Hrvoje Šalković ne voli zagrebačku malograđanštinu

07.08.2007. Print | Pošalji link

Svaki mladi pisac zna kako je često najteže objaviti svoj prvi rukopis, bila to zbirka priča ili pjesama, ili možda već i roman.

Probiti se do izdavača, te uopće ih nagovoriti da bace pogled na rukopis osobe za koju nitko nije čuo nisu stvari koje se mogu jednostavno ostvariti. To je, naravno, tek prvi korak u dugom izdavačkom procesu, a sve pod uvjetom da se talent i kvaliteta prepoznaju i ocijene tržišno isplativim. Svega toga, a i mnogo čega drugog, bio je pošteđen pisac Hrvoje Šalković, čiji je prvijenac «Pravi se da ovo nisi vidio» osvojio VBZ-ovu nagradu 2006. godine, a s njom i pripadajućih 100 tisuća kuna, te masovnu distribuciju romana na kioscima diljem Hrvatske. Iako veliki dio književne kritike nije bio oduševljen odlukom VBZ-ova žirija, kojim predsjeda Miljenko Jergović, Šalković je lansiran u orbitu hrvatske kulturne scene kao nova spisateljska zvijezda, a taj status potvrđen je i njegovim drugim romanom «Zec na mjesecu», koji se već prodao u više od 8000 primjeraka.

Tržišni uspjeh «Zeca na mjesecu» nemala je zasluga i poprilično agresivne marketinške kampanje i PR-ofenzive, zahvaljujući kojima se Šalkovića moglo u prirodnoj veličini, ali u kartonskom izdanju, vidjeti po mnogim mjestima u Hrvatskoj, te u raznoraznim medijima, između ostalog i kao novog seks-simbola. S druge strane, sve to je doprinjelo i negativnim komentarima na njegov račun, koji se mogu sažeti u prigovor kako Šalković uspješno prodaje sebe, jer nema što vrijedno ponuditi kada je književnost u pitanju. Kada su u pitanju kritike na marketinšku kampanju povodom «Zeca na mjesecu», sam Hrvoje Šalković priznaje kako je riječ o nečemu što je novum u Hrvatskoj, ali naglašava kako su takve stvari normalne u Americi i Europi. Također objašnjava da je njegova povelika medijska eksponacija jednim dijelom i rezultat slučajnosti. Što se tiče negativnih reakcija književne kritike na njegovo pisanje, Šalković smatra kako kod nas još uvijek ne postoji diferencijacija različitih književnih žanrova, te njihovo prosuđivanje po odgovarajućim kriterijima. Kako to već uobičajeno biva, glavni krivac za takvo stanje proglašen je nitko drugi do Miroslav Krleža, jer se od svih pisaca očekuje da imaju jednake književne aspiracije, ako već ne i kvalitetu.

Poveznica prvog i drugog Šalkovićevog romana, od kojih on sam preferira potonji, jest Zagreb, ali i bijeg od Zagreba. Ovaj mladi pisac, već je poznat po svojoj strasti za putovanjima, ali je njegov rodni grad mjesto kojem se uvijek vraća. U «Zecu na mjesecu» puno se više pozabavio životom u Zagrebu, njegovom slavnom ili ozloglašenom špicom, a prema svemu tome se postavio prilično kritički: "Zagreb je za mene previše spor, ponekad dosadan i smeta mi tipična zagrebačka malograđanština." Između dva Šalkovićeva romana prošlo je tek godinu dana, što ga po tempu objavljivanja svrstava uz bok kolegi, koji ga je prvi i afirmirao, Miljenku Jergoviću. U svjetlu toga Hrvoje Šalković najavljuje ubrzo i svoj sljedeći roman, koji bi mogao izaći do Božića, ukoliko se sve "posloži kako treba". Iako nije želio otkriti o kakvim idejama je riječ, objašnjava kako mu je moguće pisati zbog njegova odlično posloženoga života, a književnost, iako je ozbiljno shvaća, u osnovi mu predstavlja neku vrstu vrlo uspješnog i isplativog hobija, jer mu primarni prihodi za život dolaze od njegove privatne tvrtke.

Kada se na kraju sve spomenuto zbroji, a to je marketing, medijska snalažljivost i opušten pristup pisanju, nije ni čudo što se Hrvoje Šalković ne uklapa u stereotip pisca-umjetnika koji je, za sada, jedini prihvaćen na hrvatskoj kulturnoj sceni. Činjenica je da sve ono što se moglo vidjeti u promociji «Zeca na mjesecu» u, na primjer, Velikoj Britaniji ne predstavlja ništa neuobičajeno, a pomalo histerična reakcija na takav marketing previđa realno stanje stvari na tržištu knjiga, koje je, prije svega, tržište, koliko god se to nekome možda ne sviđalo. U cijeloj priči najzadovoljniji su, izgleda, čitatelji, kojima je za ovo ljeto trebalo lakočitljivo štivo za plažu, a «Zec na mjesecu» se pokazao kao savršen roman za tako nešto, ni u jednom trenutku se ne predstavljajući ikako drukčije.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Oko cucka pa na mala vrata - Hrvoje Šalković
Književnost - godišnji pregled 2007.
Prodane dušice Denisa Giljevića
Tomislav Čadež
Tomislav Čadež - liječeni katolik

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici