Bajke za plažu

26.07.2007. Print | Pošalji link

Stanje je ozbiljno. Klimatski armagedon nam se bliži, slijedi otapanje polarnog leda, potop Veneciji i Londonu, a onda najvjerojatnije novo ledeno doba i kraj ljudske rase.

U takvoj situaciji najbolje je, naravno, sve spomenuto ignorirati, te udariti brigu na veselje i zaputiti se na ljetovanje. Kao savršeno štivo za takvu situaciju nedavno se u knjižarama pojavila zbirka priča Sime Mraovića «Bajke za plažu», koja svoj status ljetne knjige vesele katastrofe legitimira i samim naslovom. Riječ je o zbirci nastaloj selekcijom raznih kratkih priča i crtica koje je Mraović objavljivao po raznim časopisima, a najveće zasluge za njihovo ukoričavanje pripadaju urednici Barbari Matejčić, inače novinarki Vjesnika.

Na promociji «Bajki za plažu», u kojoj su sudjelovali živahni Mraović i njegova urednica, te Nenad Popović čijja je izdavačka kuča Durieux i objavila oviu knjigu, najopširnije i najiskrenije govorio je pisac i novinski urednik Dalibor Šimpraga, inače Mraovićev dugogodišnji prijatelj. Šimpraga se prisjetio vremena kada su Mraović i on započeli studij na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, naglašavajući kako je njegov prijatelj već tada bio afirmirani mladi pjesnik ili «jedan od najmlađih kvorumaša» s objavljenom zbirkom poezije. S vremenom se ta Mraovićeva pozicija u hrvatskoj književnosti promijenila, ali ne na način, tvrdi Šimpraga, na koji bi odgovarao njegovom talentu i književnom radu, pa je tako devedestih ostajao po strani glavne književne struje.

Iako to nitko nije jasno rekao, implicitno u cijeloj priči oko Sime Mraovića i hrvatske književnosti može se iščitati diskriminatorski odnos Tuđmanova režima prema nacionalnim manjinama. Drugi razlog je pak Mraovićevo inzistiranje na humornom spisateljskom diskursu, koji u Hrvatskoj nije nikada bio previše na cijeni, vjerojatno i zbog donekle opravdanog stereotipa o tome kako Hrvati nemaju smisao za humor. Da problem bude još veći, imaju ga Srbi, a dokaz tome da su najzabavnije stranice hrvatske književnosti ispisali dva Sima, Matavulj i Mraović. Za Šimpragu je pak jedna od najvećih Mraovićevih prednosti jer on je pisao pjesme koje su kritičari definirali kao «light», ali Šimpraga smatra da je taj Simin «light» pristup ujedno i njegovo najjače oružje. To je potvrdio i roman «Konstantin Bogobojazni», koji je doživio čak tri izdanja, iako ga je službena književna scena izbjegavala. Ako već nije naišao na odgovarajuću afirmaciju na književnoj i medijskoj sceni, Simo Mraović je zato postao narodni heroj, zahvaljujući svojoj seks-kolumni na internetu, koja je s vremenom od kultnog postala masovni fenomen.

Što se samog nastanka «Bajki za plažu» tiče, urednica knjige Barbara Matejčić kao početak svega navodi trenutak kada je od Mraovića dobila disk na kojem je bilo sve prozno što je pisao u protekle tri godine. Ona se bacila na čitanje, i to baš u noći kada je na HTV-u išlo jedno od prošlih prikazivanja Thompsonovog koncerta, što je ključni  detalj cijele ove priče: «Ono što sam čitala bilo je suprotno od onoga što sam morala slušati jer je Mraovićeva proza bila nimalo mučna, nimalo bučna, agresivna ili sirova.» Kao centralna tema skoro svih priča iz «Bajki za plažu», koje su poredane abecednim redom naslova, pojavljuje se ljubav, jedna od dvije najvažnije umjetničke teme. Druga je svima nam neizbježna smrt, no Mraovića ipak više zanima  ona prva, i za razluku od druge, ponekad i nedostižna.  Barbara Matejčić ističe da se ljubav u pričama Sime Mraovića pojavljuje u svim mogućim oblicima i kombinacijama jer on svoj pripovjedni svijet dovodi na rub, a povremeno i preko ruba snovitog i bajkovitog, ali na onaj način kako se to iza spuštenih trepavica, zna dogoditi i u životu.

Za samoga autora «Bajki za plažu» najvažniji element i ove zbirke priča, kao i života samog, oduvijek su bile žene. Ni ovaj put Simo Mraović tako nije propustio izdvojiti sve one koje na njega i njegovo književno stvaranje ostavljaju neizbrisiv trag i bez kojih mnogih njegovih djela opće ne bi bilo. Osim najvećeg doprinosa urednice ove knjige Barbare Matejčić, Mraović je spomenuo i ostale njemu nadređene žene, urednice u raznim internet i tiskanim izdanjima.

Zaključno, u priči o novoj knjizi Sime Mraovića i nije toliko važno je li netko nezasluženo uskraćen za mjesto na vrhu hrvatske književne piramide ili u njenim temeljima. Najvažnije od svega što jedan pisac može postići je ostaviti trag u životima svojih čitatelja, a Simi Mraoviću je to nedvojbeno uspjelo. Njegove «Bajke za plažu», zbirka od šezdeset lakih pripovjednih komada, čine se pak kao tragovi u pijesku - more će ih brzo izbrisati, no svatko tko ih vidi dok još postoje, sjećat će ih se zauvijek.

(G.D.)

Pročitajte i ...
'Najkraće priče' - nova knjiga Dražena Ilinčića
Dražen Ilinčić objavio novu knjigu
Kruno Lokotar

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici