O Zagrebu usput i s razlogom

13.08.2007. Print | Pošalji link

Prije nekoliko godina Institut za suvremenu umjetnost objavio je «Kroniku zagrebačke arhitekture» Ive Maroevića, knjigu kritičkih prikaza i komentara aktualnosti u arhitekturi pisanih osamdesetih godina.

Ubrzo nakon toga objavljena je i njegova vrlo hvaljena «Antologija zagrebačke arhitekture», reprezentativni autorski izbor ukupno pedeset objekata koje je Maroević interpretirao na podjednako kritičan i pažljiv, trezven ali poetičan način. Paralelno s ovim, Ivo Maroević je radio i na trećoj knjizi u ovom nizu, čije izdavanje nije dočekao, ali ju je dovršio, sam koncipirao i zajedno s predgovorom predao izdavaču još prije dvije godine.

Knjiga pod naslovom «O Zagrebu usput i s razlogom» okuplja, dakle ovog puta ono najzanimljivije što je Ivo Maroević o zagrebačkoj arhitekturi, urbanizmu i arhitektonskoj baštini pisao od početka sedamdesetih godina. Treba napomenuti kako je ranija «Kronika zagrebačke arhitekture», osim što je ograničena na jedno desetljeće, u cijelosti sastavljena od tekstova pisanih za slovenski časopis «Sinteza», ali i kako je obje knjige objavio Institut za povijest umjetnosti.

Urednica Sandra Križić Roban naglašava kako je Maroević sam odabrao tekstove i ponudio jednostavnu strukturu četiri tematska poglavlja, od «urbanističkih tema», preko «arhitekture» i «odnosa prema baštini» do posljednjeg koji je nazvao «Pabirci». Knjiga je, kaže, nastala iz potrebe da se zaokruži ideja jedne «šetnje koju je Maroević započeo dolaskom na studij u Zagreb i razvijao do kraja života».

Budući da se ovim temama bavio radeći u Restauratorskom zavodu Hrvatske, a potom i kao predavač muzeologije i zaštite spomenika na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, arhitektura se uvijek nalazila u njegovom stručnom i znanstvenom vidokrugu, i 'usputno' i 's razlogom'. Usporedba s drugima koji su ukoričili svoje odabrane tekstove o Zagrebu logično se nameće, posebno s Radovanom Ivančevićem i dva sveska njegovog «Za Zagreb – suprotiva mnogim». Polazišta, reći će Sandra Križić Roban, su naravno različita, kao i interesi i interpretacije.

«Kod Radovana Ivančevića bila je zanimljiva širina njegove geste, u mišljenju i u pisanju, asocijativni nizovi vrlo poticajni za bilo koga tko se kasnije nastavlja baviti istim temama. S druge strane, Maroević je daleko koncizniji, on se kreće sporije, više je u građi i u arhivima, te istražuje i one segmente za koje se možda čini kako ih Ivančević mimoilazi jer mu nisu od ključnog značenja».

Ovo posljednje samo je paušalna procjena, upozorava Sandra Križić Roban, i kao takva se treba shvatiti, ali važno je znati kako je Maroević kontinuirano bilježio i stvarao jedan opsežan i detaljan arhiv grada, mukotrpnim sporim ritmom koji je uspio ostati zabilježen i u ovoj knjizi. Tekstovi su posloženi tematski, a imaju raspon od krajnje osobnih bilješki o Zagrebu, kratkih crtica, reakcija, polemika, do stručnih studija i znanstvenih eseja. «Usput» i «s razlogom» u naslovu može zvučati pomalo sjetno, no odnosi se upravo na raspon tema među kojima za Maroevića nema podjele na velike i male ili važne i manje važne. «Ako upoznate Maroevića i uđete barem djelomično u njegov mentalni sklop vidjet ćete da je kod njega sve 's razlogom'. 'Usput' može biti bilježenje neke lijepe kovane rešetke sačuvane na kući u donjogradskom bloku, a razlog je kritika GUP-a ili njegovog nepostojanja, i odnosa prema baštini. Sve, dakle, ima svoj razlog i obilježeno je usputnim detaljima koje taj razlog pojašnjavaju i čine ga uvjerljivijim».

Rad u restauratorskom zavodu i na Filozofskom fakultetu sigurno su dijelom odredili širinu Maroevićevih polazišta i interesa u interpretiranju arhitekture. Dakako, to se ne odnosi samo na tekstove u kojima se izravno bavi baštinom, nego i one u kojima kritički valorizira i aktualna ostvarenja.

Zgodna je i činjenica kako se ostvarenjima mnogih od arhitekata o kojima je intenzivno pisao u vrijeme njihovog nastanka, Maroević dvadesetak ili tridesetak godina kasnije vraćao u kontekstu zaštite kulturne baštine. Pojedinačna ostvarenja uvijek je promatrao u širem kontekstu, pa tako i dok piše o djelima Tomislava Odaka, Branka Silađina, Branka Kincla i drugih, ima ih potrebu promatrati zajedno s Kovačićem, Erlichom i drugima. U tome je, kao i u upozoravanju na sve propuste, smatra Sandra Križić Roban, vrijednost njegovog čitanja. «Kad bi se barem dio njegovih načela usvojilo, i kada bi dio odgovornih ljudi prepoznao i krenuo razmišljati o gradu na način na koji je on razmišljao, onda bi sigurno čitav taj kontekst rezultirao boljim postignućima nego što ih imamo danas.»

Mnogo toga u Maroevićevim interpretacijama, kaže Sandra Križić Roban, proizlazi iz fenomenologije opažanja. Njegov pristup, koji nije previše teoretičarski u današnjem smislu, oblikovao se kroz detaljna proučavanja nacrta, posebno praksu sudjelovanja u radu brojnih žirija i raznih komisija. «Ljudi danas često ne pridaju važnost povijesnim slojevima, a razlike se nastoje prebrisati. Netko poput njega, koji je možda u pozitivnom smislu tradicionalist, jer to smatram njegovom odlikom, sasvim je sigurno prostoru prilazio drugačije nego niz ljudi koji teorijski imaju nešto drugo za reći.»

Knjiga «O Zagrebu usput i s razlogom» sadrži preko 350 stranica teksta koji je Ivo Maroević posvetio Zagrebu, njegovoj arhitekturi i baštini, ali i malim detaljima koji su mu privlačili pažnju tijekom četrdeset godina, i koje ne tretira kao manje, niti više važne od ostalih. Tako je vjerojatno i s ovom knjigom, koja izlazi nakon nekoliko drugih sa sličnom tematikom, i koju je u prologu predstavio riječima: «Opet je moja nova knjiga o zagrebačkoj arhitekturi pred vama».

(M.G.)

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici