U pripremi nova reizdanja knjiga Pere Kvesića

31.08.2009. Print | Pošalji link

Kada se budu svodili računi književne 2009. godine, vjerojatno će mnogi kao kuriozitet navesti najavu Pere Kvesića o spaljivanju svih neprodanih primjeraka novog izdanja «Uvoda u Peru K.».

Kvesić je, naime, svoje najpoznatije djelo plasirao na tržište u tisuću primjeraka, što se s obzirom na današnji čitateljski ukus pokazalo previše ambicioznim, te je onda prodaju knjiga pokušao pospješiti i neuobičajeno prijetećim marketinškim potezom.

No, do lomače ispred Književnog kluba Booksa nije došlo, jer se kao kupac preostalih primjeraka, a bilo ih je nekoliko stotina, pojavio Europa Press Holding, s čijim je osnivačima Kvesić, rođen 1950. godine, svojedobno radio u omladinskim listovima poput Poleta. Ovaj antiklimaks ujedno je i, namjerno ili ne, odličan komentar na trenutno stanje hrvatske književne scene i tržišta, na kojoj se, izgleda, ništa ne može bez korporativne pomoći. S druge strane, tužno je da autor «Uvoda u Peru K.», kultne knjige zagrebačke urbane proze, iz koje su izašli Radakovićev «Sjaj epohe» i Perišićev «Naš čovjek na terenu», mora izvoditi marketinške trikove da bi bio zamijećen. Osim što je ostavio trag kao pisac, Kvesić je djelovao kao novinar i urednik u brojnim časopisima, a idejni je začetnik i popularne animirane serije «Mali leteći medvjedići».

Sve je započelo ulaskom u novinarske vode, kaže Kvesić: «Kod mene je to išlo nestandardno, jer sam  počeo vrlo rano pisati pjesmice, još u prvom razredu osnovne škole. S dvanaest godina sam radio emisiju na radiju, a sa sedamnaest sam imao vlastitu rubriku u Plavom vjesniku, koji je bio čitan i ugledan. To je doista nešto značilo, ali ne na način da sam bio celebrity i imao obožavatelje, nego da sam bio siguran sam u sebe.»

Nakon novinarskih i uredničkih mjesta u Poletu, časopisu koji je definirao kulturu mladih krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, te bio publicistička perjanica Novog vala, Kvesić je sudjelovao i u pokretanju legendarne «Erotike». Riječ je bila o časopisu koji je na prostoru bivše Jugoslavije prodavan u velikom tiražu i koji je temi seksa pristupao prosvjetiteljski. Problema s vlastima oko eksplicitnih sadržaja nije bilo, prisjeća se Kvesić: «Već su postojali listovi koji su probili led, poput legendarnog 'Adama i Eve'. Onda smo u Zagrebu krenuli s 'Erotikom', a i sve to je bilo u vremenu nakon seksualne revolucije šezdesetih. Tadašnje društvo je bilo otvoreno utjecajima izvana i bilo je jako zabavno baviti se time.»

Kada su pak u pitanju «Mali leteći medvjedići», cijelu stvar je pokrenuo Dušan Vukotić, kao uostalom i dosta toga što se hrvatske animacije tiče. Vukotić je tada vodio Zagreb film, te se Peri Kvesiću obratio s ponudom za suradnju: «Vukotić je bio izuzetan i vrlo domišljat tip. Izabrao me je jer sam znao engleski, bio sam diplomirani sociolog, pa sam mogao razmišljati izvan uobičajenih okvira, a povrh svega i književnik.» Proces rada s Vukotićem podrazumijevao je i jasnu podjelu uloga: «Bio sam kreativni faktor, a Dušan Vukotić je bio u poziciji iskustva koje je sve brusilo. Prvih šest mjeseci sam mu dolazio s idejama, koje je odbacivao, a kada sam spomenuo medvjediće, odmah je rekao da je to – to.»

«Mali leteći medvjedići» specifični su i po tome što su imali jasno izraženu ekološku poruku, što osamdesetih godina prošlog stoljeća nije bilo moderno i općeprihvaćeno kao danas. Da bi se serija realizirala na međunarodnom nivou, pozvani su i strani partneri: «Prvi plan je bio snimiti seriju petminutnih filmova, koji bi se mogli sklopiti u film od jednoga sata. Osmislio sam niz priča koje kada se poslože nude jednu novu priču. Kada su pak došli Kanađani s novcima, oni su tražili da to budu filmovi od pola sata, pa smo dva scenarija od petnaest minuta spojili u jedan.» Kanadski producenti su na kraju na «Malim letećim medvjedićima» prilično dobro zaradili, za razliku od zagrebačkih kreativaca.

Peri Kvesiću je oduvijek igrani film bio važniji od animiranog, no ni na tom polju nije imao previše sreće. Njegove priče, koje se čitaju i kao mogući predlošci za ekranizaciju, nisu još završile na filmskom platnu, iako je neko vrijeme radio i u toj branši: «Film je moja velika ljubav, pokušavao sam tu nešto postići. Godinu i pol dana sam bio profesionalni producent u Zagreb filmu, a napisao sam i pet-šest scenarija koje sam prodao, ali nikada nisu bili snimljeni. Još uvijek nisam digao ruke od toga.»

Devedesetih godina je Kvesić bio proskribiran pisac, ponajviše zbog toga što se nikada nije odrekao svojih ljevičarskih uvjerenja. Još jedan problem u to vrijeme bila je nasilna kroatizacija hrvatskog jezika, koja je dovela do toga da se urbani jezik, kakvim je Kvesić pisao, smatra neprihvatljivim. Takve stvari je hrvatsko društvo u međuvremenu ipak preboljelo, a Pero Kvesić i dalje piše. Najavljuje kako će prvo objaviti reizdanja svojih ostalih knjiga, poput romana «Što mi rade, što im radim» i zbirke pjesama «Perorez», no veće zanimanje javnosti će sigurno izazvati ukoliko tekstove sa svojih poluanonimnih blogova ukoriči u knjigu. U svakom slučaju, traži se izdavač.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Pero Kvesić traži izdavače
'Sjaj epohe' Borivoja Radakovića ne gubi sjaj niti nakon 20 godina
'Sjaj epohe' dvadeset godina kasnije
Objavljeno četvrto i definitivno izdanje 'Uvoda u Peru K.'
Pero Kvesić o 'Uvodu u Peru K.'

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici