Marko Pogačar u zbirci pjesama 'Predmeti' spašava srednji rod od zaborava

19.11.2009. Print | Pošalji link

Nedavno je održan drugi po redu mjesečni Književni salon SC-a, u kojem je pjesnik Marko Pogačar, idejni začetnik i voditelj ovog programa, ugostio beogradskog pisca Vladimira Arsenijevića.

Salonsku sezonu je pak otvorio Andrej Nikolaidis, a svoj trojici spomenutih poveznica je poznati urednik Kruno Lokotar, sada nastanjen u Algoritmu, koji je potpisao i Pogačarevu novu zbirku pjesama «Predmeti». U njoj ovaj mladi pjesnik opet potvrđuje svoj veliki talent. Pogačar kaže kako su prva dva gosta Književnog salona izabrana iz literarnih, a ne interesnih razloga, čemu se, kada je riječ o ovom pjesniku, još uvijek može vjerovati. Također navodi kako će sljedeći gost biti netko izvan poetsko-ideološko-nakladničke matrice u odnosu na prva dva.

S druge strane, teško je previdjeti kako je Marko Pogačar - sa svojom s pravom hvaljenom zbirkom «Poslanice običnim ljudima» objavljenom 2007. godine - počeo zauzimati istaknuto mjesto na takozvanoj književnoj sceni, te figurira i kao član redakcije Quoruma i jedan od urednika Zareza. Moglo bi se reći da Marko Pogačar iz svega radi karijeru, što on demantira: «Bilo bi preuzetno razmišljati u smjeru karijere pjesnika. Ta scena je previše mala i centralizirana, ograničena na određeni broj ljudi, a netko tko je studirao književnost i njom se bavi, i pisanjem i kao kritičar, mora završiti u tome. Ti interesi konvergiraju, a mora se i od nečega živjeti, pa zato radim sto stvari.»

Što se nove zbirke pjesama tiče, «Predmeti» već svojim naslovom sugeriraju odmak od poletnih «Poslanica običnim ljudima». Pjesnika je na bijeg od živog i organskog nagnalo sljedeće: «Predmeti imaju prednost nad ljudima, jer su tiha većina. Predmeti su izvrsno polje za upisivanje glasova i emaniranje diskursa. U kakofoniji glasova koje im pripisujemo, ili možemo pripisati, vrlo je važno tražiti mogućnost pjesničkog glasa. U ovoj knjizi sam govoreći o, uvjetno rečeno, anorganskom izbjegao kartezijanski dualizam.» Zvuči komplicirano. Marko Pogačar je nedvojbeno vrlo elokventan, obrazovan i smislen sugovornik, ali ima tendenciju da razgovor o književnosti, svojoj ili tuđoj, bez iznimke pretvori u teorijsku raspravu. On to opisuje kao svojevrsno prokletstvo: «Ja sam diskurzivno iskvaren. Potpuno. Funkcioniram na različitim levelima u književnom tekstu i svjestan sam da to može zvučati neprimjereno, ali kada govorim o književnosti ne mogu drukčije. Imam problema s mojim previše hermetičnim diskursom, ali se ne osjećam ugodno u kolokvijalnom razgovoru o književnosti.»

Ako Marko ne može jednostavno govoriti o svojim pjesmama, to uopće ne znači da su one nerazumljive. Dapače, u «Predmetima» ima mnogo bljeskova humora i stihova koji se automatski pretvaraju u slike. Primjer: «Noć pada kao pretučeni konobar na pod u baru studentskog centra». Ipak, pjesnički tour-de-force, što je izraz koji bi se Marku sigurno svidio, jest poema ili ciklus pjesama pod naslovom «Jezero», koja u ovoj zbirci zauzima centralno mjesto. «Jezero» je specifično i po tome što je cijelo pisano u srednjem rodu, koji se u hrvatskoj poeziji baš i ne susreće: «Zanimljivo je bilo dati glas srednjem rodu. Srednji rod dopušta veliki dijapazon iskaznih perspektiva, i lako se igrati.» Dati glas «Jezeru» pokazalo se kao dobra odluka, obzirom na stvari koje ono izriče i o kojima razmišlja, pa sebe opisuje kao «parlament milijardi slatkih suza», dok «o moru ne razmišlja». «Jezero» također «uredno obavlja svoju građansku dužnost», iako Hrvatski sabor opisuje kao «tupo i beskrajno dno». «Predmeti» također demonstriraju snagu i moć jezika kojom Marko Pogačar kao pjesnik raspolaže, uz napomenu da sadržaj onda donekle pada u drugi plan: «Pretjerao bih kada bih rekao da me apsolutno ne zanima što je u pjesmama, ali nisam daleko od toga. Pjesme su tekst par excellence. Znam ponekad biti proklamativan u pjesmama, no to je sekundarna razina, a revolucionarni potencijal poezije vidim baš u interpolaciji promjene u tkivo jezika, kao glavnog nositelja ideološkog aparata.»

«Predmeti» u izdanju Algoritma se mogu naći u svim boljim knjižarama, gdje bi trebao biti dostupan i novi broj Quoruma. U njemu se, između ostalog, može naći zanimljiv temat «Overdose na granici», posvećen eksperimentiranju s drogama, a predstavljen je i nedovoljno poznati američki autor Jesse Ball. Zarez se pak svaka dva tjedna može kupiti na kioscima, dok Marko Pogačar, usred svega toga, i dalje ustrajava i nije na prodaju.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Književnost 2009.
'Predmeti' - nova zbirka poezije Marka Pogačara
Word Express kreće na put
Word Express ujedinjava europske pisce u Istanbulu
'Gospodar Karlovca' - ritmizirani feljtoni Tomislava Čadeža
Tomislav Čadež - Gospodar Karlovca
Održana još jedna 'Razmjena knjiga'
Razmjena knjiga - odličan recept za zbrinjavanje neželjene literature
Ima li krize među pjesnicima?
Grički dijalog: Sve je u krizi, ali ne i poezija?

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici