O romanu koji je Islanđane naučio masturbirati

06.06.2007. Print | Pošalji link

Ovogodišnji Festival europske kratke priče ugostio i jednog romanopisca i pjesnika koji nikad nije pisao novele – odnosno, svoju je prvu, a zasad i posljednju napisao upravo na narudžbu tog festivala.

Naime, cilj opravdava sredstvo, pa se tako u određenim situacijama može progledati kroz prste ako, recimo, manifestacija pozove i sudionika koji se ne uklapa strogo u njen temeljni profil, nego svoju nazočnost opravdava primarno kvalitetom vlastitog rada, a Hallgrímur Helgason, jedan od danas vodećih islandskih književnika, upravo je takav.

On se, uostalom, ako već ne literarnim formama kojima se bavi, u Festival kratke priče uklopio u smislu ovogodišnje žarišne teme književnosti na "malim jezicima" i mogućnosti njenog proboja na međunarodnu scenu. Ovaj osebujni umjetnik, koji se, osim književnosti, aktivno bavi i likovnošću, dosad je objavio šest romana, a onaj koji ga je najviše proslavio jest "101 Reykjavík", koji donosi prilično neobičnu sliku života u središnjoj četvrti islandskog glavnog grada. Taj je roman, inače napisan prije jedanaest godina, do danas preveden na četrnaest jezika, a svoju popularnost svakako uvelike duguje i istoimenom filmu Baltasara Kormakura s Victoriom Abril u jednoj od glavnih uloga.

Iako povremeno objavljuje kraće eseje i na engleskom, Hallgrímur još uvijek romane radije piše na materinjem jeziku, bez obzira što je svjestan kako će oni u svom izvornom obliku moći doprijeti samo do relativno malog broja potencijalnih čitatelja među ukupno tristotinjak tisuća govornika islandskog. Naime, poput mnogih pisaca iz svoje zemlje, uključujući i nobelovca Halldóra Laxnessa, on smatra kako mu upravo islandski omogućava visok stupanj kreativnog eksperimentiranja. Prema njemu, "islandski pruža mogućnosti za poigravanje jezikom i stvaranje novih riječi, što piscima daje slobodu kakvu nemaju u drugim jezicima – to je još uvijek prilično neiskorišten jezik, i zato je dobro pisati na njemu".

Za razliku od svog jednako uglednog sunarodnjaka Einara Mára Guðmunssona, čiji je roman "Anđeli svemira" stekao međunarodnu publiku i prije ekranizacije, Hallgrímur Helgason priznaje kako je upravo film po njegovom romanu "101 Reykjavík" predstavljao ključnu odskočnu dasku za njegovu književnu karijeru. Tako su unutar samo dva mjeseca nakon što je film krenuo distribuciju prava za prijevod prodana u četrnaest zemalja.

Reykjavík je u međuvremenu postao i nova turistička meka svjetske elite. Poštanski broj njegove središnje četvrti nametnuo se pritom kao svojevrstan "brand", čije ime, osim Hallgrímurovog romana, nose, primjerice, jedan luksuzni hotel, a i, što nam je osobito simpatično, jedna nova radijska postaja. No, za svoju se poziciju na svjetskoj i islandskoj književnoj sceni Hallgrímur Helgason izborio tek početkom novog milenija. Međutim, prve reakcije na "101 Reykjavík" u piščevoj domovini bile su sve samo ne sjajne: kritike su bile loše a prodaja slaba. Glavna je primjedba pritom bila da je roman "previše pornografski i seksualno eksplicitan".

Iz ovoga bi se isprva moglo zaključiti kako se u romanu možda nižu prizori besramnih orgija, sadomazohizma ili nekih drugih još uvijek ne posve prihvaćenih seksualnih praksi. No, "101 Reykjavík" zapravo je u tom pogledu gotovo sasvim čedan, a ono što je Islanđane 1996. tako šokiralo bila je tek jedna radnja koju se, barem na većem dijelu europskog kontinenta, već odvavno smatra sasvim benignom. Naime, ključni je prigovor bio da glavni lik masturbira na svakoj stranici, a, prema Hallgrimuru, "na Islandu 1996. nitko nije znao kako masturbirati – nitko to nije radio, jer je bilo potpuno nepoznato". Stvari su se ipak promijenile je tako "masturbacija postala vrlo popularna – vjerojatno zahvaljujući i ovom romanu".

S obzirom da je Hallgrímurov najpoznatiji roman mnogim strancima vjerojatno i prvi susret s urbanim životom islandske metropole, postoji opasnost da neupućeni čitatelj protagoniste doživi kao tipičnu obitelj tog otoka u Atlantiku. Glavni je junak, naime, nezaposlen, iako nezaposlenosti na Islandu gotovo nema. K tome, otac obitelji je alkoholičar, a majka lezbijka, pa je Islandska turistička zajednica bila zabrinuta da "101 Reykjavík" strancima prikazuje pogrešnu sliku islandskog društva.

I premda na teme masturbacije i lezbijstva danas na Islandu više gotovo nitko neće niti trepnuti, u doba objavljivanja romana "101 Reykjavík" to su još bili veliki tabui. Hallgrímur je tako roman pisao u doba još gotovo potpune nevidljivosti gej zajednice u svojoj zemlji. No, upravo dok je prvo izdanje bilo u tisku, na naslovnici je priloga u jednim novinama objavljena fotografija dviju starijih lezbijki, koje su otvoreno govorile o svom odnosu. To je autora posebno obradovalo, jer je shvatio da tako nešto stvarno postoji, s obzirom da nije htio da njegov roman bude puka fantazija, nego da bude utemeljen u stvarnosti.

Promatrati lik i djelo Hallgrímura Helgasona samo kroz prizmu njegovog romana "101 Reykjavík" bilo bi jednako pogrešno kao i poopćavati urbani život Islanda na modele prikazane u tom romanu. Naime, ovog pisca jednako zanimaju urbane i ruralne teme, kao što je u istoj mjeri fasciniran i suvremenošću i tisućljetnom književnom baštinom svog otoka. Dobra potvrda za to je i njegov najnoviji roman "Olujna zemlja", u kojem je priča o seoskom pobunjeniku protiv suvremenog konzumerističkog društva, koji planira atentat na islandskog premijera, zapravo parafraza drevne "Sage o Grettiru Snažnom". U takvoj podvojenosti starog i novoga, međutim, Hallgrímur ne vidi ništa proturječno, jer "ne morate potpuno ignorirati svoju prošlost da biste se mogli usredotočiti na sadašnjost".

S obzirom da djela Hallgrímura Helgasona dosad nisu prevođena na hrvatski, ne preostaje vam drugo, negoli potražiti njegov roman "101 Reykjavík" u prijevodu na engleski ili neki drugi veliki jezik, dok je "Olujnu zemlju", osim na islandskom, zasad moguće čitati još samo na njemačkom.

(T.M.)

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici