Objavljen prvi hrvatski prijevod 'Popizma' Andyja Warhola

06.01.2010. Print | Pošalji link

«Mnogo je lijepo, a jako mnogo je jako lijepo», jedna je od često citiranih misli Andyja Warhola, ključnog umjetnika prošlog stoljeća kojega su mnogi, zbog velikog broja ikonoklastičkih ideja znali nazivati i post-moderni renesansni čovjek.

«Mnogo je lijepo» dalo bi se primijeniti i na književna izdanja o samome Warholu, gdje se čak i na malom tržištu poput hrvatskog, u posljednjih godinu dana pojavilo čak tri naslova, i svako je drugačije.

Ipak, od knjiga koje se bave filozofijom, pa sve do onih koje akademski analiziraju djelo i ostavštinu čovjeka koji je vodio legendarni studio Factory, proslavio se platnima Campbellove juhe, snimao subverzivne filmove u jednome kadru i definirao pop art, vjerojatno će najbolji uvid u vrijeme burnih 60-tih godina dati «Popizam».

U izdanju nakladničke kuće Ljevak, «Popizam», kojega potpisuju sam Warhol i asistentica mu Pat Hackett, je premijeran za Hrvatsku, jer je u vrijeme bivše države objavljen samo u Nišu, u dvije odvojene knjige. Recenzent tog izdanja bio je Dejan Kršić, dizajner, publicist i povjesničar umjetnosti. Kršić, iako se ne pojavljuje u istoj ulozi u ovom prvom hrvatskom izdanju, i danas se voli vraćati Warholu. «Za mene je on vječno dobro», kaže Kršić, «koje je uvijek bilo i još uvijek jest aktualno. Nadam se da taj novi interes u takozvanoj hrvatskoj kulturi danas označava promjenu i nadam se da je to promjena na bolje, jer ne samo što je izdan 'Popizam', nego je nedavno izdan i «Warhol Spirit». Očito taj neki interes postoji.» 

Hrvatskoj kulturi čak i zakašnjeli prijevodi Andy Warhola nedostaju, a razlog tome je u činjenici da i sama kultura kasni. A u nekim slučajevima čak i propušta određene faze vlastitog razvoja. «Ono što je u takozvanoj hrvatskoj kulturi problem, iznijet ću jednu bombastičnu vorholijansku tezu, jest da mi u stvari nikad nismo imali pop art. Dok su u beogradskoj sredini, a dijelom i u Ljubljani, postojali neki odjeci i reference, kod nas je stvar završila sa Novim tendencijama. Cijele šezdesete godine i u to doba suvremena zbivanja praktično imaju odjek jedino u radovima dizajnera poput Mihajla Arsovskog i nešto manje, Borisa Bućana. Mislim da je tu manjak hrvatske kulture i da bi bilo jako dobro da ga ovako, očito retrospektivno, kada se ta trauma državnosti i nacionalne kulture možda proživjela, da ga sad nadoknadimo», zaključuje Kršić.

Jedan od načina da se propušteno nadoknadi je i «Popizam», koji je pisan anegdotalno i prati događaje glavnih aktera njujorške scene, kao iskreno svjedočanstvo insajdera, od onih filmskih, likovnjačkih pa do glazbenih. I to bez velikih misli. «Ova knjiga je očito rađena kao dvostruko autorstvo, više opisuje trenutak kada pop art dolazi na scenu krajem 50-tih i 60-tih. Fanovi filmova i Velvet Undergrounda i Lou Reeda cijelo vrijeme žele saznati još neki mali detalj».

Jedno od pitanja koje se postavlja pri osvrtanju na samog Warhola i «Popizam» jest i koliko su njegove teorije, a kojih je zaista mnogo, upotrebljive i danas. Je li ih pregazilo vrijeme i može li se Warhol čitati i kao komentator današnjeg vremena? «To je problem sa svim velikim teorijama», tvrdi Kršić. «Nedavno sam radio nešto oko Brechta i veliko je pitanje kako se danas može koristiti njegove teorije, jer on je u nekim sferama, kao recimo ponašanje Berlusconija, dobra referenca. Pitanje je mogu li se na nivou umjetničke proizvodnje te teorije doslovce preuzimati ili treba s njima napraviti nekakav dodatni obrat. Vjerojatno je slična stvar i s Warholom. Bilo bi glupo naprosto ponavljati njegove strategije ali su cijeli njegov rad i njegova razmišljanja neka dobra polazna osnova da sami umjetnici danas počnu sa te točke promatrati svijet umjetnosti, današnjice i politike.»  

Andy Warhol zagovarao je kolektivno autorstvo ili barem autorstvo kolektiva, želeći dokinuti stare umjetničke tradicije u kojima je autor svetinja kojoj se klanja. Tako su poznati i njegovi filmovi, koje je dobrim dijelom režirao Paul Morrissey, ali koje je potpisivao sam Warhol. Zadnjih godina pak samo Morrisseyevo ime postaje sve poznatije i dolazi do njegovog uvažavanja. Znači li to da je ideja kolektivnosti vremenom napuštena? Dejan Kršić drži da je to problem tržišta. «Pitanje je koliko je to, pod navodnicima, prirodna pojava, a koliko je naprosto jedan zahtjev umjetničkog tržišta koje onda za svaki od tih kolektivnih radova počinje izvlačiti jednog autora, diferencirati i pokušavati to pripisati jednom imenu. Nesumnjivo da je Morrissey režirao te filmove, ali ih je na izvjestan način Andy Warhol producirao i vjerojatno bez njegovog utjecaja svega toga ne bi bilo. Pitanje autorstva vrlo je problematično danas i stalno se pokušava interpretirati u tim starim terminima umjetnika kao jedinstvenog autora.»

U jednom sasvim drugom području, potaknutom slobodama koje nudi nova tehnologija, ideja kolektivnog autorstva odnosno ukidanja klasičnog, doživljava svoj procvat. Čini se da je Warhol ipak bio u pravu, jer današnje mogućnosti, posebno u glazbi, samo podcrtavaju njegov stav. «Inzistirati na tom velikom autoru, umjetniku i geniju danas naprosto nije produktivno. Trebamo naći neke druge načine i mogućnosti rada. Glazba, remiksiranje, čitav problem sempliranja, sve to na izvjestan način nalazimo kod Warhola. Neka pitanja i dileme nalazimo kod njega, pa tako i u ovoj knjizi, koju treba čitati i na taj način, a ne samo kao niz zanimljivih biografskih skica.»

«Popizam» kao knjiga, prikaz je života, glamura i uvjetno rečeno slave, za koju je i sam Warhol tvrdio kako je svatko treba imati, i imat će je, barem 15 minuta. Je li onda Warhol zapravo predvidio i današnju sliku medijskog svijeta, gdje koncept reality showa zapravo u djelo izvodi tu teoriju da svatko može biti slavan. «On ga vjerojatno na taj način nije vidio i zamišljao u budućnosti, ali je to očito jedna od konzekvenci medijske proizvodnje, nužnosti da se mediji zasićuju i da se stalno pumpaju novim imenima, novim događajima, da se zvijezde u stvari kreiraju, a ne samo da se prati ono što se događa na sceni.»

I sami mediji danas, često će kao argument u prilog svoje eksploatacije reći da je to Warholov svijet, koji je uz pomoć kamera i uvijek gladnih urednika oživio. Dejan Kršić upozorava da takav pristup i takvo čitanje Warhola nije ni pravilno, ni točno. «Ono što se često zaboravlja je da uz tu cijelu svoju površnu sliku glamura i zvijezda Warhol cijelo vrijeme ima taj ironični, distancirani i kritički odnos prema svemu tome. To je ono što danas nedostaje. Ostalo s esamo na toj slici zabave, glamura, zvijezda i red carpeta, a ovaj politički dio, odnosno kritika političke ekonomije kapitalizma, je negdje izostao i zaboravljen. Meni bi bilo jako zanimljivo pročitati neku dobru analizu slučaja Gotovčevi.»    

Je li onda Andy Warhal kriv što ga se pogrešno interpretira? «To je isto tako jedna od vječnih problema, poput, da li je Wagner kriv za holokaust, ili već nešto takvo», ističe Kršić. «Nedavno sam čitao intervju sa Goranom Trbuljakom, koji u svom radu nije direktno koristio reference ili Warholova iskustva ali ga je očito poznavao u svom dizajnerskom dijelu, i on je rekao da sada dolazi do tog obrata vorholijanske teze: da će u budućnosti svatko moći 15 minuta biti anoniman. To je ono čemu u budućnosti treba težiti, što kad pogledate situaciju s reality show programima, medijima i sa čitavim oblikom društvene kontrole, od kamera na ulici do toga da vas pomoću mobitela mogu u bilo kojem trenutku locirati, zvuči dosta zanimljivo». 

Do trenutka u kojem ćemo svi biti barem 15 minuta anonimni, preostaje jedino da se bacite na pomno čitanje «Popizma», knjige čiji autor stoji iz svega što radi i čije su glavne ideje i danas primjenjive. Warhol je sam termin «pop» često opisivao kao «nešto površno», odnosno kao «najlakše rješenje». Ovo potonje, da bi se bolje shvatio i današnji svijet Gotovčevih i te neopisive gladi za slavom i slavnima - ujedno je najbolja preporuka.

AUDIO VERZIJA

(Ž.L.)

Pročitajte i ...
Naklada Ljevak objavila 'Popizam'
GODIŠNJI PREGLED: Likovnost 2009.
Dejan Dragosavac Ruta
Priprema se knjiga o povijesti grafičkog dizajna u Hrvatskoj
Dejan Kršić radi knjigu o grafičkom dizajnu u Hrvatskoj
Ruta za Mamu u Prozorima
Rutini plakati za Mamu
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
U Austriji izložba Vojina Bakića, u Hrvatskoj apel za hitnu zaštitu njegovih djela

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici