Literati Jahić i Petković hrabro krenuli u međusobni boj

26.11.2009. Print | Pošalji link

Hrabrost je deficitarna pojava na hrvatskoj književnoj sceni.

Manjka je u formiranju radikalnih stavova, nedostaje u javnom iznošenju istih, a najmanje je ima kada je potrebno svoje stavove polemički braniti. U ovom mileniju se javne rasprave među književnicima mogu pobrojiti na prste jedne ruke, a u sjećanju najviše ostaje raspad FAK-a, koji je rezultirao spektakularnim nabacivanjem blata među dojučerašnjom poetsko-interesnom braćom, i to zbog izvanbračne sestre.

Druga je tema kakve su u kvalitativnom smislu te malobrojne polemike, kada se uopće dogode, no kada se dvoje – ili više- ljudi od pera upusti u javni sukob, njihovu hrabrost da se javno stane iza svoje riječi, te izađe iz maglovite zone kuloara i ogovaranja, treba pozdraviti. Isključivo zato što je to u nas previše rijetka pojava, bez koje nema vibrantne kulture. Odnedavnu takvu hrabrost pokazuju pjesnik i urednik Ervin Jahić i kritičar i književnik Nikola Petković. Konkretno, Jahić je u zadnjem broju časopisa Poezija, čiji je urednik, napisao uvodnik u kojem pljuje po Petkoviću, dok je pak Petkoviću upravo izašla knjiga kritika «Harterije», čiji je predgovor posvećen, kako autor naglašava, 'činjenici' Ervina Jahića.

«Polusvijet», «podmuklica», «ubogi kritičarčić», «mali zadrti metiljavac», «hohštapler», «nemoralan pisac» i «brbljivi pigmej» samo su neke od kvalifikacija koje je Jahić u svojoj riječi urednika uputio Petkoviću, što u tankoćutnim lirskim krugovima ipak nije svakodnevni diskurs. Barem ne u javnosti. Ervin Jahić tvrdi da je imao dobar razlog za takav napad: «Imajući u vidu sve moguće okolnosti, htio sam svojim oštrim, drastičnim tekstom upozoriti na koji način kritički akt biva potpuno stavljen u službu Petkovićevih inhibicija, animoziteta i kompleksa nadmoći. Nisam išao u filološku analizu, jer to nitko ne bi pročitao niti su to uvjeti dopuštali, no bit ću pozvan da dokažem sve to i njegovu knjigu filološki iščitam.»

Odgovor na pitanje što je na kraju dovelo do takve reakcije nudi pak Petković u predgovoru «Harterijama», prisjećajući se kako mu je Jahić slao primjerke svoje zbirke pjesama «Kristali Afganistana» iz 2007., telefonski i sms-om moljakao za recenziju, te zvao Petkovića da mu bude promotor. Sve to se promijenilo kada je Petković, koji u Novom listu piše jedinu kolumnu o poeziji u hrvatskim tiskanim medijima, objavio svoj negativno intoniran tekst o «Kristalima Afganistana». Nakon toga Jahić reagira intervjuom u kojem napada kritičara, između ostaloga mu poričući stručni legitimitet za pisanje o poeziji. Nikola Petković objašnjava da je njegov pristup prilagođen mediju dnevnih novina: «Ako ne pišete anegdotalno-filozofsku stvar, koja će povezati kategorijalni aparat struke, no učiniti tekst dostupan svim ljudima, vi nećete opstati. Da pišem za Zarez, bio bi to potpuno drukčiji diskurs. Ovo je hibridan diskurs između kolumne i kritike.»

Uostalom, čitatelji sada imaju priliku u «Harterijama» pročitati izbor najzanimljivijih Petkovićevih tekstova, te sami donijeti odluku o njegovim kritičarskim kvalitetama. Jahić pak demantira da je Petkovića ikada zvao i slao mu
sms-ove: «To je notorna laž! Ja godišnje napravim dvadeset knjiga poezije, što u biblioteci VBZ-a, što u HDP-u, opslužim barem šezdesetak ljudi. U ovom sam poslu godinama, o svakoj mojoj knjizi je pisano. Nemam autorski problem s Petkovićem, jer ja sam ovjeren autor, a on, na sreću ili nesreću, nije. On može sada reći bilo što, insistirati na toj privatističkoj varijanti kako sam ga zvao, ali to je laž.»

Petković zato ističe skandaloznost uvodnika iz Poezije, za koji smatra da Jahića diskvalificira za mjesto urednika tog časopisa, koji inače izdaje Hrvatsko društvo pisaca. Isti nakladnik pak stoji i iza Petkovićeve knjige, što HDP dovodi u jednu pomalo apsurdnu situaciju. Nadalje, Jahić i Petković su obojica članovi Upravnog odbora HDP-a, pa ne bi bilo iznenađujuće da sve ovo opterećuje odnose unutar tog književnog društva. Njihov predsjednik Velimir Visković napominje kako je povijest ove bolesti duga: «Taj sukob traje dvije-tri godine, od trenutka kada je Nikola Petković napisao oštru i prilično ironičnu kritiku o knjizi pjesama Ervina Jahića. Nakon toga su oni raznim internim kanalima, a onda i javnosti, jedan drugome upućivali invektive, što je sada kulminiralo.» 

Dakle, Jahić je, uvrijeđen zbog Petkovićeve kritike, njenog autora odlučio diskvalificirati, a HDP, odnosno Velimir Visković, kao i u slučaju polemike između Dražena Katunarića i Miljenka Jergovića, pere ruke od svega što se događa u njegovom dvorištu. Visković dobrohotno napominje kako ne želi arbitrirati i kako su mu obojica prijatelji. Velimirovi prijatelji imaju zato dijametralno suprotna mišljenja, pa tako Jahić nikada ne bi objavio Petkovićevu knjigu u HDP-u, da se njega pitalo: «Tu knjigu ne bih objavio, jer je ona mala pseudokritička bajalica, vrlo često o osobnostima ljudi, s pozicije ključnog autoriteta koji presuđuje tko zna, a tko ne zna stihovati. Ako zavirite u knjigu, čak i za ono za što se konsenzualno može reći da je dobro, vidjet ćete da on dijeli čvoke važnim pjesnicima, iz svojih osobnih razloga.»

Ono što pak Nikoli Petkoviću nije jasno jesu dvije-tri tvrdnje koje Jahić, među uvredama, iznosi u svojem uvodniku časopisa Poezija, a jedna se tiče pjesnikinje Anke Žagar o kojoj je pisano, smatra Jahić, sa «šufterskom ironijom». Petković tvrdi da Jahić ne zna čitati s razumijevanjem: «Mene su zvali ljudi, čak Jahićevi autori u VBZ-u, te pitali zar moj tekst o Anki Žagar nije bio pozitivan, panegirik? To zapravo i jest tako, ja sam njenu knjigu opisao superlativima. Možda treba još jednom pažljivije pročitati moj tekst, ili malo više teorije, ne znam što da mu kažem. Apsolutno nisam shvatio tu optužbu, a ima i drugih tekstova u kojima sam ironičan, pa je to možda mogao citirati, a ne kritiku koja je pozitivna!»

Velimir Visković istovremeno i podržava i ne podržava obojicu članova Upravnog odbora HDP-a, kojem je na čelu, ističući kako je Jahićev uvodnik pretjeran za njegov ukus: «Ako netko pribjegne uličarskom žargonu, tvrdi da je hulja, to govori o žestini i afektivnoj agresivnosti onoga koji te kvalifikacije upućuje. Rekao sam Jahiću  - ako želiš biti pobjednik u polemici, moraš izvesti argumentaciju. Time što si nekome rekao da je hulja nisi ništa dokazao.»

Iz perspektive Nikole Petkovića cijela stvar još uvijek može završiti civilizirano: «Do polemike uopće nije došlo. Ja nisam direktno odgovorio na Jahićeve napade, a nije ni on direktno odgovorio na moj. Nema smisla polemizirati s tekstom takve razine, koji je ispod svake razine civiliziranosti i na to se ne odgovara. Je li ovo svađa? Pa vjerojatno izgleda tako. No, kako smo obojica u Upravnom odboru HDP-a, da me netko pita, predložio bih da se ne moramo voljeti niti slagati, ali moramo funkcionirati civilizirano. Zbog HDP-a, a ne zbog nas.»

S obzirom na situaciju koju je opisao u predgovoru «Harterija», pa i uvodnika iz časopisa Poezija, teško je vjerovati da će do pomirenja doći. Kada su se već tako hrabro jedan kritičar i jedan pjesnik upustili u javni sukob - s time da je kritičar napadao pjesnikovo djelo i djelovanje, dok je pjesnik napao kritičarovo djelo i osobu - red bi bio da se ide do kraja. Tri su jednostavne mogućnosti: ili je jedan u pravu, a drugi u krivu, ili su obojica u pravu ili su obojica u krivu. Jedini doista zastrašujući ishod u ovom najnovijem sukobu na poetskoj ljevici bio bi da su obojica u pravu. U svakom slučaju, da završimo s citatom pjesnika s više moći nego što Petković i Jahić mogu sanjati: Ćeraćemo se još!

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Polemika na literarnoj sceni
91. Decibel - knjiga o riječkom rocku
Riječka rock povijest u jednoj knjizi
Ima li krize među pjesnicima?
Grički dijalog: Sve je u krizi, ali ne i poezija?
Izvještaji iz tamnog vilajeta
Drukčija Bosna u 'tamnom vilajetu' Dževada Karahasana
Magris na putu prema Nobelu
'Incest' pod okriljem Vjesnikove književne nagrade?

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici