Energetski bljesak – putovanje kroz rave glazbu i dance kulturu

14.12.2009. Print | Pošalji link

Vrlo mali, ili gotovo nikakav broj ozbiljnije literature koja se bavi elektronskom glazbom, nedavno je uvećan objavljivanjem “Energetskog bljeska”, iscrpne kronike razvoja klupskih, ali i onih manje klupskih zvukova.

Autor Simon Reynolds, britanski glazbeni kritičar i publicist, izvorni je tekst pod naslovom “Energy Flash” objavio još 1998. godine, no kako se područje izuzetno brzo mijenja, original je prošle godine dopisao s nekoliko novih, ažuriranih poglavlja. U izdanju naklade Ljevak pred hrvatskim je čitateljima upravo to izdanje, a njegova opširnost – 24 poglavlja na petstotinjak stranica – mogla bi trajno dokinuti nedoumice oko često krivo definiranih glazbenih pojava.

Iako mu je glazbena pozadina u rocku, post-punku i hip-hopu, Simon Reynolds devedesetih je iz prve ruke pratio razvitak elektronske scene. Bilježeći prve pojave plesne glazbe, fascinaciju američkog geta europskim electro-popom i Kraftwerkom, zatim pojavu Detroita i techna, pa sve do nastanka housea i acida u crnačkim gay klubovima, autor “Energetskog bljeska” najviše prostora odvaja za procvat, ali i propast velikih rave-okupljanja 90-tih.

Tu se na njegovoj karti našla i Hrvatska, kao čvrsta tvrđava za psihodelične trance podžanrove, Engleska iz koje se uvozio jungle, Njemačka koja je patentirala masovne zabave poput Maydaya i Love Paradea, kao i brojne druge zemlje koje su tada pratile rast scene. Često spominjani lokalni primjer, koji je dosegnuo važnost upravo takvih inozemnih uzora, bio je i ovdašnji “Future Shock”, veliki rave koji je okupljao tisuće ljudi i koji je ovdje bio sinonim promjena u glazbi. Sergej Lugović, danas glazbeni promotor i vlasnik kluba “Sirup”, tada je hrvatsku scenu također iskusio iz prve ruke, i kao gost i kao DJ na samim partyjima. “Prateći knjigu po poglavljima, vidi se povijest elektronske glazbe i naravno, konzumacija iste u različitim prostorima. Ako govorimo o samom ‘Future Shocku’, on je napravio prvi raskorak u kontekstu klupske glazbe.”   

Klupska glazba, što je dugo vremena bio i sinonim za elektronsku glazbu, upravo je tim promjenama modela stvaranja doživjela svoje globalno, ali i lokalno oslobođenje. Za razliku od osamdesetih, i upravo zbog razvitka tehnologije, kao i radikalnim raskorakom od zastarjelog modela klasične pop pjesme, došlo je do velike kreativne slobode među glazbenicima. Tog Simonu Reynoldsu najdražeg vremena, prisjeća se Dinko Bažadona, glavni organizator “Future Shocka”, ali i DJ koji je donio prve techno ploče u bivšu Jugoslaviju. “Svatko je mogao napravit neku stvar - kod sebe doma, u spavaćoj sobi. Na toj sceni se nije gledalo tko je otkuda.”   

Iako je najveći broj izdanja bio anglosaksonski, rave i techno značili su pojavu globalne glazbe u najpozitivnijem smislu te riječi. Autori iz svih zemalja sudjelovali su ravnopravno, a čak su i hrvatski glazbenici bez problema objavljivali za inozemne izdavače, kakav je primjerice bio Bonzai Records. “Techno scena se proširila”, dodaje Bažadona, “u samim počecima rave kulture bilo je sadržano da su svi jednaki, da nema zvijezda, da se svatko može popeti na scenu, plesati ili biti DJ. Bila je to demokratizacija scene i glazbene industrije koja je tada u početku bila šokirana, jer nije znala što se događa. Naravno, brzo se snašla, prvobitna je ideja degenerirala, a danas su DJ-i veće zvijezde od rock bandova”.

I dok se glazbena industrija pokušava snaći, a povijest svjedoči kako se ipak i snašla, društvena okolina je tada bila zatečena gomilom mladih ljudi koji plešu do jutra, među kojima se propagira ljubav, sloga, zajedništvo i kojima je korporativni model prodaje glazbe bio neprihvatljiv. Dinko Bažadona tvrdi kako je malo reći za javnost da je rejverima bila nenaklonjena - “klima je bila izrazito neprijateljska i to na svim nivoima i strukturama društva”. “Bilo je problema od same ideje, i kad bi se krenuli prijavljivati partiji svugdje su bili nesporazumi. Nije bilo podrške, ni na nivou grada”. 

Naravno, identična klima događala se i diljem Europe, Hrvatska nije bila izuzetak. “Energetski bljesak” bilježi zakonske zabrane rave partija u Engleskoj, pa čak i javne proteste, među kojima je poziv na liberalizaciju bio središnje mjesto same glazbe i pripadajućeg životnog stila. Reynolds, govoreći o tom fenomenu, uspoređuje čak i same žanrove glazbe s rastućim pojavama slobodnog korištenja narkotika. E ili Ekstasy, bio je droga izbora na svim partijima, dok su gabba i hardcore glazbenici, stvarajući sve bržu i nasilniju glazbu, prema autoru, samo reflektirali euforiju kao nusprodukt ravea. Sergej Lugović misli da u drogama ne leži objašnjenje procvata hardcore techna, odnosno sve bržih i bržih ritmova. “Suludo je to direktno povezivati, brzinu glazbe s brzinom droge, ne bih se s tim složio. Povezao bih to s valovima kako ljudi nadolaze. Kad se pojavi jedna nova glazba ili novi ‘sound’, njega će napredniji ili intelektualniji slušatelji doživjeti, njima za tu percepciju ne treba droga, nikakva supstanca, zato jer njih interesira istraživanje glazbe”.   

Još jedan od spornih pojmova u Reynoldsovoj knjizi, na koju sam autor i odgovara u Q&A dodatku, jest i njegov kritičan odnos prema sve većem broju podžanrova. Govori se o žanromaniji, odnosno žanrofobiji, a jedan od dijelova jest i dodavanje termina “inteligentno” uz određene stilove. Tako je nastao IDM ili ‘intelligent dance music’, koji u samoj srži termina pogrešno insinuira da je klasična plesna glazba zapravo neinteligentna, dok su razlomljeni i neplesni ritmovi kakve je devedesetih proslavio Warp Records – pametni. Bažadona se slaže s Reynoldsom: “To je i meni bilo tada smiješno. Mislim da to nije poteklo od onih koji su radili i stvarali glazbu, nego je tu zbog lakšeg snalaženja. Kad bi netko rekao ‘intelligent’ ili ‘glitch’ ili ‘clicks & cuts’, bilo bi jasno da nije komercijalno i da sigurno nije klupska glazba”. Sergej Lugović još je radikalnije kritičan prema samoproglašenoj, inteligentnoj uzvišenosti IDM-a naspram klupske glazbe. “Imam svoj termin”, kaže Sergej, “IDM zovem ‘bacanje pikule u WC školjku’. To je smišljeno za one jadničke koji rade u velikim dućanima, da bi im glazbu bilo lakše prodati. ‘Intelligent dance music’ ne znači ništa specijalno, nego da si doma, zamišljen i slušaš tu glazbu. Ona nije plesna”.

Simon Reynolds ovakvo bi mišljenje također potpisao, a blizak je u procjeni pada rave scene i s Bažadonom. Naime, kao i u svijetu, i u Hrvatskoj party nije dugo trajao. Dosegnut je plafon, a novčani interesi uništili su underground i pomalo proleterske ideje same kulture. “U jednom trenutku”, prisjeća se Bažadona, “bilo je previše svega. Pojavili su se promotori koji su tu bili većinom zbog novca, gledalo se samo kako da se zaradi. Sve je izgledalo kao brza, munjevita zarada za malo posla”. Isto je bilo na umu i korporacijama, koje su većinu trendova i glazbenih varijacija uveli u srednju struju.

Kao i svaki put s inovacijama, i one glazbene vraćaju se nazad u geto, a “Energetski bljesak” bilježi gdje idu dalje. U novodopisanim poglavljima govori se o budućnosti i tehnološkim promjenama, retro-elektro trendovima koje je pokrenuo Gigolo Records, pojavi potpuno nedefiniranih žanrova i uvlačenja DJ kulture i remiksologije u opću kulturu. “Kriza i konsolidacija” znakovito je ime posljednjeg poglavlja, no sa autorom se nije potrebno u svemu slagati, jer je sama knjiga kronološki i faktografski toliko detaljna, da joj se može vraćati i kao enciklopediji. Elektronska glazba, baš je i zbog ovakvih knjiga, kako kaže Brian Eno, nešto što je ništa - ako nije dio jake subkulturne matrice.

AUDIO VERZIJA

(Ž.L.)

Pročitajte i ...
Objavljen prvi hrvatski prijevod 'Popizma' Andyja Warhola
Naklada Ljevak objavila 'Popizam'
Božićni pulover - Glenn Beck
Objavljena knjiga Simona Reynoldsa 'Energetski bljesak'
'Mnogopoštovanoj gospodi mravima' - posljednji intervju Miroslava Krleže
Naklada Ljevak objavila posljednji intervju Miroslava Krleže
Nadežda Čačinović - 'Zašto čitati filozofe'
Ivan Lovrenović, suvremeni kroničar Bosne, predstavio dvije knjige
Ivan Lovrenović objavio dvije knjige - 'Sedam dana po Bosni' i 'Katakombe u Varcaru'
Hiperproduktivna Irena Vrkljan predstavila svoje dvije knjige

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici