor upozorava kako ne treba sve shvaćati doslovno: «Naravno, to je moja izmišljena priča, no neki su pomislili da je sve to istina. Prije nekoliko godina sam naletio na nonsens-pjesme Christiana Morgensterna, u kojima se spominju mravlje igre, te sam sve to onda uvrstio u roman.»

Portretirati Isusa u književnosti oduvijek je bilo izazovno, pa čak i opasno. U «Posljednjem Kristovom iskušenju» on je bio običan čovjek koji božansko otkriva u sebi, dok je, primjerice, u drami «Corpus Christi» Sin Božji sa svojim apostolima ispao gay. Kristijan Vujičić svojeg Isusa pak vidi kao odgovor na današnje probleme: «U vremenu ubrzanosti on ima strpljenja, u vremenu kada su ljudi stisnuti poslovima i svim drugim situacijama u kojima nisu slobodni, on objašnjava kako treba biti slobodan u srcu.»

Iako pisanju, pa i promišljanju vjere i života, ovaj autor pristupa s punom ozbiljnošću, «Udruženje za mravlje igre» iznenađuje velikim dozama humora. Naravno, svatko zna da je dobra šala vrlo ozbiljna stvar, a toga se drži i Vujičić: «Iščitavao sam Novi zavjet, i iz toga mi se čini da su Isus i apostoli u svojim druženjima imali i smijeha i viceva, jer to su pozitivne strane ljudske prirode. Mene zato zanima afirmativna duhovitost, ali ne ona koja bi nekoga spuštala, jer se ne želim tako uzvisiti, nego se hoću sam sebi nasmijati.»

«Udruženje za mravlje igre» svakako je vrlo ambiciozan roman, sastavljen od pažljivo konstruirana tri dijela, u kojima se može naletjeti čak i na lažne novinske članke. Iako se bavi takozvanim velikim temama s kršćanskim predznakom, Kristijan Vujičić nije hermetičan pisac ni isključiv pisca, ali niti netko tko bi pojednostavljivanjima podilazio ukusu širokih narodnih masa, pa je velikodušna neobičnost ovog djela ujedno njegova najbolja preporuka.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Nadežda Čačinović - 'Zašto čitati filozofe'
U romanu Kristijana Vujičića, Isus Krist za svoj drugi dolazak odabrao Zagreb

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici