Muško nabijanje u poeziji Ive Sanadera

14.11.2007. Print | Pošalji link

Povezanost umjetnosti i politike neizbježna je otkako oboje postoje.

Kroz povijest se zbog umjetničkog djela moglo biti zatvoreno, izgnano, spaljeno na lomači ili usmrćeno na razne druge načine, a sve zbog toga što se umjetnik usudio drznuti izreći ili prikazati nešto što vladajućoj politici nije bilo po volji. Osim takve povezanosti, postoji i ona kada se umjetnost i politika susreću u jednoj osobi, ali takvi primjeri kao da pokazuju kako je rijetka kombinacija talentiranog umjetnika i dobrog političara, s izuzetkom koji potvrđuje pravilo, odnosno Vaclavom Havelom.

Na njega jednoga zato dolaze mnogi, od Adolfa Hitlera do Gabrielea D'Annunzija, koji se nisu pozitivno iskazali u spomenutim kontekstima. Štoviše, većina njih se negativno iskazala u oba, iako bi svijet ipak bio ljepše mjesto da je Hitlerova ostavština sadržana u njegovim drvenim akvarelima, a ne u započinjanju Drugog svjetskog rata.

Na našim prostorima također nije bilo neuobičajeno miješati politiku i umjetnost, najčešće na štetu potonje. Ipak, čini se kako bi trenutni premijer Ivo Sanader mogao biti još jedan izuzetak, o čemu svjedoči njegova pjesma iz 1987. godine, objavljena u Slobodnoj Dalmaciji, na koju je hrvatsku javnost nedavno podsjetio Feral Tribune.

Kako bi rasvjetlili pjesnički um ali i kreativni doseg mladog poete Ive Sanadera, tražili smo jednog etnologa, jednog kritičara i jednog pjesnika da s nama podijele svoje impresije o vrućoj premijerovoj pjesmi. Iako su se svi složili u tome kako Sanader ne posjeduje pamtljiv poetski talent, u poemi naslovljenoj «Nenia Salonitana», ipak se daju primjetiti neke zanimljive stvari. Etnolog Sandi Blagonić primjećuje suglasje između Sanaderove poetike i politike, i to zbog “uobičajenog stereotipa Balkana, koji koincidira sa Sanaderovim europejstvom.” Činjenica da je Sanader svoj lirski pokušaj napisao u ženskom rodu za Blagonića ne predstavlja nešto problematično. Dapače, ističe da je takva dualnost u svima nama, jer «uostalom, autor «Ježeve kućice» nije jež, pa ni autor ove pjesme ne mora biti žena».

Ipak, ako se uzme u obzir Sanaderova domoljubna, ali i demokršćansko-konzervativna politička pozadina, pomalo je čudno kako on kao pjesnik, pravi muž i Hrvat, ima toliko afiniteta za transrodnost. Potonja, kako znamo, nije baš omiljena rodna varijacija u hrvatskome narodu. Blagonić se s ovom tvrdnjom slaže, navodeći primjer jednog ovdje slavnog metroseksualnog karizmatika: «Zlatko Sudac je na Malom Lošinju, u pastoralnom centru, naslikao svoj autoportret i to je jedna prelijepa žena. Nisam isprva vjerovao, te sam išao provjeriti. Zato je dobro da je izabrao posao u kojem može nositi haljine.»

Kao što pokazuje Blagonićev primjer velečasnog Sudca, koji ide još dalje od premijera Sanadera u slavljenju transrodnosti, te se u javnosti pojavljuje temeljito i pažljivo našminkan, takozvani slabiji spol za patrijahalno muževne intelektualce s desnice predstavlja značajan izvor fascinacije, odnosno inspiracije, a identificiranje s istim očito nije nikakav tabu. Naravno, to je tako samo kada je riječ o umjetnosti, dok se u društveno-političkoj stvarnosti čuju oprečni stavovi.

Kritičar i pjesnik Tomislav Čadež spomenuti uradak bez krzmanja naziva «Sanaderovom gay pjesmom», uz elaboraciju «kako je kolokvijalno tako svi zovu». Čadež podsjeća kako je Sanader iznimno obrazovan čovjek, te se širina njegova znanja može vidjeti i u ovoj pjesmi, naročito u spretnom korištenju latinskog. Također, podsjeća kako se u svojoj disertaciji Sanader bavio Jeanom Anouilhemom, jednim od najznačajnijih suvremenih dramatičara, a objavio je i knjigu o parfemima. Za pjesnika Miloša Đurđevića najzanimljiviji u cijeloj priči je tadašnji politički kontekst. Naime, «Nenia Salonitana», ili u prijevodu «Žalopojka Salone», objavljena je u okviru temata o devastaciji iskopina antičke Salone, što je tada bio veliki kulturno-politički skandal.

Dakle, Sanader je kao mladi i perspektivni intelektualac u kasnom socijalizmu osjetio potrebu reagirati na društvenu nepravdu, no Đurđević kaže kako je «njegov pristup poprilično ziheraški», s pjesmom koju malo tko može razumjeti. S umjetničke strane, Đurđević ističe kombinaciju latinskog jezika i otvorene seksualnosti: «Efekt miješanja visoke kulture i vulgarnosti u konačnici je bizaran, a danas je baš ta vulgarnost, s obzirom na Sanaderovu poziciju, najzanimljivija.»

Što se premijerove pjesničke karijere tiče, konsenzus je svih kako njegovim političkim angažmanom hrvatska poezija nije ništa izgubila. Sanader kao pjesnik ispao bi, sudeći barem po «Žalopojki Salone», jedan od mnogih stihoklepnih polovnjaka. S druge strane, kao političar, nije se ni muški, ni «balkanski, štono riječ» uhvatio u koštac s mnogim pitanjima koje njegova pjesma tako provokativno tematizira. Naime, Sanader o identitetima koji izlaze izvan konzervativne rodne matrice još uvijek se izbjegava izjasniti, odnosno, kako i sam kaže, "nema stav".

Kako nismo daleko od parlamentarnih izbora, moći ćemo uskoro saznati hoće li i politička karijera Ive Sanadera «konačno svršiti», a njegovo ime nakon određenog vremena prigodno krasiti neku novootvorenu cestu. Po mogućnosti nijednu nastalu na devastaciji antičkih iskopina.

************

Nenia Salonitana
za J.P.

Dosta mi je polovnjaka.
Hoću, konačno, muški da me se.
Balkanski, štono riječ.
I to: sada. Odmah. Nunc at numquam.
 
Dosta mi je polovnjaka.
Tko će me, ah, tko će me konačno, muški?
Drhćem uzbuđena. Zakoraknuti u povijest?
Quid multa? Muškarčinu čekam. Dokrajči!
 
Dosta mi je polovnjaka.
Numerus Negidius. Prekini, konačno,
agoniju.
Dosadni niz historijskih zelembaća.
Faex populi.
Čekaj s asfaltom. Iskorijeni najprije.
 
Dosta mi je polovnjaka.
Od Avara do danas. Iskrči sve, konačno.
O, sancta simplicitas. Muški me dohvati!
Ne dvoumi. Iščupaj. Ob maiorem cautelam.
 
Dosta mi je polovnjaka
Po peti put. Po tko zna koji put. Konačno:
Svrši!!! O fictus possessor. U spomen:
Mojim imenom cestu nazovi.
Nuper obijt.

Ivo Sanader

************

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Obavite 'Dodiplomsko obrazovanje' iz kriminala i preživljavanja
Dodiplomsko obrazovanje o kriminalu, politici i poduzetništvu u bivšem kinu Mosor
Petar Selem
I homoseksualci su bili žrtve nacizma
Otvorena izložba o nacističkom teroru nad homoseksualcima
Bakhe - Oliver Frljić
Bakhe ipak neće biti otkazane?
'Bakhe' ipak igraju, Štrljić ne želi dati ostavku
Otkazana Frljićeva predstava na Splitskom ljetu – ili možda ipak nije?
Protiv političke korektnosti

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici