Nadežda Čačinović - 'Zašto čitati filozofe'

13.08.2009. Print | Pošalji link

Knjige koje se uz novine prodaju na kioscima nisu ništa novo.

O smislu i besmislu takvog načina prodaje knjiga rečeno je sve još prije nekoliko godina, no vrijedi obratiti pažnju kako je sve započelo objavljivanjem književnih klasika, domaćih i stranih, dok se danas nudi bitno drukčija vrsta štiva. Pravi kiosk-bestseleri su u međuvremenu ponajviše romansirane biografije tragikomičnih pripadnika domicilnog jet seta, koji jedno ljeto nude golu istinu, a drugo nam otkrivaju tajne.

Od upitnog idealizma zagovarača kiosk izdavaštva, izraženog ponajviše kroz primjer kako će mali Perica na obiteljskoj polici ovako naći naslove kakvi mu inače ne bi bili na raspolaganju, te onda i zavoljeti književnost, danas nije ostalo mnogo. Mali Perica će, po svoj prilici, preko kioska ponajprije doći do Mine Skandal ili klaunovskih stilista, no zato su se jedne dnevne novine potrudile ponuditi nešto još apsurdnije. Ovoga ljeta imate šansu za tek 49 kuna u novinarnici nabaviti i klasično filozofsko djelo «Tako je govorio Zaratustra» Friedricha Nietzschea, koje onda valjda treba čitati na plaži. Nietzsche na kiosku se pak čini savršenom metaforom položaja i značenja filozofije u današnjem društvu – jeftina je, svima dostupna, nitko je ne čita niti joj pruža dužno poštovanje. Još je strašnija pomisao da mi «Zaratustru» netko doista i mogao pročitati, jer je onda jedino čemu se možemo nadati pojava tranzicijskog Nadčovjeka, bez konteksta i pravog razumijevanja, koji bi u duhu ovoga vremena trebao nositi naziv – Turbočovjek. U skladu s glazbom koju sluša i koja u svakoj svojoj inkarnaciji, od Cece do Thompsona, predstavlja svjetonazor i stil života.

Oni koje filozofija iskreno zanima, a ne znaju odakle bi se započeli obrazovati o istoj, knjiga Nadežde Čačinović «Zašto čitati filozofe» može biti zadovoljavajući uvod. Riječ je o popularno-znanstvenom štivu, čija je autorica profesorica filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, koje u pedeset kratkih poglavlja predstavlja manje-više sve važne filozofe i njihova djela od Platona do danas. Čačinović kaže kako je na ideju za ovu knjigu došla zahvaljujući prirodi svojeg posla: «Svi mi koji predajemo moramo znati objašnjavati. Ne predajem 'Povijest filozofije', no imam iskustva s predavanjima s područja estetike i kulture, te mi se čini da neki moji studenti nemaju pojma o Kantu, pa im to moram objasniti.»

Što se procesa selekcije tiče, te odluke o kojim filozofima uopće pisati, Nadežda Čačinović objašnjava kako se većinom držala uvriježenih mišljenja o važnosti pojedinih filozofa: «Neki filozofi su zajednička jezgra svakog načina studiranja filozofije. Nema osoba koja se bavi filozofijom na bilo kojem sveučilištu i na bilo koji način a da ne bi uključio Platona, Aristotela i Kanta. Ja se pak uklapam u svjetonazor zapadnog marksizma.»

«Zašto čitati filozofe» predstavlja i autoričin pokušaj da laicima skrene pažnju na to da filozofiju nije moguće ispravno pratiti ako se izbjegava sustavno razmišljanje. Njemu pak treba prethoditi i sustavno čitanje filozofskih djela i poznavanje različitih učenja: «Ne možete čitati Lacana ako niste čitali Freuda. Ne možete shvatiti Heideggera ako niste upoznati s poviješću filozofije. To možda može nekoga inspirirati, ali nije dovoljno za pravo promišljanje. Filozofija nije gatanje, da nešto malo zamutite stvar.»

Pred sam kraj knjige čitatelj, koji je do tada saznavao o pedesetak ključnih filozofa ljudske povijesti, biva suočen s poglavljem «Mala isprika zbog očitog eurocentrizma i nekih drugih okolnosti». Čačinović kaže kako danas uvijek treba imati u vidu i filozofe iz istočnih kultura, no da ona o njima ipak nije pisala, jer o njima i ne zna dovoljno.

Među izabranima se nalazi i sada opet popularni Karl Marx, koji se činio poraženim nakon pada Berlinskog zida, no u vrijeme svjetske kapitalističke krize dotični je opet proglašen jednim on vizionarskim mislilaca. Čačinović je za njegovo predstavljanje izabrala «Rane radove», koje je napisao zajedno s Friedrichom Engelsom, a ne poznatiji «Kapital»: «'Rani radovi' su osnova filozofskog čitanja Marxa. Kada ih se ponovno čitalo nakon dvadesetih godina prošlog stoljeća, oni su ostavili veliki utjecaj.»

Nadobudnim čitateljima filozofije vrijedi skrenuti pažnju na to da ima djela i autora koja se čitaju lakše nego drugi. Primjerice, Platonova «Država», iako u sebi sadržava recept za savršeni svijet, prijemčiva je za svakoga. Čačinović upućuje na još nekoliko neizbježnih klasika, poput Montaignea i Pascala, dok za razumijevanje Immanuela kanta ipak treba određeni napor. Kant je laicima najpoznatiji po svojoj «Kritici čistog uma», u kojem izlaže i svoj «kategorički imperativ». Čačinović sažima temelje Kantove filozofije u konstataciji kako je on savjetovao da se postupa tako da maksima tvojeg djelovanja može postati opće pravilo. Na sličan način se može saznati i o sukusima djelovanja brojnih drugih filozofa, uz napomenu da se među pedeset izabranih nalaze tek tri žene. Cilj knjige «Zašto čitati filozofe» je, po riječima autorice, ohrabriti ljude na prvi korak istinskog interesa za filozofiju. Jer paradoks je da bi klasike uopće čitali, potrebno je nadići vrstu mišljenja koja ih proglašava klasicima.

Osim filozofskim promišljanjem, Nadežda Čačinović se, iz pozicije angažirane intelektualke, bavi godinama i javnom riječju. Proteklih nekoliko mjeseci se time bavi i po, moglo bi se reći, službenoj dužnosti – kao predsjednica hrvatskog PEN-a. Ulogu te organizacije u današnjoj Hrvatskoj Čačinović vidi u brizi za javnu riječ, što je uostalom i izričiti mandat PEN-a. Do sada je ispred PEN-a organizirala dvije tribine. Na prvoj se pričalo o stanju i važnosti kulturnih časopisa, dok se druga bavila tekstovima koji se u današnjoj medijskoj raspodjeli interesa više nemaju gdje objaviti: «To se na kraju pretvorilo u pregled tekstova koje nitko nije htio objaviti. Nije tu bila riječ o klasičnoj cenzuri, nego o tekstovima za koje možeš dobiti i nagradu, ali više nema medija koji bi ih objavio, zbog njihove specifičnosti.» Takvo stanje ponajviše je uzrokovano pojavom tržišta kao skoro pa jedinog mjerila, te se tekstovi koji ujedno nisu i roba za profit više i nemaju gdje objavljivati. Riječ je, dakle, o automatskoj cenzuri, za koju nije potrebna direktna odluka iz struktura moći, nego je već cijelo polje djelovanja postavljeno tako da se sužava prostor slobode. Čačinović podsjeća kako je kultura oduvijek bila skupa stvar, a danas ulogu mecena igraju široke narodne mase, kojima se većinom nudi zabava.

Što se konkretnih planova za blisku budućnost tiče, predsjednica PEN-a najavljuje još jedan okrugli stol, koji će se baviti istovremeno povijesnom ali i vrlo aktualnom temom, najavljuje Čačinović: «U okviru programa regionalne suradnje imat ćemo razgovor na temu Drugog svjetskog rata. Raspravljat ćemo o tome književno, ali i na druge načine. Bit će tu Slavko Goldstein, Ivan Lovrenović, Drago Jančar, David Albahari i mnogi drugi.»

«Zašto čitati filozofe», s podnaslovom «U pedeset kratkih poglavlja», na tržištu se pojavilo u izdanju Naklade Ljevak, a knjigu je uredio Kristijan Vujičić. Prijemčivo napisano štivo za široke narodne mase filozofkinje Nadežde Čačinović čini se kao savršen čitateljski izbor za plažu za sve one koji uz prženje na suncu žele i malo duhovne hrane na godišnjem odmoru. Autorica upozorava da je «čitanje filozofije poseban način čitanja», a da «filozofske knjige nisu knjige uputa i samopomoći». Onima koji traže nešto takvo uvijek preostaje «Tkanje života».

(G.D.)

Pročitajte i ...
Održana još jedna 'Razmjena knjiga'
Razmjena knjiga - odličan recept za zbrinjavanje neželjene literature
Hrvatska - Slovenija: koliko se poznajemo i što si dugujemo?
Vodič kroz svjetsku književnost za inteligentnu ženu
Svjetska književnost u ženskom ključu Nadežde Čačinović

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici