'Đavolji rječnik' za svakodnevnu upotrebu

02.09.2009. Print | Pošalji link

«Aboridžini - malovrijedne osobe za koje se ustanovilo da preopterećuju tlo nedavno otkrivene zemlje.

Više ga ne opterećuju; sada ga gnoje.» Ili: «Afrikanac – crnčuga koje glasuje kako nama odgovara.» Takvim tonom su napisane definicije riječi i pojmova iz «Đavoljeg rječnika» američkog pisca Ambrosea Biercea. Nema te svetinje koju Bierce nije u ovoj knjizi odlučio ismijati, pa je tako crkva «mjesto u kojem župnik štuje Boga, a žene župnika», čestitka je ništa više nego «uljuđena zavist», dvaput je pak «jednom previše», a korporacije su «genijalan način zgrtanja individualnog profita bez individualne odgovornosti».

«Đavolji rječnik» je, očito, knjiga koja je stvorena za citiranje, pa iako je nastala pred kraj devetnaestog stoljeća, njezina aktualnost se do danas nije smanjila. Zato treba pozdraviti što su u 2009. godini konačno pojavio i hrvatski prijevod, i to u izdanju koprivničkog, po zanimljivim i pomalo off naslovima već prepoznatljivog, Šarenog dućana. No, pokretač cijele stvari jest urednik u Školskoj knjizi i plodni prevoditelj Ivan Ott, koji Ambrosea Biercea smatra odličnim autorom, čiji je sveukupni opus kod nas nažalost nedovoljno poznat: «On u Hrvatskoj do sada nije uopće prevođen. Njegov pripovjedni opus je davno izašao u Beogradu i njegove fantastične priče su mi tada skrenule pozornost na Biercea. 'Đavolji rječnik' je u međuvremenu postao zaštitni znak ovog pisca, no to je donekle nepravedno, jer su i neke njegove priče odlične. To se još nije prevelo na hrvatski.»

Ott je dijelove «Đavoljeg rječnika» prevodio, kako kaže, za vlastito veselje, bez ikakve konkretne namjere o objavljivanju, no onda je kratki izbor najubitačnijih Bierceovih aforizama izašao u Vijencu. Pročitano se jako svidjelo Krunoslavu Jajetiću iz Šarenog dućana, koji je predložio da se objavi cijeli originalni tekst. To nije bilo moguće, objašnjava Ott, jer «Đavolji rječnik» nema čvrstu strukturu, a s vremenom su se mijenjali Bierceovi svjetonazori, kao i forme, pa je na početku je bilo puno poezije, a kasnije je bio ciničniji, s obzirom da je autor i njegovao takvu sliku o sebi.

Ono što danas smatramo «Đavoljim rječnikom» zapravo je, dakle, nastajalo u periodu od 1876. do 1897. godine, i to kao redovita kolumna u časopisu «Wasp» iz San Francisca, koji je Ambrose Bierce uređivao. Sam je autor pak rođen 1842. godine, i vodio je i za tadašnje prilike vrlo buran život, koji je završio najvjerojatnije 1914. godine, nakon što se tada kao već slavni i ostarjeli novinar u Meksiku pridružio revoluciji Pancha Ville. Zadnji potvrđeni glas od Biercea jest pismo datirano 26. prosinca 1913., a njegov nestanak nikada nije razjašnjen, iako se nagađalo da je stari cinik i mrzitelj života, te, kako kaže, «najveće nesreće koja se događa svakom čovjeku», odlučio u jednom trenutku presuditi sam sebi, jednako konzekventno kao što je sudio i svima drugima.

Kako je «Đavolji rječnik» prvotno izlazio u novinama, u korpusu tekstova koji danas stoje na raspolaganju prevoditeljima ima i mnogo toga što se tiče lokalne politike i društvenih običaja San Francisca u drugoj polovici devetnaestog stoljeća. Izbaci li se ta zapažanja koja danas više nikome nisu zanimljiva, ostaju vječni aforizmi. Prevoditi «Đavolji rječnik» nije lagan posao, jer treba odvojiti žito od kukolja, a poseban izazov, ne samo za Ivana Otta, su njegovi lirski dijelovi: «Dodatna poteškoća je vezani stih i da bi se zadržala atmosfera izvornika mora ga se provesti i u stihu i u stopama, tako kako je napisan u originalu. Najvažnije je zadržati cinični duh, taj dosta težak spleen koji Bierce njeguje.»

Jednak stil kao u pisanju Ambrose Bierce je imao i u vlastitom životu, a to je manje-više uvijek onaj pristup koji je najlakše opisati sintagmom «šakom u glavu». Za vrijeme Građanskog rata, boreći se na strani Unije, iskazao se hrabrošću na bojnom polju, pa je i teško ranjen prilikom spašavanja drugog vojnika. Ta iskustva je opisao u brojnim pričama, a bio je i jedan od pionira znanstvene fantastike. Novinarstvom se počeo baviti nakon što je napustio vojnu službu, i s vremenom je postao jedan od najutjecajnijih komentatora na američkoj Zapadnoj obali, što znači da je imao i mnogo neprijatelja, te je jednom prilikom optužen čak da je poticao na ubojstvo tadašnjeg predsjednika McKinleya, koji je kasnije i pao kao žrtva atentata. «Đavolji rječnik», po kojem je Bierce danas najpoznatiji, se kao posebno izdanje pojavio 1906. godine, tada pod naslovom «Rječnik cinika». Njegovom autoru se često prigovaralo da je bešćutan, naročito ako se u obzir uzme da su mu oba sina skončala prije njega, jedan u dvoboju a drugi vlastitom odlukom, a Bierceov odgovor je glasio da su bešćutni ljudi oni koji su «obdareni velikom snagom da podnesu zla nanesena drugima.»

Ivan Ott, koji je hrvatskom izdanju «Đavoljeg rječnika» napisao i zanimljiv pogovor, ovo djelo opisuje kao «svevremeni katalog moralnih manjkavosti ljudskih bića», no konačni sud prepušta samom Bierceu, citirajući njegove riječi: «U težnji da ostvarim svoje namjere mislim da sam, ovako ili onako, pucao po mnogim ljudima; no čitatelj će s ugodnom zamijetiti da to baš i nisu bili ljudi koji bi zavrijedili živo živjeti. Osim toga, morao sam uzeti u obzir i interes svog suradnika. U pisanju, baš kao i prepisivanju, krepko mi je pomagao moj učeni prijatelj. gospodin Satan; tom dičnom gospodinu valja pripisati većinu ovdje iznesenih nazora. Koncepcija djela je djelomice moja, no duh je potpuno njegov.»

Sotonski duh Ambrosea Biercea je nastavio vršiti utjecaj i nakon misterioznog nestanka, te se njegove priče smatraju inspiracijom za kultnu seriju «Zona sumraka». Iako nitko ne tvrdi da je Bierce bio veliki pisac, njegov stil i igranje riječima se i danas smatraju vrhunskim, a očuvanju legende definitivno pomaže i njegova duhovita mizantropija. Naravno, kao što se može i očekivati od takvog kroničnog nezadovoljnika, on u satirički potencijal «Đavoljeg rječnika» nije baš vjerovao, a i o satiri nije imao najbolje mišljenje, opisujući je kao «zastarjelu vrstu književnog sastavka u kojoj su poroci i gluposti autorovih neprijatelja izvrgnuti manjkavoj blagosti.» Doduše, Biercea se doista moglo optužiti za sve i svašta, ali za blagost nikako.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
'Đavolji rječnik' za svakoga
'Ljubav na lomači' - vještičji roman
'Ljubav na lomači' - prvijenac Darija Šareca

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici