Svetislav Basara na Danima srpske kulture

06.12.2007. Print | Pošalji link

U drugoj polovici devedesetih medijski konzumenti mogli su pratiti iznimno zanimljivu polemiku između Igora Mandića i Stanka Lasića.

Potonji je tvrdio kako srpska književnost više ne treba izazivati toliki interes hrvatske kulturne i akademske javnosti, te da je treba rangirati po stupnju interesa jednako kao i bugarsku, dok je Mandić zastupao stav kako je srpska književnost, htjeli mi to ili ne, neraskidivo povezana s hrvatskom. Lasić je pak predviđao kako će se s vremenom taj interes izgubiti, dok je Mandić sa skepsom odbacivao takve najave.

Desetak godina kasnije, kada se u obzir uzme cijela ta rasprava, lako je zaključiti tko je bio u pravu, što pokazuje i veliki interes zagrebačke publike za predstavljanje srbijanskog pisca Svetislava Basare u BP Clubu. Basara je Zagreb posjetio prvi puta nakon dugih osamnaest godina, u okviru Dana srpske kulture, a dočekali su ga, između ostalih, i gradonačelnik Milan Bandić, te njegov mali od kulture Duško Ljuština.

Povod Basarinog dolaska bilo je predstavljanje njegovog zadnjeg romana, NIN-ovom nagradom ovjenčanog «Uspona i pada Parkinsonove bolesti», no govorilo se o svemu, od Franje Tuđmana do Vojislava Koštunice, što zapravo i nije naročito veliki raspon tema.

Basara je na NIN-ovu nagradu čekao poprilično dugo, ako se u obzir uzme cijela njegova karijera, a posebno roman «Fama o biciklistima», koji je u vrijeme njegova izlaska 1989. godine nagradila Željezara Sisak, s tada uglednom, a danas nepostojećojom nagradom. «Fama o biciklistima» kasnije je proglašen i romanom desetljeća, no Basaru su službene književne nagrade, kojih u Srbiji ima više nego dovoljno, zaobilazile. Zbog toga je ovaj pisac razmišljao «Uspon i pad Parkinsonove bolesti» unaprijed izuzeti iz konkurencije za NIN-ovu nagradu, "jer je u Srbiji književnost jako vezana uz politiku, a moji nastupi se mnogima nisu sviđali."

Veliki uspjeh «Parkinsonove bolesti» kod kritičara, ali i čitatelja, rezultat je i Basarine vješte manipulacije srbijanskim tabloidima, koji su, kako kaže, «odmah procijenili kako je sve to alegorija na stanje u društvu, a ja sam onda izjavio i kako naš premijer, Vojislav Koštunica, boluje od Parkinsonove bolesti, i to najtežeg stadija u kojem se bolest više uopće ne može primjetiti.»

Naravno, sve to bilo je tek marketinški trik, koji je više nego uspio, pa se «Uspon i pad Parkinsonove bolesti» čitao programirano s namjerom otkrivanja piščeve kritike vlade Vojislava Koštunice. «Uspon i pad Parkinsonove bolesti» nije Basarin prvi roman koji se, barem posredno, bavi politikom. Početkom devedesetih napisao je «Svetu mast», satiru u kojoj je prodefilirala cijela kulturno-politička scena raspadajuće Jugoslavije. Jedan od spomenutih bio je i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, kojeg je Basara predstavio kao zagriženog megalomana, spremnog na  pakt sa Sotonom kako bi se dočepao vlasti. «Sveta mast» je nastajala u turbulentno vrijeme, a Tuđman je u knjizi završio i zbog toga što je Basara na neki način bio njegov susjed: “Dugo godina stanovao sam u zgradi u kojoj je, u stanu iznad, živio i tada pukovnik Franjo Tuđman, a i danas se u haustoru može vidjeti Kućni red s njegovim potpisom!”

Iako se često znao dotaknuti aktualne politike, Svetislav Basara smatra kako bi umjetnost uvijek trebala biti autonomna u odnosu na sve što je okružuje. Autonoman bi, naravno, trebao biti i umjetnik, čega se Basara uvijek držao, s jednim izuzetkom. Nakon rušenja režima Slobodana Miloševića ovaj pisac je proveo tri godine kao veleposlanik Srbije na prijateljskom Cipru.

Nakon te avanture, koja mu je ostala u vrlo dobrom sjećanju, Basara se ipak nije nastavio dalje baviti politikom, iako nije nimalo sretan zbog trenutnog stanja u Srbiji. No, najvažnije je bilo maknuti Miloševića, smatra ovaj pisac, a situacija će se, koliko god trenutno krizna bila, s vremenom srediti. Zato je danas Svetislav Basara opet samo i jedino književnik, koji živi od svojeg spisateljsko-publicističkog rada, jer smatra kako je to jedini način da pisac zadrži svoj integritet.

Iako veliki interes očito postoji, što je pokazala i gužva na Basarinom predstavljanju, on nema baš previše sreće s hrvatskim izdavačima. Jedino je Feral Tribune prije desetak godina objavio roman «Ukleta zemlja», a ostala Basarina djela zainteresirani nabavljaju uglavnom naručujući ih od svojih beogradskih prijatelja. Ako je suditi i po odazivu zainteresiranih na zagrebačkom gostovanju Svetislava Basare, koje je, usput budi rečeno, prošlo bez mogućnosti kupovine njegove posljednje knjige, u Hrvatskoj Basara svakako ima svoju publiku, samo još čeka nakladnika.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
U romanu Kristijana Vujičića, Isus Krist za svoj drugi dolazak odabrao Zagreb
'Udruženje za mravlje igre' - roman o Kristovom drugom dolasku
Svetislav Basara u Zagrebu
Dani srpske kulture u znaku opanka
Dani srpske kulture 2007.

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici