Kazalište kao kuća afektivnog neposluha

05.01.2010. Print | Pošalji link

Kritičarima se, što god kritizirali, često spočitava da nisu objektivni.

Pritom se, međutim, zaboravlja da kritika podrazumijeva perspektivu koja je nužno osobna te, kao takva – subjektivna. Ipak, kako bi razoružali svoje oponente, kritičari se i dalje najradije pozivaju na racionalne argumente, dok se iznošenje osobnih emocija smatra protivnim načelu profesionalne distance.

Jedna od rijetkih domaćih autorica koja ne pristaje na takav pristup je kazališna kritičarka i teatrologinja Nataša Govedić. Njena najnovija knjiga, "Emocionalna predanost i politika afekata" ne samo da emotivnost ne negira, nego je, dapače, stavlja u središte pozornosti. Sâma autorica pritom otvoreno priznaje kako je odabir takvog žarišta bio svjesno hvatanje ukoštac s potencijalno nemogućom misijom. Naime, primarni poticaj za pisanje bila joj je "svijest da znamo pisati o idejama, a ne znamo pisati o emocijama". Pritom se upravo kao teatrologinja osjetila kvalificiranom pisati o toj temi, "jer se emocije u pravilu definiraju kao vrijednosti, vjerovanja i narativni obrasci".

Teoretičarka književnosti Lada Čale Feldman u knjizi Nataše Govedić vidi, među ostalim, čin pobune protiv posvemašnje ravnodušnosti, što je možda i najraširenija emocija u hrvatskom društvu. Ta je ravnodušnost "najjači adut kulture straha, oblik emocionalne uskrate, ali i građanske i političke neodgovornosti, koja kazalište truje, bez obzira dolazi li iz redova financijera, institucija, sâmih izvođača ili medija koji ih prate".

Doduše, nije da živimo u društvu u kojem ne postoji prostor za emocije. No, prema Ladi Čale Feldman, riječ je o prostoru "u kojem se emocijama obilato manipulira, a istovremeno se izravni priklon osobnoj emocionalnoj seizmografiji ili izravni spomen afektivnosti, zapravo, izbjegava".

Autoričina nekadašnja profesorica, a potom i urednica, Andrea Zlatar, osobito bitnom smatra činjenicu da Nataša Govedić dekonstruira emocije. Naime, "niz emocija, koje su danas ključne u našem svijetu, su povijesno ili kulturalno proizvedene, posebno kad je riječ o emocijama koje nas ograničavaju, kao što su emocije straha, srama, stida i krivnje".

Mnogi kritičari knjige pišu tako da jednostavno na jednom mjestu okupe prethodno objavljene tekstove. Nataša Govedić, međutim, i u tom pogledu ide linijom većeg otpora. Njena je najnovija knjiga, naime, podijeljena u šest tematskih cjelina: "Pokazano", "Provale", "Pretjerivanja", "Ponavljanja", "Emocionalna predanost" i "Povjerenje". To su, prema Ladi Čale Feldman, "auratično izdvojene takozvane 'obične' riječi, koje nas vode različitim kazališnim strategijama, a uz pomoć kojih predstave koje Nataša Govedić opisuje i analizira remete i propituju hod emocionalne inercije".

Andrea Zlatar smatra da je takva struktura knjige odraz autoričinog protivljenja svrstavanju u bilo kakve unaprijed definirane ladice. Govedić, naime, "nikad nije dopustila da sâma sebe osakaćuje igrajući samo jednu od uloga, i to onu koja je dozvoljena i propisana".

Dapače, čak će i sâma Nataša Govedić priznati da je privlači upravo ono što je, unutar postojećih društvenih okolnosti - "nedozvoljeno". Pritom kazalište vidi kao mjesto potencijalne pobune, ali i slobode. Prema njoj, "kazalište je kuća afektivnog neposluha, u kojoj smijemo sve ono što se ne može u sapunicama i raznim drugim javnim diskursima". U tom smislu, "jedino si u kazalištu možemo dozvoliti 'provale', koje se neće tretirati kao nešto za što nam treba terapija, niti kao nešto što jest terapija, nego je u dubokom smislu filozofija i nešto što nas formira".

"Emocionalna predanost i politika afekata", dakle, nije knjiga za one koji pristaju na ustaljene obrasce kazališne kritike. Upravo zbog toga, svima koji o kazalištu - ali i u kazalištu - ne žele samo racionalno razmišljati, nego i osjećati, ovu knjigu najtoplije preporučamo.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
'Emocionalna predanost i politika afekta' - nova knjiga Nataše Govedić
Ivan Kralj poslužio Kupusov list
Kupusov list – godišnjak s distancom i angažmanom
Doc Hihot i tajanstvene supstance - Govedić - Trlin - Matula
Doc Hihót - idealist novog doba
Idealizam (ni)je donkihotizam
Zaključak tvrđinog simpozija: situacija za kulturu je loša!
Časopisi za kulturu kao tema 'Otvorenih prostora razlike'
Cirkus između Viteza i Kralja
Publika za posebne namjene ili predstava u predstavi

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici