Queer Zagreb objavljuje četiri knjige Hervéa Guiberta

01.12.2009. Print | Pošalji link

Hervé Guibert kod nas nije nepoznat pisac, ali također nije ni dovoljno poznat, ako se u obzir uzme njegov književni opus.

Ništa manje nisu važne zanimljive, ali i dramatične okolnosti njegova života, odnosno smrti, jer sve to itekako ima veze s onime o čemu je Guibert pisao. A pisao je, manje-više, o sebi - na razne načine - te o svojoj nadolazećoj smrti od AIDS-a. Guibert je rođen 1955., a preminuo je, kako se to u osmrtnicama kaže, nakon duge i teške bolesti 27. prosinca 1991.

U Hrvatskoj su od sredine devedesetih do danas prevedena tri njegova romana, od kojih treba izdvojiti “Prijatelju koji mi nije spasio život”, u kojem Guibert opisuje svoje prijateljstvo s poznatim francuskim teoretičarom Michelom Foucaultom. No, sada slijede još četiri prijevoda Guiberovih proznih tekstova, i to u izdanju Queer Zagreba, od kojih je prvi “Citomegalovirus”. Podnaslov ove knjige - “Bolnički dnevnik” - otkriva mnogo, jer su Guibertovi zapisi nastajali za vrijeme njegove posljednje borbe s AIDS-om.

Branislav Oblučar, pjesnik i književni kritičar, koji je o Guibertu već pisao, “Citomegalovirus” svrstava u kategoriju autofikcije: “Riječ je kratkom, fragmentarnom tekstu, u kojem se govori o iskustvu propadanja tijela u bolničkom kontekstu. Jedan francuski kritičar je to odlično nazvao 'tanatografijom', dakle pisanjem posve nadomak smrti, što se vidi i u samom tekstu, jer su rečenice većinom telegrafske, potpuno ogoljene.”

“Prijatelju koji mi nije spasio život” u Francuskoj se pojavio 1990. te izazvao velik interes javnosti, pa čak i skandal, jer je u tom romanu Guibert otkrio kako je slavni Foucault umro od AIDS-a, a ne od raka, kako je glasila službena verzija. Otvorenost ovog pisca o vlastitom HIV-pozitivnom statusu je također doprinijela njegovom lansiranju u medijsku zvijezdu: “Taj roman je praćen i Guibertovim nastupima na francuskoj nacionalnoj televiziji, u kojima govori i o bolesti. U tom trenutku je AIDS i dalje nov i opasan, a Guibert hrabro istupa te otvoreno o svemu govori, što ga čini i osobom s kojom se mnogi identificiraju.”

Ipak, to nije bilo dovoljno da se Guibert ne suoči s optužbama kako koristi druge za vlastitu promociju, iako je on sam u tom trenutku polako, ali nezaustavljivo mirovao. Vjerojatno ga je upravo to i potaknulo da o svemu javno progovori, a Oblučar napominje i da je prije romana “Prijatelju koji mi nije spasio život” Guibert imao uspješnu umjetničku karijeru: “Činjenica da je umro od AIDS-a, a i o njemu pisao, učinila ga je slavnim, ali nije Guibert bio nepoznat autor. Prvu knjigu objavio je krajem sedamdesetih, napisao je s Patriceom Chéreauom scenarij za film, za koji su nagrađeni Césarom. Guibert je također pisao za Le Monde, bavio se i fotografijom, a i njegov je 'Roman o slijepcima' bio zapažen.”

U posljednjoj godini života Guibert je objavio čak pet knjiga, među kojima je i “Citomegalovirus”, pri čemu su se neke temeljile i na njegovim ekstenzivnim dnevničkim bilješkama. Kako bi AIDS-u dao ljudsko lice, Hervé Guibert je pristao i na snimanje dokumentarnog filma o svojim posljednjim danima: “Sve je to pokrenuto na inicijativu jednog televizijskog producenta. Guibert posvuda nosi malu kameru, snimajući svoju bolničku svakodnevicu, a ide i tako daleko da snima operacije koje se na njemu vrše. Film je nakon njegove smrti prikazan na francuskoj nacionalnoj televiziji, kao još jedan dokaz velike Guibertove popularnosti i utjecaja.”

Dosad su na hrvatski prevedeni još i Guibertovi romani “Lud za Vincentom” i “Čovjek s crvenim šeširom”, a, zahvaljujući Queer Zagrebu, uvid će u stvaralaštvo ovog važnog francuskog autora biti još veći. Branislav Oblučar svakako pozdravlja taj izdavački pothvat, navodeći kako ima više razloga za to - između ostalog, i zbog Guiberovog izlaganja samog sebe kroz literaturu, što je paradigma proze dvadesetog stoljeća. Također, važan je i zbog onoga o čemu piše, jer se kroz ovog autora može iščitati i povijest AIDS-a.

“Citomegalovirus” predstavlja Guibertova intimna opažanja tijekom tri tjedna boravka u bolnici. Bolničkim dnevnikom on se suočava sa svojim strahovima o AIDS-u, zbog kojeg mu prijeti sljepilo. U povodu obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a, promocija hrvatskog prijevoda tog romana bit će održana 2. prosinca u kinu Europa s početkom u 21 sat, a nakon predstavljanja bit će prikazan film “Prije nego zaboravim“ značajnog francuskog redatelja i glumca Jacquesa Nolota. Na predstavljanju knjige govorit će Gordan Bosanac jedan od urednika, Yuri Afanasiev, Stalni predstavnik UNDP-a u Republici Hrvatskoj, Stéphane Ré, direktor Francuskog instituta, te prevoditelj Zlatko Wurzberg.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Hervé Guibert u hrvatskom prijevodu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici